Plaća u mandarinama - i to zelenim!

Kada dođete u caffe bar, priđe vam netko od osoblja. Konobarica ili konobar. Pozdravi vas i usluži. Ako treba i skuha kavu, donese vodu, doda novine pa i zapali cigaretu. Dođete kod liječnika i on odradi svoj posao. A kada dođete kod ministra poljoprivrede ili zastupnika u europarlamentu i tražite da učini nešto za spas proizvodnje mandarina - oni se obrate institucijama i pokušaju spasiti stvar u sklopu svoga posla. Što je sve isto kod ovih osoba? Da rade, odrade i zato budu nagrađeni svojom plaćom.

A koja je razlika? Pa konobar i doktor neće tražiti javno priznanje i stvarati halabuku samo zato što su radeći svoj posao nešto odradili i za to dobili plaću. Ali kada nešto učini netko u europarlamentu ili ministar, još kako o tome treba svima javiti, treba se zahvaljivati, pa pisati u novinama i boriti se za svaku minutu u udarnim TV terminima. A isto kao i konobarica i liječnik iz naše priče, odradili su samo svoj posao. Pa zato vas gospodo političari i plaćamo da radite svoj posao. Da se borite za nas, da nas predstavljate i budete naš servis. Plaćamo političare da budu naši službenici. Istina. Mi to plaćamo malo previše.

I sada, ako je nekakva institucija Europske unije na poticaj naših službenika odradila posao za uzgajivače mandarina, mi bi valjda sada trebali svakome graditi spomenik. I ajde, dok europarlamentarcu nije posao samo da u Belgiji u Šumanovu naselju zastupaju interese proizvođača mandarina, to u svakom slučaju svih u Ministarstvu poljoprivrede je. Ako je netko u europarlamentu nešto rekao, i možemo reći da je to napravio dotični zastupnik. Ali kada je nešto učinilo Ministarstvo poljoprivrede, nije to učinio samo Ministar. Tako treba razdvojiti i druge slučajeve.

Kada nešto ministarstvo dobro napravi, nije napravio samo ministar nego svi u sistemu. Pa tako je jasno i kada je loše stanje zbog lošeg rada ministarstva, opet je kriv cijeli, a ne samo onaj čelni čovjek. Jer kako su se svi uzvikali, ispada da više nije važno ni tko je uzgojio, prskao i brao mandarine, već samo onaj koji je na kraju nešto negdje pogurao. Kako bi bilo sada da svakom konobaru pišemo hvalospjeve jer je poslužio gosta. U biti, svi za to što rade dobiju plaću. Proizvođači mandarina, ako ih ne prodaju, dobiti će plaću u mandarinama. I to zelenima.

Pa tako da ne moraju hitno naći kupca. Da imaju vremena dok sazriju. I oni su trebali reagirati dok su mandarine bile još jako zelene. Što bi bilo lijepo kada bi i našim službenicima u Ministarstvu poljoprivrede i u Saboru, barem onim odborima za poljoprivredu, dali mjesečnu plaću u mandarinama. I to onako. Jednu prosječnu za njihovu stručnu spremu. Pa neka onda prodaju te mandarine i pokušaju platiti režije, dati djetetu za mjesečnu kartu, te kiflu i jogurt. Možda će tada shvatiti da su oni svi samo naši službenici i da se moraju boriti da zarade svoju plaću.

Foto: Hina