• Naš vrt
  • 15.06.2019. 12:00

Nije važan samo tvoj, već i naš vrt

Nije mi jasno zašto o drugima ne razmišljamo kao o sebi. Zar ti može biti važno samo tvoje pleme i zar ti novac donosi spokoj i radost, iako znaš  da možda netko nije više zdrav, baš zbog tebe? E pa kad budemo i za jedne i za druge i za desete brali iz istog vrta, možda ćemo biti bolji ljudi.

Foto: Depositphotos/shalamov
  • 1.058
  • 99
  • 0

Svake godine moja susjeda, koja radi u inozemstvu, dođe kući dva, tri puta, da obiđe rodbinu i prijatelje. I kako ona osobno kaže, da se nauživa domaće hrane.

Kada god u trgovačkom centru ugledam uglancane jabuke, u kojima se mogu ogledati i usput popraviti maskaru (baš kao uz pomoć ogledala), sjetim se nje i njenih riječi: "Čovječe, tamo ništa nije ukusno i izgleda tako plastično, jednostavno te bude strah jesti".

Otkad je otišla 'preko grane', kada god dođe, prvo što učini (osim odlaska zubaru) je odlazak na tržnicu. Uzme svoju pletenu korpu i pravac tržnica. Zna ona da je i kod nas puno 'plastičnog', ali svaki put kad krene s korpom pod rukom, kaže: "Na tržnici je jedan 'moj' čovjek, pa uvijek znam da ću kupiti i pojesti čisto i domaće". I tako pazari svaki dan, sve dok ne krene nazad na arbajt, pa čak i tad kupi svašta 'za ponijeti'.

Jednom tako nije stigla na vrijeme kupiti domaće paprike, jer je 'njen' čovjek sve rasprodao. Kada je vidio koliko je razočarana, kaže joj: "Znaš gdje živim, dođi da ti uberem paprike". I tako ona, presretna, dođe na njegovo imanje puno plastenika i ispresijecano labirintom vrtova. I ugleda zdrave paprike, one nekadašnje, mesnate, baš onakve kakve želi. I kaže mu da želi baš te.

Međutim, on nonšalantno odgovori: "Te nisu za prodaju, već isključivo za moju obitelj". I donese joj pune vrećice drugih. Lijepih. Možda čak i previše. E sad, ne mora značiti da su paprike namijenjene za konzumaciju obitelji tog 'njenog' čovjeka zdravije, ali da se u uplašenoj ženi rodila sumnja, je.

Od tada više ne kupuje kod njega, jer mu ne vjeruje. I od tada vodi još više vodi računa gdje i kod koga kupuje.

Ja stvarno ne znam puno o pesticidima i drugim kemijskim sredstvima koja bi, valjda, trebala služiti uništavanju štetnika i zaštiti voća i povrća. Jedino znam da postoje pravila za omjer sredstava prilikom tretiranja voća i povrća. Ali isto tako znam i da pravila danas mnogi ne poštuju.

Nije mi jasno zašto o drugima ne razmišljamo kao o sebi. Zar ti može biti važno samo tvoje pleme i zar ti novac donosi spokoj i radost, iako znaš  da možda netko nije više zdrav, baš zbog tebe? Zar nisu svi životi isto važni i gdje nas to vodi bezumni materijalizam? E pa kad budemo i za jedne i za druge i za desete brali iz istog vrta, možda ćemo biti bolji ljudi. 


Tagovi

Naš vrt Povjerenje Domaći proizvodi Sumnja Život vani Zdrava paprika


Autorica

Gordana Vila

Gordana Vila

Pišem stalno, čini mi se oduvijek. Velika sam zaljubljenica u prirodu, a dušu odmaram u svom voćnjaku. Vjerujem u staru izreku: "Onaj tko zasadi biljku, vjeruje u sutra". Ja izgleda baš vjerujem.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi