Ogromne štete već trpimo, možemo li bar nešto naučiti iz cijele ove situacije?

Kada je 9. siječnja 2020. godine korona virus prvi put službeno zabilježen u Kini nitko od nas nije ni sanjao da će za nešto više od dva mjeseca isti taj virus gotovo zaustaviti život kod nas. Točnije rečeno, život na koji smo svi navikli. Za 75 dana cijeli svijet je postao drugačije mjesto, uslijedile su ogromne migracije stanovništva, turistički aranžmani se masovno otkazuju, većina proizvodnih djelatnosti staje, a redovi pred zavodima za zapošljavanje su sve veći.

Gotovo da i nema poljoprivredne grane koja već sad nije osjetila posljedice djelovanja korona virusa na naše gospodarstvo, a istraživanje jednog poznatog stručnog časopisa je pokazalo da gotovo polovica malih poduzetnika ima manje od 5.000 kuna zaliha u novcu i da bez pomoći države ne može opstati više od mjesec dana. Što se tiče poljoprivredne proizvodnje još nemamo službenih podataka koliko je ovaj virus do sada utjecao na nju, ali jedno je sigurno da će utjecaj biti ogroman. Što cijela situacija bude trajala duže, to će i štete biti veće.

Svako zlo za neko dobro: Što možemo naučiti od slučaja koronavirusa?

Migracije stanovništva su treći segment koji je u nešto više od dva mjeseca promijenio izgled svijeta, stanje gospodarstva, ali još uvijek nije naše razmišljanje za budućnost. Kod nas još nema podataka koliko se naših ljudi od početka epidemije vratilo u Hrvatsku zbog gubitka posla, ali brojke su iz dana u dan sve veće.

Neslužbeno se spominje brojka od 49.000 ljudi koji su se vratili samo iz Austrije. Ono što je poznato je da je samo do sada jedna Francuska izgubila preko milijun radnih mjesta, a nama susjedna Srbija je objavila podatke da im se iz Europe za samo nekoliko dana vratilo 318.000 ljudi. Navodi se da je ogromna većina tih ljudi izgubila posao.

Bezbroj puta do sada smo pisali o pustim selima Like, Dalmacije, Banovine i Korduna. Pisali smo i o nekadašnjim školama koje se pretvaraju u spremišta za balirano sijeno, ali i o ženi koja petardama tjera vukove i sama se bori da putem poljoprivrede osigura egzistenciju za svoje četvero djece. Činjenica je da imamo sve resurse za puno veću i ekološku proizvodnju, ali ih još uvijek nismo iskoristili. Cijela ova situacija oko korona virusa i nestašice pojedinih proizvoda najbolje je pokazala koliko znači vlastita proizvodnja ukoliko je neka država ima.

Hoćemo li nakon svih ovih nedaća koje su nas snašle shvatiti da je vrijeme da neobrađene površine ponovo stavimo u funkciju, a da one škole u kojima smo držali sijeno za stoku obnovimo za neku novu generaciju djece koja će ih pohađati? Sustav potpora u poljoprivredi je dobar i uz malo dobre volje, odvažnosti i puno rada moguće je ponovo pokrenuti kvalitetnu poljoprivrednu proizvodnju i ostati svoj na svome. Druga opcija je da za nekoliko godina, za vrijeme neke nove krize desetine ili stotine tisuća ljudi ponovo napušta zemlje u kojima su se našli trbuhom za kruhom.