Temeljni zaokret u hrvatskoj poljoprivredi mora započeti uvođenjem strožih kriterija za ostvarivanje prava na bilo koji oblik izravnih plaćanja iz državnog proračuna i EU fondova, ali na jednostavan, razumljiv i prihvatljiv način
Ovaj osvrt sam nazvao "Pune jasle su važnije od pune vojarne", ali sam ga zbog opširnosti, podijelio u dva dijela. U prvome je opis mjera koje bi trebalo provesti, a u drugom ću dijelu prikazati moguće troškove i prihode.
Pitanje nacionalne sigurnosti u 21. stoljeću prestaje biti isključivo domena vojne strategije i prelazi u sferu prehrambene suverenosti. Država koja je u stanju proizvesti sofisticirano oružje, ali ovisi o uvozu osnovnih životinjskih bjelančevina, ranjiva je na razini koja se ne može braniti radarima i haubicama.
Temeljni zaokret u hrvatskoj poljoprivredi mora započeti uvođenjem strožih kriterija za ostvarivanje prava na bilo koji oblik izravnih plaćanja iz državnog proračuna i EU fondova, ali na jednostavan, razumljiv i prihvatljiv način. Pozivi za potpore moraju biti pisani jezikom za ljude u dobroj vjeri, a ne za odvjetnike i formulama.
Trenutni sustav u kojem se milijarde eura isplaćuju za puko posjedovanje zemljišta, bez obzira na finalni proizvod, ekonomski je neodrživ i socijalno nepravedan. Uvođenje minimalnog stočnog pritiska od jednog uvjetnog grla po hektaru za pašnjake i livade nije samo tehnička mjera, već moralni imperativ koji razdvaja prave proizvođače od lovaca na potpore. Projekcije pokazuju da bi se primjenom ovog kriterija aktiviralo oko 150.000 hektara zemljišta koje trenutno služi isključivo za košnju radi poticaja (košnju poticaja!?).
Fiskalna ušteda od penaliziranja pasivnih vlasnika zemljišta iznosila bi oko 80 milijuna eura godišnje, a taj bi se novac preusmjerio izravno u povećanje matičnih stada onih koji doista proizvode.
Iako EU zakonodavstvo ograničava izravno plaćanje po kilogramu mesa ili litri mlijeka kako bi se izbjegla hiperprodukcija, Hrvatska može i mora uvesti model proizvodne uvjetovanosti.
Paradoks koji najviše peče jest činjenica da irski i hrvatski seljak na papiru, kad se zbroje sve europske omotnice, po jednoj kravi dobivaju gotovo sličan iznos novca, ali tu svaka sličnost prestaje. Razlika između Irske i Hrvatske nije u debljini novčanika, nego u birokratskoj zamršenosti i osjećaju sigurnosti.
U Irskoj je poticaj investicija u partnerstvo; država seljaku daje 150 ili 200 eura ne samo da bi krava bila sita, nego da bi seljak kroz programe poput genetskih baza podataka dobio pristup edukaciji koja ga uči kako da s manje hrane proizvede više kvalitetnog mesa. Irski farmer u sustav ulazi s mirom, znajući da mu država čuva leđa – ako mu jedna životinja ugine, izgubit će poticaj za to jedno grlo, ali sustav ga neće uništiti ciničnim formulama.
S druge strane, hrvatska politika poticaja funkcionira kao birokratska ucjena. Naš seljak ne osjeća sigurnost, nego stalnu prijetnju: on se mora kladiti na fiksne postotke rasta u budućnosti, a ako ga biologija ili viša sila u tome spriječe, sustav mu ne nudi ruku spasa, već mu ispostavlja račun za povrat cijelog iznosa.
Zakonski bi bilo moguće propisati da se osnovna potpora po hektaru livade ili pašnjaka isplati isključivo ako poljoprivrednik dokaže minimalni godišnji output kroz broj grla. Time bismo legalno, unutar okvira Zajedničke poljoprivredne politike, eliminirali lovce na potpore koji samo kose travu, a sav preostali novac usmjerili onima koji doista hrane naciju kroz programe za dobrobit životinja ili preciznu poljoprivredu. To su plaćanja po hektaru ili grlu, ali su uvjeti takvi da ih može ispuniti samo ozbiljan proizvođač.
