Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Lov i poljoprivrednici
  • 26.01.2025. 14:00

Od načina preživljavanja do zabave - prije svitanja odlaze iz sela i ne pričaju puno

Zašto lovci rano rane i cijelog dana šute? Zašto odlaze u lov prije svitanja? Zašto su plemići i najbogatiji seljaci često bili predsjednici prvih lovačkih društava?

Od načina preživljavanja do zabave - prije svitanja odlaze iz sela i ne pričaju puno
Foto: Shutterstock/Maksim Safaniuk
  • 3.776
  • 274
  • 1

Teško da se lov može nazvati "zanatom" u smislu suvremenih, izumirućih zanimanja kovača ili brice. Lov je aktivnost namijenjena preživljavanju ljudske vrste i spada u djelatnosti starije od poljoprivrede, a takvih zaista nema puno. Ipak, i nakon pripitomljavanja životinja i organizacije poljoprivredne proizvodnje, lov je opstao u ljudskim društvima i provukao se kroz sva društvena uređenja tako da postoji i danas.

Počelo je vjerojatno neuspjelim pokušajima prvobitnih ljudi da uhvate neku od divljih životinja i upotrebe meso za hranu, a kožu i krzno za odjeću. Kako u divljini nije bilo puno životinja koje prosječan pripadnik ljudske vrste može uhvatiti, ljudi su se počeli snalaziti. Tako su razvili prva oružja: kamen, koplje od kosti, tek puno kasnije različite varijante sjekire, luka i strijele da bi se vremenom za lov počelo koristiti vatreno oružje protiv kojeg lovina nema šanse.

Zabava za bogate

I danas se poljoprivrednici okupljaju da bi otišli u lov, a većina sela ima i svoja lovačka društva, od kojih poneka potječu još od 19. stoljeća, kad su masovno osnivana. Često su predsjednici ovakvih udruga bili plemići, najimućniji poljoprivrednici i "prvi ljudi" u svojim zajednicama. Lov je od načina preživljavanja postao kroz povijest zabava za bogatije ljude, dok je sirotinja uglavnom njegovala krivolov.

Koji su uzroci stradavanja u lovu - greške, nepažnja, nepridržavanje pravila, neznanje?

Osim lova (jer imali su svoje poslove), lovci su često sudjelovali u različitim humanitarnim akcijama, o čemu su pisali mediji onog doba, jer bi sav ulov poklonili siromašnoj obitelji i još osigurali ogrjev i odjeću. Ova praksa se nastavila do danas, kad je u selu po pravilu najaktivnije društvo upravo lovačka organizacija, koje surađuje s kulturno umjetničkim društvom, udrugama žena, ekolozima, školom i vrtićem. Do suvremenog doba popraćen je različitim ritualima koji trebaju osigurati uspjeh - često se organizira na blagdan, lovci rano odlaze iz sela, nekad još prije svitanja, ne pričaju puno, a krijepe se rakijom po hladnoći.

"Kad sam bio mlađan lovac ja"

Danas se sve ovo objašnjava potrebom muškaraca da malo odmore od svakodnevnih teških poslova u poljoprivrednom kućanstvu. Nekada je imalo sasvim drugo značenje: božanstva prirode, koja odlučuju tko će uloviti nešto, a tko će se vrattii bez ikakve lovine - ženska su i vrlo opasna. Kod Slavena to je Devana (Dzievana ili Divana), upravo ona zbog koje kažemo da je životinja ili biljka "divlja", što znači da pripada baš njoj. Kod Germana Freja, kod Grka Artemida, kod Rimljana Dijana, kod Ilira Epona ili Latona. Sve bez izuzetka nose luk i strijele, a strijele su, kakvo čudo, češće namijenjene nesavjesnim lovcima nego životinjama.

Lovačke priče uz vatru (Foto: Shutterstock/Belian Studio)

Tko bi ubio košutu, ustrijelila bi ga Artemida. Tko bi ubio ženku kad čeka mlade, isto ga čeka. Tko lovi kad je lovostaj, također. Ovom moćnom i starom kultu bez sumnje je doprinijelo i to što su (a tako je i danas) ljudi u lovu doživljavali stvarne ozljede, što od životinja, što od drugih lovaca, posebno kad popiju, a neke od tih ozljeda bile su smrtonosne.

Poneki srednjovjekovni vladari i plemići okončali su život u lovu, bilo tako što su poginuli loveći opasnu divljač, bilo što su zadobili ozljedu koja se dala na zlo u doba kad je medicina bila na vrlo niskim granama. Ovolika opasnost i izazov tako tkaju izvanrednu podlogu za sve one lovačke priče koje se pričaju uz dobru vatru tijekom dugih zimskih noći.

Lov je opisan u šaljivim i manje šaljivim narodnim pričama svih naroda, u ovdje poznatim narodnim pjesmama - "Kad sam bio mlađan lovac ja" i drugim, i poslovicama, na primjer, "Kad bi lovac uvijek ulovio, zvao bi se nosilac, a ne lovac".


Tagovi

Lov i poljoprivreda Sigurnost u lovu Lovačke priče Ozljede u lovu Povijest lova Lovačka društva


Autorica

Gordana Perunović Fijat

Više [+]

Diplomirana pravnica, novinarka, autorica tri romana i pjesnikinja u ilegali. Surađivala je s raznim redakcijama i portalima. Poseban interes pokazuje za život žena na selu.