Nježna šumska ljepotica koja nema šanse protiv oružja

Srna (Capreolus capreolus) je životinja iz roda papkara, rasprostranjena uglavnom u srednjoj Europi. Istočna granica proteže se od jezera Ladoga (blizu Sankt Peterburga) prema Crnom moru, ali zaobilazi stepe i skreće prema Balkanu. Zapadna granica nalazi se u Skandinaviji i Velikoj Britaniji.

Srna nema u Irskoj, Grčkoj, Korzici, Siciliji i Sardiniji. U Hrvatskoj žive u kontinentalnim područjima, dok su rijetke na obali. Često se viđaju u Bosni i Hercegovini, prisutne su posvuda u lovištima, a zalutaju i u ruralna i urbana područja. U Srbiji, prema podacima tamošnjeg Republičkog zavoda za statistiku od 2023. godine ima više od 100.000 srna. U Crnoj Gori nastanjuju šumska područja, a posebno se viđaju u Nacionalnom parku Biogradska gora.

Gipka i odličan plivač

Riječ je o vitkoj i gipkoj životinji, s grebenom nešto višim od leđa i malim crnim papcima. Kreće se hodom, skokom i kasom, ali nije trkač na duže staze. Visina u grebenu varira oko 75 centimetara, a dužina oko 130–140 cm. Ima 32 stalna zuba. Dlaka je ljeti crvenkasta, a zimi kestenjasto siva.

Odličan je plivač, pa se kupa kad god ima priliku. Težina varira, pri čemu su lovljeni primjerci teški oko 40 kilograma. Sluh, njuh i okus su joj izvanredno razvijeni. Uglavnom je dnevna životinja koja uzima hranu osam do jedanaest puta dnevno, a prije zime se udružuje u krda koja pružaju osjećaj sigurnosti i organizirana su prema određenoj hijerarhiji.

Vitka kao srna

U starim religijama Europe ova životinja bila je pod zaštitom velikih ženskih božanstava šume i vegetacije. Zbog svoje nježnosti, ljupkosti i bespomoćnosti, ovdašnji su poljoprivrednici smatrali srnu stvorenjem povezanim s vilama i duhovima prirode. Ubiti srnu po istom je vjerovanju veliki grijeh, jer ona, kad je pogođena, plače kao čovjek.

Vile se pretvaraju u srne dok se kreću kroz šumu, pa je lov na njih svakako rizičan. Susret sa srnom, bez lovačkih namjera, donosi čovjeku mir. Usporedba žene ili djevojke sa srnom smatra se komplimentom i poznata je u većini europskih jezika, na primjer: "vitka kao srna", "pleše kao srna", "ima oči kao srna".

Djetetu se kaže "lane moje", što je izraz ljubavi, ali i vjerovanje da će ovakvim oslovljavanjem doći pod zaštitu šumskih sila, a šuma je nekad bila vrlo blizu poljoprivrednicima. Srna je čest motiv u umjetnosti, naročito tamo gdje je potrebno istaknuti blagost i dobre namjere, a pojavljuje se i u narodnim pjesmama, pripovijetkama i zagonetkama.

Nije trajno zaštićena

Međutim, sva ljupkost ove životinje nikada je nije uspjela zaštititi od lova, krivolova i vjerovanja da je štetočina koja uništava usjeve. Pred oružjem srna nema šanse, i sva vjerovanja o njoj ne mogu je spasiti.

Opasni nametnik: Veliki američki jetreni metilj ugrožava jelene, srne i muflone

Plemstvo je lovilo srne od davnina, a nije isključeno da su neke od njih završile u loncu siromašnijih. Rogovi trogodišnjeg srnjaka smatrani su moćnim zaštitnim sredstvom i vješali su se iznad ulaznih vrata mnogih kuća, posebno u planinskim područjima. Prah od tih rogova, naravno, smatran je afrodizijakom još od srednjeg vijeka.

Srna u Hrvatskoj nije potpuno zaštićena vrsta, već je lov reguliran zakonom i lovostajem.