Hrvatski problem nije samo u EU pravilima, već u domaćoj provedbi jer dopuštamo da se potpore za krške pašnjake i livade isplaćuju bez ikakve stvarne obveze o minimalnom broju stoke (pašnjak na kojem ništa ne pase je isto kao i groblje bez ijednog groba ili knjižnica bez ijedne knjige u zgradi. Livada se kosi, a kome i za što, ako vlasnik livade nema niti papka niti kopita?). To je politička odluka, a ne EU zabrana.
Također nismo dovoljno agresivno iskoristili mogućnost da potpore po hektaru uvjetujemo proizvodnim rezultatima. Stoga niti jedan euro potpore za zemlju ne smije biti isplaćen ako se na toj zemlji ne dokaže minimalni rad.
Jednako važan instrument kontrole je dokaz o outputu kroz sustav e-Računa. Poljoprivrednici bez stoke moraju dokazati prodaju minimalno određene tonaže žitarica po hektaru kako bi ostvarili pravo na puni iznos potpore. Površine bez dokazanog prinosa smatrat će se isključivo održavanjem krajolika i ostvarivati tek minimalni iznos. Ovakva mjera eliminira sivu ekonomiju i potiče investicije u agrotehniku. Podizanje prinosa pšenice generiralo bi dodatnih 250 milijuna eura izvozne vrijednosti godišnje, a krajnji cilj je da ta sirovina ostane u Hrvatskoj kao hrana za stoku, stvarajući dodanu vrijednost koja je višestruko veća.
Koncept "živih robnih rezervi" predstavlja najznačajniju inovaciju u sustavu nacionalne sigurnosti. Današnji sustav temelji se na konzervama i pšenici u silosima, što je u modernim krizama nedovoljno. Hrvatska mora uvesti ovaj koncept kroz strateške ugovore s domaćim stočarima gdje država financira matično stado koje ostaje na farmama, a farmer dobiva naknadu za njihovo održavanje.
U slučaju krize, država ima trenutačni pristup svježem proteinu. Ovo stabilizira cijenu mesa za građane jer domaća ponuda služi kao kočnica tržišnim špekulacijama. Država zakupljuje pravo prvokupa nad 20% matičnog stada, a farmer prima fiksnu godišnju naknadu po grlu.
Krave i svinje važnije su od Rafalea jer - gladan vojnik ne ratuje
Projekcija troškova za matično stado od 50.000 goveda i 200.000 svinja iznosi otprilike 60 milijuna eura godišnje, što je zanemarivo u usporedbi s nabavom interventnih zaliha smrznutog mesa sumnjive kvalitete u trenutku krize. Fiksiranje cijene otkupa sprječava ratno profiterstvo i štiti kupovnu moć najranjivijih.
Središnji stup ove strategije je revitalizacija malih i srednjih obiteljskih farmi kapaciteta do 20 krava, jer su one imunološki sustav našeg sela. Mala farma je ekonomski otpornija i počiva na obiteljskoj koheziji. Takva su gospodarstva ekološki prihvatljivija jer je gnojivo resurs koji se vraća na njihova polja, a životinja nije broj nego kapital.
Krave koje žive u humanijim uvjetima imaju dulji životni vijek i manju potrebu za antibioticima, što izravno utječe na kvalitetu hrane. Kako bismo zaustavili egzodus mladih, država mora uvesti model nulte stope poreza na dohodak i doprinosa za sve mlade poljoprivrednike do 40 godina koji se bave stočarstvom, i to u trajanju od prvih deset godina poslovanja.
Uz to, neophodno je osigurati državna jamstva za kredite s kamatnom stopom do 1% uz moratorij na otplatu. Energetska neovisnost farmi nadograđuje ovaj sustav. Uvođenjem prioritetnog statusa za fotonaponske sustave na poljoprivrednim objektima, farme dobivaju dozvole u roku od 30 dana. Prosječna farma sa solarnim panelima mogla bi ostvariti značajan dodatni prihod koji pokriva troškove hrane ili veterinara, smanjujući jedinični trošak proizvodnje mlijeka za oko 15%.
Reforma javne nabave kroz kriterij svježine i kratkog lanca izravno intervenira u korist domaćeg seljaka. Zabrana nabave mesa zamrznutog duže od šest mjeseci u javnim kuhinjama automatski eliminira dampinški uvoz (uvoz ispod stvarne cijene koštanja).
