Što kada bi sve stočarske potpore stale u jedan red - jedna potpora, jedna prijava? Stočar dobiva vrijeme, jasnoću i predvidljivost. Gube oni koji od složenosti žive.
Hrvatski stočar danas dobiva značajnu potporu u više mjera koje ciljaju poboljšanje stanja u sektoru. Komad po komad, mjeru po mjeru, klik po klik kroz AGRONET.
Pogledamo li samo tov junadi, sektor o kojem sam pisao više puta u zadnje dvije godine - tovljač u 2026., u modelnom OPG-u s 50 junadi i pratećih 30 ha krmnih kultura, može računati na otprilike ovaj paket potpora po grlu:
Ukupno cca 19.000 EUR. Brojke su izvedene iz “Priče o tovu junadi” (studeni 2024.) i “Stočari imaju 200 EUR/ha veće potpore od ratara” (2025.) - gdje je razlika između stočara i ratara izračunata na 226 EUR/ha (574 EUR/ha kod stočara prema 348 EUR/ha kod ratara).
Brojka zvuči vrlo pristojno. Sve dok ne pogledate koliko papirologije i vremena stoji iza nje, a tada se zapisate moraju li stvari biti toliko komplicirane.
Sandor, izmišljeni tovljač iz Kneževih vinograda, da bi došao do tih 270 EUR po grlu, mora ove godine napraviti sljedeće: Predati Jedinstveni zahtjev za izravnu potporu - prozor u proljeće, posebno označiti i predati AEC dobrobit (agro-okolišno-klimatska plaćanja za dobrobit životinja) kroz isti zahtjev, ali s odvojenim obvezama, voditi i dostavljati evidenciju upotrebe stajnjaka za USG- zaseban dokument, zasebna kontrola. Tu je i trošak analize stajnjaka i zemljišta koji može biti značajan ako ima puno parcela, kako je često slučaj u nekim dijelovima Hrvatske.
Ako želi sufinanciranu policu osiguranja, predati zahtjev kroz natječaj koji ima svoj rok, svoje obrasce i svoja ograničenja.
Svaka od tih mjera ima svoj IAKS sloj kontrole. Svaka može biti razlogom umanjenja, sankcije ili povrata. Svaka traži vrijeme - njegovo, savjetnikovo, savjetodavkino, kontrolorovo, programerovo.
Nije rijetkost da godišnje na administraciju potpora potroši jedan puni radni tjedan. Plus angažman vanjskog savjetnika. Plus rizik da neku stavku ne ispoštuje pa mu se isplata umanji.
Na tržištu informacija postoji jedna tvrdoglava istina: što je sustav složeniji, manje ljudi razumije gdje novac završava. A gdje ljudi ne razumiju - tu cvjetaju teorije zavjere, polovične istine i populizam.
Pitajte deset farmera kome ide najviše potpora - dobit ćete deset različitih odgovora. A onda u toj tišini netko digne glas i kaže: “Sve to vam EU pojede kroz birokraciju” ili “Sustav pogoduje velikima”. I cijela kavana klima glavom.
To nije problem farmerove inteligencije. To je problem dizajna sustava.
Što ako bi sve stočarske potpore - proizvodno vezana plaćanja (PVP) po komadu, dobrobit, stajnjak, osiguranje, izvorne pasmine, proteinski usjevi - sjele u jedan obrazac s jednom računicom? I to automatski, bez prijave!
Uvjetno grlo (UG) već postoji u sustavu. Definirano je, koeficijenti su poznati.
Sandorovih 50 junadi u tovu je 30 UG. Ako se cijeli postojeći paket - direktni paket po junetu plus USG i proteinski dodatak koji su materijalno stočarske potpore (samo su zalijepljene na hektar) - pretvori u potporu po UG, izlazi otprilike 600-650 EUR po UG godišnje. Stočar bi dobio 30 × 630 ≈ 19.000 EUR. Točno onoliko koliko dobiva sada - samo bez pet obrazaca, tri roka, četiri pravilnika i bez 3 kg papirologije za stajnjak koji ionako mora negdje istovariti.
Ali - i tu igra počinje - politika može odlučiti što joj je važnije. Ako želimo poticati mljekarstvo, iznos po UG ide gore. Ako svinjogojstvo nije strateški prioritet, dobiva manje potpora po UG.
