Sve što pišem vrijedi i za lijesku, orah i većinu ostalog voća.
Završila je berba badema. Toliko naporna da sam zadnjih par dana pomislio - samo da više završi, baš me briga koliko ćemo ubrati. Posljedica je to stanja uma nakon 50-to dnevne berbe na vrelih benkovačkih 30-39 stupnjeva, zbog čega smo često već u 11 sati prekidali berbu jer je bilo nemoguće raditi.
Potrudit ću se stoga istaknuti najvažnije pouke. Što sam naučio, osvijestio i što treba staviti u plan unaprijeđenja za iduću godinu. Sve što pišem vrijedi i za lijesku, orah i većinu ostalog voća.
Redom - priprema je najvažnija. Naročito kad nešto radite drugi puta. I taj drugi puta ima triput više uroda nego kad ste to prvi put radili. I kad su stabla godinu dana starija. I imate momčad u kojoj od prvih 11, čak 9 prvi puta istrčava na teren, a klupa za rezerve je prazna. I kapetana koji tek drugi puta vodi momčad u ovakvu bitku.
Priprema je bila odlična. Ajde, vrlo dobra. Dao sam što sam mogao, 'satro' sam se pripremajući se. Ali nije bilo dovoljno, iako sam kupio hrpu novih strojeva (autoprikolica dvotonska za prijevoz, korubalica, ručni paletar, visoki ručni paletar, motorni tresač) i ižinjao par odličnih rješenja koja su ubrzavala proces - punjenje sušare elevatorom od krckalice, uvrećavanje poslije sušare, sanjke za agregat i korubalicu, usipni koš za elevator, sistem mreža za brzo kretanje, sistem uvrećavanja badema u ljusci i ljuske poslije krckanja.
Računajte, jer na kraju to vam donosi bolju organizaciju i manje posla. U mom slučaju koliko vam stane u što, imate li mjesta, koliko treba da se nešto osuši, koliko ljudi treba za posao, kakvih ljudi, koliko novaca, koliko goriva, koliko vode…
I bez obzira na svu pripremu, računajte da svaki plan traje dok ne krene dan, a tad dobro staro snalaženje. Ipak, dobra priprema je važna (najvažnija) i bez nje ne ide.
Kad s operacije u kojoj sudjeluje 5 ljudi trebate na mjesec i pol prijeći na posao u kojoj sudjeluje do 12 ljudi, to je u vrijeme sezone u Dalmaciji popriličan problem. Nema tu snalaženja, ako nisi osigurao ljude na vrijeme, pušiona.
A kad zafali, a uvijek zafali - snalazi se. Stisni s čim imaš, uskoči sam u duplu smjenu, izvuci Antu iz rukava, satri Tonija, zagnjavi sina i njegove prijatelje, zamoli Krešu da uskoči.
Moraš imati svog Tonija. Kako sam ostao bez tehnologa pred sezonu, a u organizaciji od pet ljudi tehnolog je sve - i organizator i serviser i traktorista i sve što treba, a meni se neda, nemam snage ili ne stignem. Uglavnom, nebo je poslalo Tonija nama, a nas Toniju. Sve ostalo je povijest i Toni je odradio vrhunski posao u polju kako bih se ja mogao posvetiti organizaciji, logistici i sušenju/skladištenju/krckanju.
Odličan potez je bio sezonsko zapošljavanje Bera. Umirovljeni Slavonac, traktorist, a i puno više od toga. Raspoloživ i smješten blizu, uvijek dobro raspoložen i lako nosi veliku lopatu.
Ljudska priča ljeta je ipak - Matija, jedan od mojih aktivnijih pratitelja s Poljoprivrednih priča. Matija se javio da bi uzeo godišnji i došao pomoći tjedan dana. Pa zar takvih ljudi još ima, prvo je što čovjek pomisli? I došao je, pomogao nam je junački 4 dana i još k tome donio karton vina i gitaru. Hvala Matija! Matija je najbolje od Hrvatske!
Općenito, uz prave ljude rad je zadovoljstvo. A ove godine je ekipa bila baš odlična. Ne smijem zaboraviti ni Marinu i Ljilju, koje su bile standardno pouzdane. A i ostale čija imena ne smijem izgovoriti, a bez kojih se posao ne bi mogao napraviti.
Odradio sam servis na traktorima, obnovio ceradu na tresaču, pregledao i probao sve strojeve, nabavio hrpu strojeva i strojčića, iznajmio viličar kad sam vidio da ne mogu bez njega, kupio novi stari auto za krš umjesto da popravljam Fiestu.