Potrebno je zakonski propisati da javne ustanove nabavljaju meso i mlijeko od proizvođača unutar radijusa od 100 kilometara. Na taj način osiguravamo fiksno tržište za naše stočare i jamčimo djeci i bolesnicima najkvalitetniju hranu. Oko 100 milijuna eura od javne nabave hrane tako ostaje unutar hrvatskog gospodarskog sustava, stvarajući multiplikativni efekt. To nije protekcionizam, već primjena europskih pravila o ekološkoj održivosti.
Demografski oporavak kroz projekt Lex Ruralis – sveobuhvatni paket mjera za revitalizaciju ruralnih zajednica – i porezni imunitet za mlade stočare najagresivnija je mjera ikada predložena.
Potpuno oslobađanje od poreza na dobit i dohodak za prve godine poslovanja stvara ekonomski zaklon. Država ovdje ne gubi porez, ona kupuje budućnost i sprječava troškove socijalne skrbi, gradeći suverenu naciju koja više ne ovisi o milosti globalnih lanaca opskrbe.
Kolumna izražava isključivo stavove autora.
Tagovi
Autor
Đuro Japaric
prije 4 mjeseca
Farma Lužak, ne razumijem definiciju ; srednji , veći i mali poljoprivrednici ? Mi u Hrvatskoj imamo OPG kojima je zemlja dopunski posao uz mirovinu ili zaposlenost izvan poljoprivrede , imamo OPG koji radeći zemlju plaćaju mirovinsko i zdravstveno osiguranje za sebe i dio koje su zaposlili ! U slučaju nas umirovljenika , naš će se broj smanjivati prestankom radne sposobnosti ili umiranjem . DIO zemlje koju sada obrađujemo NEĆE nastaviti obrađivati naša djeca ! Isto tako DIO zemlje koju sada obrađuju oni koji plaćaju mirovinsko , u nekim slučajevima koje znam NEMAJU djecu ! * U ruralnom prostoru NASTAVITI će se IZUMIRANJE sela , jer VPK - Vladina poljoprivredna komora ne KORISTI Zakon o HPK , koji kaže da prati stanje i PREDLAŽE RJEŠENJA ?
Farma Lužak
prije 4 mjeseca
Čim prije prihvatimo činjenicu da se svijet ubrzano mjenja,da ima puno radnika ali malo stručnjaka ne samo u Hrvatskoj nego u cijelom svijetu i da se sirovina prodaje za sitne novce a da su kvalitetni finalni proizvod nikad skuplji. Kilograma svinjskog carskog mesa je ovaj vikend u trgovačkim centrima 2,25 eura a teleći but 6,99 . Ko to u Hrvatskoj moze proizvesti po tim cijenama. Zamislite Kilograma svinjskog mesa 2,25 a PINGLS čips (sranje koje krumpira nije vidjelo ) 4.15 . Ali taj j...i PINGLS je svjetski bremd i ljudi ga kupuju ko ludi. I to vam je problem svih problema,mladi ljudi naročito oni obrazovani jednostavno mogu zaraditi dakeko vise novaca uz daleko manje brige u drugim djelatnostima nego bi zaradili u poljoprivredi. Napravili smo u ovoh 35 godina neovisne države potpuni krug ,krenuli smo od PIK ova i malih poljoprivredih gospodarstava koja su bila vezana uz te PIK ove nekom vrstom kooperacije do toga da smo se opet vratili na početak, samo se sad ne zovu PIK ovi nego GRUPE ali sve je ostalo isto. Vrlo brzo ce nestati srednji i veći poljoprivrednici i ostati ce PIK ovi/GRUPE i mali poljoprivrednici koji ce raditi kao koperanti . Iskreno se nadam da sam u krivu
slobodan rajić
prije 4 mjeseca
Pisati o revitalizaciji stočarstva je samo trošenje tinte i papira.Svaka buduća mjera je samo bacanje novaca jednoj malobrojnoj skupini velikih stočara koji su ostali.Farma Lužak i Ivan su , mislim , dosta upoznati sa temom, isto govore da tu nema više spasa.