Tablica jedinstvene potpore mogla bi izgledati ovako (ilustrativno, brojke za raspravu):
Jedan obrazac. Jedna kontrola - broj grla u Jedinstvenom registru domaćih životinja, koji ionako svaki dan ažurira veterinarska služba. Jedna varijabla koja stočara ne tjera da bude pola knjigovođa, pola pravnik.
No, moguća je primjedba: “Pa Ivane, USG i proteinske potpore su ratarske, ne stočarske, kako ih onda nabacuješ na UG?” Tehnički da. Materijalno - ne.
Razmislite trenutak. Tko ima stajnjak na hrpi iza štale? Stočar. Tko ga ima u bilancama bez ijedne kapi nafte? Stočar. Tko sije lucernu i silira djetelinsko travne smjese? Stočar koji od te biomase živi.
Uporaba stajskog gnoja (USG) u sadašnjem obliku traži od stočara da dokumentom dokaže ono što proizlazi iz same činjenice da ima stoku. Zašto papirima dokazivati ono što se podrazumijeva?
Ako Sandor ima 30 UG, on godišnje proizvede par stotina tona stajnjaka. To gnojivo nema gdje nego na njegovu ili susjedovu oranicu - drugog odlagališta nema. Sustav potpora pretvara to u zahtjev: “dokaži kome si dao, koliko, kojeg datuma, na kojoj parceli, je li parcela na popisu, je li traktor s opremom za inkorporaciju, je li gnoj zreo, je li temperatura zraka pravilna...”
Logičnija je tvrdnja: ako imaš stoku, imaš pravo na potporu povezanu s gnojivom. Ne treba dokaz, treba mjera. Mjera je broj uvjetnih grla (UG). Sustav već ima registar stoke - JRDŽ. Sustav već zna tko ima koliko grla. Ne treba mu treća potvrda potpisana u tri kopije.
Isto vrijedi i za proteinske potpore i krmne kulture. To su inputi za stoku. Stočar ih sije za vlastitu krmu. Dodavanje “proteinskog bonusa” na hektar zapravo je preusmjeravanje stočarske potpore kroz ratarski kanal na istom gospodarstvu- i to s dodatnim slojem evidencije.
Gledano iz perspektive stočara, oba programa su mu već de facto vezana uz UG: što više stoke, to više stajnjaka, to više krmnih kultura, to više potpore. Pa zašto onda ne staviti potporu tamo gdje pripada - na grlo, ne na hektar?
Najčešća druga primjedba je: “A što s dobrobiti životinja? Što ako stočar ne osigurava bolje uvjete?”
Odgovor je dvojak. Prvo, dobar dio standarda dobrobiti je već zakonska obveza, ne dobrovoljna potpora. Potpora je trebala biti kompenzacija za nadstandard, ali se kroz godine pretvorila u “bonus za normalno” i to uglavnom kod srednjih i većih uzgajivača.
Osiguranje? Komercijalni proizvod. Ako država misli da je dovoljno važan, neka ga subvencionira kroz osiguravajuće kuće direktno - ne kroz farmera koji onda ide u treću rundu papirologije.
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Stočar dobiva vrijeme, jasnoću i predvidljivost. Gube oni koji od složenosti žive. Dio savjetničke industrije čije je tržište nastalo zato što obični OPG ne može sam kroz pet pravilnika. Dio službenika koji su izgradili karijere oko jedne pod-mjere. I dio agro-elite koja kroz multi-mjerne kombinacije izvlači potpore koje mali tovljač s 30 grla nikad neće vidjeti.
EU-ov novi ZPP (Zajednička poljoprivredna politika) za razdoblje 2023.-2027. išao je u smjeru: više mjera, više slojeva, više “ekoshema”. Nije slučajnost da je u 2024. i 2025. po europskim ulicama izlazila ista poruka iz traktora: manje birokracije.
Imao bi vremena baviti se onim za što ga porezni obveznik subvencionira - pretvaranjem krme u biftek. Više bi vjerovao sustavu jer bi ga razumio. A teorije zavjera koje cvatu na nerazumijevanju izgubile bi pola goriva.
Ne kažem da je ovo savršen model. Kažem da je vrijedan razgovora. Jer ako sustav potpora trošimo brže nego što stočar troši stoku, nešto smo krivo posložili.
Tagovi
Autor