A volio bih i da sam rastavio reduktor na tresaču (koji je lani zezao i mogao sam očekivati da će opet zezati) jer mi se raspao nakon 2 dana rada. Volio bih da sam imao neke rezervne dijelove naručene “za svaki slučaj”, npr sklopku od 1,8 EUR radi koje smo izgubili cijeli dan posla, pregledao sve kablove i elektrosklopke koje su u intenzivnom fizičkom kontaktu.
Nisam mogao predvidjeti da će mi otići cilindar na hvataljki stabla na tresaču i da će popravak uzeti čak 6 radnih dana. Kako je Dalmacija davno ostala bez industrije, svaki složeniji popravak je noćna mora. Puknula su i dva hidraulična crijeva. Pola dana gubitka svaki. To smo očekivali, samo se nadaš da će puknut pri kraju radnog dana, a ne odmah ujutro.
Dogodine ću pripremiti strojeve još bolje, već na zimu napraviti sve što treba na tresaču. Jedini nam je i star, valja ga paziti.
Evo kako se obavlja berba badema kod najvećeg hrvatskog proizvođača
Uvijek nosite alat sa sobom, čak i onaj koji mislite da nećete trebati.
Nevjerojatno je koliko vremena (troška) možete generirati ako niste ponijeli sa sobom skalpel ili ključ 17. Uvijek sa sobom nositi set alata barem 100 dijelni + akubušilica/brusilica + puhač + elektroalat i spojnice + random šarafa, matica, čekiće, kantu ulja motornog i hidrola, kantu plavog, flomastere, trake svih vrsta, skalpele, vezice i špagu za bale. Kaže Ante, nigdje ne idi bez čekića i špage za bale.
Ništa čovjeka ne čini boljim kao teške situacije u kojima se nađe. Prvi dani ručne berbe, a pobrali smo ručno ukupno gotovo 20.000 stabala od čega neka nisu imala niti zrna, a neka su imala po par kg badema - pokazali su se jako loši,. Bili smo neučinkoviti i u konačnici ručna berba prvog dana me koštala 1 EUR/kg badema u ljusci. Shvatio sam da nećemo završiti nikad i da će biti skupo - to je hrpa mladih stabala, i previše ljudi traži na način kako sam inicijalno zamislio raditi. Taj način je lani funkcionirao bolje jer su stabla bila godinu mlađa i imala 2-3 puta manje uroda nego ove godine.
I onda krene mozak raditi. Mogao bih ovako, mogao bih onako. Bi li bilo brže raditi s mrežama, kao masline? Ali to je isto sporo, ima smisla kad ima puno uroda. Maznem rođi Tomi dvije cijevi i na njih montiram mreže za berbu maslina. I nabavim “šulju”. Šulja je dugački štap s kojima smo kao djeca brali bademe. Udariš šuljom po stablu, i on otpadne. Badem kad je suh jako lako otpada, na manjem stablu dovoljan je udarac sa štapom po grani i padne većina. U najgorem slučaju morate udariti nekoliko puta po malom stablu.
Probam, nije loše. Iako mi tu nešto ne štima jer moram za ovakav posao imati 5 radnika - 4 na mrežama i jednog koji šulja. I još jednog za logistiku. To je 6, a u auto stane 5. Nevalja, kaže stomak, a i nekako neprirodno je težiti sistemu koji treba puno ljudi.
Ipak, ima tu nešto pa pasionirani optimizator dalje slijedi svoj instinkt. Ide to dosta brzo, ljudi ne ispuštaju mreže i prelaze od stabla do stabla vrlo bzo. No, ne sviđa mi se to s udaranjem po stablu, ne uklapa se u moj sustav uzgoja voćaka:. Željezne cijevi koje drže mreže su preteške, moram nabaviti nešto lakše - izbor pada na bakrene cijevi za vodoinstalacije i centralno grijanja. Mreža bi mogla biti šira i duža, ali opet ne smije biti preduga.
Toni predloži motorni tresač, netko povrdi da Mario već dugo tako radi. Malo Youtuba i odluka je donešena. Odlučim se za marku koju želim moći popraviti u Benkovcu. 1,80 ili 2,20m dužine? Ipak 2,20, hoću imati fleksibilnost iako je teže raditi s dužim. U Zadru ga nema na stanju, zovem pajdu u Zagreb da mi to riješi i pošalje busom.
Postao sam odličan vozač autoprikolice, bolji sam vozač traktora i postao sam pristojan viljuškarista.