Ivan Kulak
prije 4 mjeseca
Cijenim istupe kao ovaj g. Roberta koji nude rješenja za probleme poljoprivredne proizvodnje iako se ne moram potpuno složiti sa tim ponuđenim rješenjima. Imamo mi itekako pametnih i sposobnih ljudi koji mogu ponuditi izlaz iz ove situacije ali su toliko puta marginalizirani i ponižavani od strane politike da se više ni ne pokušavaju isticati nego kao i mi svi ostali samo promatraju ovaj put bez povratka. Kako sam i prije isticao zakasnili smo sa mjerama za spas govedarstva i tu pomoči više nema.
TinkiVinki
prije 4 mjeseca
Slažem se Ivanom,puno lakše možeš zaradit na drugoj strani nego od poljoprivrede! I te floskule da ce neko doč iz grada na selo i bavit se OZBILJNO poljoprivredom objesi mačku o rep,to moraš se rodit na zemlji i u štali da ti se zavuče pod kožu da to radiš! A ti priče obitelj se preselila na selo i da radi poljoprivredu o tom se može samo sanjat,sve je to vikend ppoljoprivreda koja nema veze sa ozbiljnim poslom! I ja nisam još ko ivan za penziju al pripližavam se tim godinama troje djece imam uopče ih netjeram da to rade samo im kažem učite i držite se knjiga a poljoprivreda če vam uvjek ostat ako budete tjeli to radit! A isto ko i ivan mislim da imamo solidno gospodarstvo i po veličini i opremljenosti,i sa minimalnom kreditnom opterečenošču!
Mirjana Pualić
prije 4 mjeseca
Poštovani, u mom okruženju stočari jedva uspiju pronaći kome prodati tele i janje, a toliko se priča o nedostatku mesa. Toliko o tome!
Ivan Kulak
prije 4 mjeseca
Kako je i napisao Farma Lužak od revitalizacije govedarstva nema ništa. Čovjek sam s uvjetima za mirovinu,imam solidnu farmu,dovoljno vlastite zemlje,izgrađene objekte i vrlo dobru mehanizaciju bez kreditnih opterečenja ali moja djeca su odlučila krenuti drugim putem. Završili su fakultete i grade poslovne karijere u velikim gradovima. Naravno da sam bio razočaran što nitko od njih nije htio ostati kod kuće i nastaviti s obiteljskim poslom ali sad kad vidim da su se dobro snašli i da zaruđuju više i lakše nego da su ostali na obiteljskoj farmi zadovoljan sam. Tko jednom isprazni štalu nikad više neće obnoviti proizvodnju. Iluzija je da će se pojaviti neki novi mladi stočari bez temeljnog govedarskog kapitala i iskustva da pokrene tu proizvodnju. Govedarstvo je gotova priča u RH i što prije ljudi to shvate mirnije će spavati. Hrane ne nedostaje,trgovine i mesnice su pune mesa i mliječnih proizvoda.
SASA FRANIC
prije 4 mjeseca
ovo piskaralo ocito nije niti procitao pravilnik, a ne zna ni sto se prije dogadjalo. a uz sve dodaje svoj prdez protiv vojske. kao da osim vojske nista drugo beskorisnije ne trosi proracun. za pasnjake su probali u HR uvjetovati uvjetno grlo po Ha, ali su im iz EU naredili da se to ne smije, jer ne mora biti stoka na pasnjaku, nego mora biti odrzavana povrsina. uz to bas bi bilo zanimljivo vidjeti tko ce to vagati svima sve sto proizvode. ili kako on kaze racun ce dokazati, pa u racun napises KG koliko hoces, i to ovo piskaralo misli kontorlirati kako? svakakvih umova ima, koji koji ne vjerujem da ista proizvode, ali ideja imaju nema im kraja. umjesto da po danim pravilima poticaja gledaju kako sto proizvesti, mi imamo pametnjakovice koji bi samo mjenjali pravila za poticaje, a o drugom nemajau pojma. pravila za poticaje su davno donjeli pametni ljudi, i drugacije ne moze. neke stvari i velicine poticaja se mozda mogu postimati, ali tupiti o mejnjanju svih pravila moze samo onaj tko nema sto drugo govoriti.
Đuro Japaric
prije 4 mjeseca
Gdje to ima 150 000 ha travnatih površina ? Da nisu te površine u 200 000 ha bez UGOVORA ! Pa mi NEMAMO RIEŠENO ODNOVNO PITANJE , a to je ZEMLJA - PRIVATNA i DRŽAVNA !
Farma Lužak
prije 4 mjeseca
Ništa od toga,vec sad je za ekološku i teze uvjete potrebno imati stoku ako imaš livade i pašnjake. Kako bi se to uopće kontroliralo ja prodam mom prijatelju ĐURI 100 tona sijena po 150 eura tona a on meni fakturira 100 tona stajskog gnoja i jedan drugome platimo 17.500 eura i forma je zadovoljena i možemo dobiti poticaje . Problem je puno složeniji i dublji,stočarstvo naprosto nije dohodovno,pre malo se zarađuje da bi netko novi ušao u taj posao. Mi koji to radimo radi ćemo to do mirovine, ne zbog profita nego iz navike,jer imamo objekte i opremu i nema smisla prestati jer se ipak nešto sitno zaradi. Međutim kad generacija ljudi koji sad imaju između 50 i 60 godina ode u mirovinu zatvoriti ce se od 10 minimalno 9 farmi. Naprosto naša djeca su završila škole, obrazovani su i mogu puno vise zaraditi u svojoj drugoj grani gospodarstva nego u stočarstvu. Ostati ce poneki ali to ce biti na nivou 10% sadašnjih farmi. I tu više nema spasa ni pomoći
mali poljoprivrednik
prije 4 mjeseca
Nisam shvatio da se zagovara poticaj po proizvedenim kilogramima,jer tada bi neke regije bile privilegirane u odnosu na druge.Recimo da nije ista proizvodnja u brdskim predjelima,kod nas u Posavini ,ili u Baranji.Baranja ima potencijal za vrhunske prinose i samim time bi ostvarivali još i veće poticaje računajući po kilogramu.Koliko sam shvatio da autor zagovara neku minimalnu proizvodnju da bi dokazao da si uopće proizvođač,a ne lovac na poticaje.EU si možda može dopustiti poticanje ne proizvodnje,ali mi nismo samodostatni i glupo je kopirati njihov model.Kakav je to opg koji nekome plati jednom godišnje da mu potarupa površine i čeka pare,pa gdje je tu zdrava pamet?Osim toga gledano na razvijene poljoprivredne EU zemlje mi smo maltene čista ekologija što se tiče uporaba pesticida i umjetnih gnojiva i još hoćemo biti veći katolici od Pape.
Marta Radić
prije 4 mjeseca
Da je stočarstvo isplativo , tada bih imali duplo više stoke. Vezanje poticaja uz proizvodnju imali smo unutar EU . Po kg , po komadu , po litri , referentni prinos po he... Rezultat takvih mjera , bio je da smo imali hiperprodukciju tj.nismo imali kamo sa proizvodnjom. Cijene su bile niske i eto ti problema. Tada EK donosi odluku o izvoznim subvencijama da se riješe viškova...tj dva puta potiče istu proizvodnju. Sječamo se kako se u RH subvencionirala izvoz pšenice ... Sada kada EU uvozi brdo robe imamo liberalno slobodno tržište , te dodatno Ugovor sa zemljama Latinske Amerike.. Poticati proizvodnju ima smisla , ako možeš kontrolirati tržište...ako imaš slobodno kao što je sada...poticati proizvodnju ulaziš u dodatni problem sa neprodanom robom ili skladišta puna ili vrlo niska cijena. U tržišnoj ekonomiji..zakon tržišta je glavni model ponude i potražnje. Tako da će se proizvoditi ono što je tržišno konkuretno , a što je to ..svaki ima svoju računicu. Ono što država može dodatno..rasteretiti poljoprivrednike to je porezi te druge obveze.
I l
prije 4 mjeseca
SLUCAJNA DRZAVA TO NEMOZE PROVESTI JER POLITICARI SU NIST KORISTI
mali poljoprivrednik
prije 4 mjeseca
Ovaj plan ima jednu neprrmostivu manu.Kako bi se ovakva strategija mogla provoditi političari bi morali raditi svoj posao tj raditi za opće dobro.,Sada dolazimo do famozne rečenice ,koju političari najprije nauče u karijer ; ' a gdje sam ja u toj priči? '