Poljoprivrednici u ovoj krizi najmanje brinu za svoju budućnost?

Dok sam pripremao ovaj tekst, s brojnih su me portala dočekali naslovi "Vlada zabranila zapošljavanje". Ispod njih objašnjenje da se zbog težine situacije i fiskalne konsolidacije u ovom trenutku zabranjuje zapošljavanje kod svih proračunskih i izvanproračunskih korisnika, odnosno u najvećem dijelu javnog sektora. Prve mjere rezanja su već krenule, a što kriza bude trajala dalje one će zasigurno iz dana u dan biti sve teže. Kako je već danas izgledno, zapošljavanje u javnom sektoru do kraja godine možemo zaboraviti.

Ne tako davno, mi smo prvi objavili tekst o Mileni Sovilj-Plećaš iz ličkog sela Bruvna koja sama živi od poljoprivrede i u polupustom selu brine o četvero djece. Vijest je ubrzo obišla pola svijeta i postala najčitanija na svim medijima koji su je prenijeli. Zašto? Svi su gledali u čudu da jedna mlada žena živi na selu i egzistenciju osigurava putem poljoprivrede. Ne zato što žalimo ovu ženu, već zato što smo pročitali da netko mlad živi na selu i to još od poljoprivrede. A što je tu čudno?

U polupustom ličkom selu samohrana majka bavi se intenzivnom poljoprivredom

Mnoštvo je i priča koje smo ispričali, kako mi, tako i drugi mediji, o mladima koji pored završenih fakulteta žive na selu i na taj način osiguravaju sebi zaposlenje. Bilo je to prije godinu ili dvije, a onda dolazi virus koji mijenja sve odnose pa tako i kod nas. U razgovoru s desetinama ljudi ovih dana vidim da su najsmireniji i da najmanje za svoju budućnost brinu ljudi sa sela kojima je poljoprivreda osnovna djelatnost.

Jesmo li još uvijek svjesni situacije u kojoj se kao društvo nalazimo? Čini se da nismo i da malo ljudi s ekonomskog aspekta sagledava moguće posljedice svega što nam se događa i koje će se osjećati godinama. U Ličko-senjskoj županiji dok je u jednom danu 500 ljudi otišlo na Zavod za zapošljavanje lokalni portali kao udarnu vijest stavljaju foto natječaj dok neke ozbiljnije analize kako izaći iz ove situacije još nismo vidjeli.

"Što je nekad bila nafta, danas postaje hrana", rekao je poznati televizijski voditelj za vrijeme gostovanja ministra financija Zdravka Marića. "Sve je na stolu i sve je otvoreno", potvrdio je ministar da je situacija teška i da svi trebamo podnijeti teret izlaska iz nje. Ali kako? Lijepa vijest za sve je da je država osigurala sredstva za tri minimalne plaće i pomoć gospodarstvu, ali ta sredstva će narednih godina država morati vraćati, a to će se odraziti i na budući posao svih nas.

U selima bi napokon moglo biti više ljudi nego predatora

Svima je poznato da je većina europskih država na početku ove krize zabranila izvoz medicinske opreme. Može li se dogoditi da se zabrani izvoz i hrane ukoliko ova kriza potraje? Naravno da može, i zato svi već sada moramo razmišljati kako proizvesti što više hrane za svoje potrebe i potrebe svoje zemlje. Na tragu toga je i odluka Vlade koja pomaže u otkupu mlijeka, ali i propisuje domaćim lancima da 60 posto hrane kupuju na domaćem tržištu.

I vraćamo se opet na početak teksta na Milenu i mlade ljude koji su pored završenih fakulteta odlučili živjeti na selu i od poljoprivrede. Ukoliko želimo izaći iz situacije spremni biti samodostatni kao društvo, u proizvodnji hrane nam upravo oni trebaju biti idoli i mnogi od nas će morati krenuti njihovim putem. Kad se to dogodi više nećemo petardama morati tjerati vukove jer će u selima konačno biti više ljudi nego predatora.