Konačan rezultat je strašan. Uhodana i svježa ekipa tresla je stablo svakih 10 sekundi, bilo je dana gdje smo odradili 1.000 stabala dnevno odnosno ubrali preko 1.000 kg. S obzirom da ću još 2-3 godine brati mlada stabla, odlično rješenje za budućnost. Rješenje za ispod 0,5 EUR/kg badema u ljusci. Najisplativija investicija ikad, 1.500 EUR tresač, 30 EUR mreže i 200 EUR bakrene cijevi za mreže.
Kupio sam i ručni kišobran za berbu, ali to je bila loša procjena, bačenih 600 EUR. Prespor je za ovaj posao. Ne treba se bojati probati, izgubite 20% i idete dalje bogatiji za iskustvo.
Svi smo to nekad napravili pa rekli nikad više. Znamo godinu dana unaprijed da imamo rupu u procesu i da nam treba stroj da to riješimo. U našem slučaju korubanje - skidanje vanjske ovojnice (hull). Bitan dio procesa jer je kasnije sušenje, skladištenje i krckanje bitno kompliciranije (skuplje). Kupujete novu korubalicu.
I kako to već biva kasno ste krenuli, predugo ste birali, tražili optimum kapaciteta, funkcionalnosti i cijene, mudrovali ste i otezali pa se cjenkali, pa je dobavljač još zakasnio. I kad stroj dođe ostalo je tek par dana do berbe, shvatite da je preagresivan za većinu sorti koje imamo u nasadu i da radi više štete nego koristi. I onda panika: zovi da vidiš ima li tko posuditi. Svima treba jer svi beru. Oglasi - ništa. Istražujem kako smanjiti okretaje, proučim sve o remenicama i visokofrekventnim pretvaračima. Zovi pajdu, zovi priku. Svađam se s dobavljačem. Na kraju to u “A je to” modu riješiš, ali izgubiš toliko vremena i energije…
Pouka: kritične strojeve u procesu ne kupujte bez da ih probate i bez da dođu nekoliko mjeseci prije početka posla. Ako uspijete u tome, javite kako.
Preživjeli smo berbu. Preživio sam berbu. Puno naučio, stavio bademe u skladište i idućih godina dana firma će živjeti od te robe. “Preživjeli smo” - ta rečenica najbolje opisuje stanje, a dobro ga opisuju i žuljevi na mojim rukama i upale u mišićima.
I strašno sam puno toga naučio. O remenicama i remenima. O semerinzima. O visokofrekventnim pretvaračima i kabliranju elektroormara. Gdje u Dalmaciji izraditi zupčanik, popraviti crijevo ili hidraulični cilindar. Koja lopata najbolje grabi i koje grabljice najbolje razvlače badem. Postao sam odličan vozač autoprikolice, bolji sam vozač traktora i postao sam pristojan viljuškarista. Razumijem bolje vlagu i sušenje. Itd.
Zadnje, mislim da sam samo u vojsci bio toliko dobre fizičke spreme. Toliko dobre, da sam ljetnu sezonu picigina odradio u životnoj formi. Možda ipak i nije bilo tako strašna berba kad sam još imao vremena, volje i snage za picigin.
Za veće količine, trebam industrijsku korubalicu - učinkovitiji stroj većeg kapaciteta. Jedna od ideja (Tonijeva) je nadograditi tresač da odmah koruba. Izvjesnija je nabavka stroja veće kapaciteta, koji će veći dio radnji obaviti bez ručnog rada. Opcije polje ili pogon, svaka ima neke prednosti. Najbolja opcija da tresač to radi, ali teška nadogradnja u vlastitoj režiji. Moram vidjeti kako diše rođo Tome.
Trebam veću sušaru. Mislim da je 5-7 m3 dovoljno, teško ćemo brati više od 2-3 tone dnevno zbog ograničenja tresača i ljudi. Negdje u travnju ću znati potencijal uroda, pa donosim odluke. Prije toga napraviti pripremu i skupiti ponude. Dizel kao gorivo je pragmatična opcija, sušara ne troši puno.
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Trebam pravo rješenje za elevator koji puni sušaru (ujedno i krckalicu, sušara radi samo deset dana godišnje). Ovo je jednostavno: ima dosta talijanskih na tržištu, a ni s Turcima nemam problem ako se upravlja rizicima.
Trebam električni ručni podizni viličar. Neki 'kinez' za 2-3-4 tisuće EUR.
Trebam bolje rješenje za ljusku nakon krckanja, koje uključuje mljevenje sa regulacijom i pod nadstrešnicom. To će rođo Tome.
Fotoprilog
Tagovi
Autor