O kakvom mi to turizmu na selu sanjamo?

Kažu da 13 kontinentalnih županija ostvari noćenja kao sam Zadar. I sada su svi stali u neko čudo. Pa što bi mi sada htjeli. Da skrećemo turiste po našim selima, da ne idu na more, ili da umjesto skijanja idu u zagorske kleti i slavonske stanove. Nitko da se tu već malo osvijesti i otrese glavom. Mi moramo u Slavoniji i Baranji raditi. U Zagorju, Podravini i Prigorju moramo raditi. U Lici i gorskom kotaru moramo raditi. Raditi na toj zemlji i sa stokom. I u redu. Tu uvijek treba biti i nešto turističkih potencijala. Ali noćenje.

Noćenje nije mjerilo turizma?

Što znači noćenje? Tko to još u svijetu osim naših ministara mjeri tom suludom mjerom. Naš kontinentalni turizam ovisit će prvenstveno o standardu života domaćih ljudi u gradovima. I tada će se on mjeriti s posjetama našim imanjima tijekom dana. Kupovina domaćih proizvoda, boravak od nekoliko sati na selu. To je turizam kojemu se možemo nadati. Uvijek će biti tu i tamo neki biciklista, nekakav zaljubljenik u sela, kukuruze i njive pa će on doći i spavati. No, graditi na tome nekakve iluzije. Ono što možemo, ali opet neće promijeniti ništa što se tiče ukupnog broja noćenja, jesu lovci. Oni će dolaziti na par dana, ali ni oni više nego li do sada. Baš u svijetu i kod nas ne raste drastično broj lovaca.

Prvo treba razviti poljoprivredu..

Ali dalje od pola dana, ručka ili večere na kontinentu ne treba ni očekivati. I upravo ovo što imamo kapaciteta je i više nego dovoljno. Netko u narednim vladama mora osigurati da turisti u tom Zadru, i na Jadranu, a i zašto ne i na nekim budućim skijalištima u Gorskom kotaru, pojedu ono što mi napravimo. To je naš kontinentalni turizam. Istina, imamo mi i sela kao što su u istarskom zaleđu. Tamo je taj kontinentalni turizam razvijen. No, on se broji ipak u jadranski turizam. Neminovno će se razviti u selima na otocima, u mjestima koji nisu na moru, kao i u zaleđima dalmatinskih gradova. Ali to su ipak turisti koji su došli zbog mora. I tamo moramo gledati razviti poljoprivredu. Neće turisti ići u sela gdje je pustoš, korov, gdje caruju zmije i gušteri. Moramo u dalmatinskoj zagori imati prvo bogatog seljaka i uredna sela i spavati će turisti tamo i na par sati ići na more se kupati. Ali to je pravac razvoja. Razviti poljoprivredu, a turizam će onda doći sam od sebe.

..pa onda turizam!

Kada bude većina Hrvata po gradovima radila i dobivala plaću, onda će biti i turističkog posla za naše seljake. Bogat Zagreb, Osijek, Vinkovci, Virovitica, Varaždin puni i turističke kapacitete na našim selima. Ali i tada je za očekivati to više u nekoj ugistiteljskoj pomoći i prodaji vina i drugih proizvodima na samom imanju. Do tada mi moramo promiijeniti stav. Ne razvijati selo. Razvijati poljoprivredu, da ona bude vrhunska i tamo će onda doći na neki od turističkih objekata i po neki turist. Ali uvijek će to biti po neki turist. I dalje će turisti biti više po nekim toplicama, oni koji dođu poslom pa će prespavati, i lovci. Bez problema će razvijeni poljoprivrednici razviti uz svoja imanja i po koji objekat za prespavati. To treba. Ali da sada netko u selu pravi prvenstveno objekat za turiste i bude dežuran čekajući goste.

Ljuta na muhe

"Ja čekam goste", kaže mi nedavno jedna žena u takvom jednom objektu mašući nekog grančicom tjerajući muhe. I ljuta ona što Jakovina, Milanović i drugi ne tjeraju turiste kod nje. Oni bi valjda trebali stati na granicu Hrvatske i tjerati turiste da svi prvo dva dana spavaju u nekom našem selu, tamo jedu i piju pa da tek onda produže za Zadar i Dubrovnik. I ljuta na muhe. Pa svašta. Kakvo je to selo, štala a da nema muha. Fala bogu da ih ima. To znači i da stoke ima. Možda očekuje da Jakovina i Milanović dođu mahati rukama ispred njenog Zimmer frei i tjeraju muhe.

Ma nema pomoći. I ne treba se zanositi. Turista će uz ove na moru uvijek i biti i poneki će doći. Uzdaj se u se i u svoje kljuse. Mi moramo proizvesti što više hrane i to je naš posao. Krave, svinje, jabuke, kukuruz je naš turizam i njega se treba uhvatiti i držati. Žao mi je one žene, ali neku najezdu turista ipak ona neće dočekati bez obzira što se jako trudila da uredi sobe, kupaonice i slično. Morati će se ona vratiti u svoju baštu.