Nesretan je slučaj i kad padneš pod kotače sreće

I jednostavno ga ide. Ima upravo takvih ljudi. Počne se baviti trgovinom i ako propadne, za njega se nađe mjesto da bude direktor. Jednom davno mi je moj otac, tehnolog u tadašnjem Industrijskom poljoprivrednom kombinatu, rekao za jednog čovjeka da je jako loš tehnolog i da ne smeta, poslali ga u direkciju da mu tamo daju da nešto radi a da ne napravi štetu. Ako ne znate što to znači u tadašnjem rječniku, direkcija to je ona glavna uprava IPK-a. I tako da ne smeta, njega gurnuli u politiku jer se tehnolozi time nisu imali vremena baviti. Oni su bili sretni kada su ostvarili velike prinose i dobre urode. I vidi ti vraga, taj se tom politikom na kraju popeo do generalnog direktora cijelog IPK-a, a poslije i u vrhu državne politike. I sjetim se ja kada je u jednom našem selu bio jedan neuspješan trgovac i poduzetnik. I aj da ne pada dalje u dubiozu, ode on u politiku. I vidi ti vraga. Eto njega u Vladi.

Svatko ima pravo birati i biti biran, kretati se i biti kretan. To je i naše pravo. Tako i mi imamo pravo odabrati za naš posao poljoprivredu i proizvodnju hrane. Znamo točno kakvi su uvjeti koje su postavili naši politačari. I sada tu trebam stati. Prigovaraju mi da uvijek napadam sadašnjeg ministra. To kažu on, oni i svi oni koji nisu pratili što pišem i kako pišem proteklih 20 godina. Jedan je čitatelj dobro rekao, da sam prema ovima i previše blag kakav sam bio prema primjerice Zlatku Dominikoviću ili Mateju Jankoviću. No, da se vratim nazad. Dakle, sami smo izabrali to što smo izabrali. Ne moramo mi na našim poljima sijati pšenicu i držati krave u štalama. Možemo pustiti zemlju da rodi sama, a u štalama možemo otvoriti gostionice. Privatnici smo. Ma volio bih ja kada bi mogao malo češće pohvaliti našu poljoprivrednu Vladu. Odnosno ako sve naše poljoprivrednike nazovemo velikim kombinatom, onda ono u Zagrebu, na Vukovarskoj aveniji, možemo nazvati našom direkcijom. Ili pak Upravom toga kombinata. No, ljepše je ako ih nazivamo ministrima, pomoćnicima i zamjenicima. Nije to tako strašno. Pa Bosanci su otišli i dalje. Oni u svakom kantonu imaju ministre i pomoćnike. Pa što. Ljudi su bar sretni ako ih zovu ministrima.

Ali volio bih da ih mogu pohvaliti za nešto. Ali ne možemo. Proizvodimo manje, tehnologija nam je slabija, selo i poljoprivrednici žive loše. Znao sam reći da je Čobanković mnogo učinio za voćarstvo i vinogradarstvo, da je Pankretić puto toga napravio za govedarstvo i svinjogojstvo, da je Đurkić dobro držao red u ratarstvu. Ima vremena. I naš Tihomir će vjerojatno kada ode, dobiti pohvalu za nešto. Naime, kada netko ode, dođe još lošiji i onda priznamo da je onaj prije njega bio još i dobar. Imamo mogućnost komentiranja. Bilo bi lijepo da mi netko skrene pažnju na nešto dobro. Ništa na ovom svijetu nije u potpunosti crno ili bijelo. Sigurno ima nešto, ali će se rezultati znati kasnije. Ne usudim se prognozirati, ali sam siguran da će i Jakovina zaslužiti nekakvu podršku.

Javnost je zasad uznemirena njegovom ravnodušnošću. Teško je biti prognozer, ali vjerujemo da se ipak slažu kockice i da će sve više novca stizati za poljoprivredu iz fondova Europske unije i da ćemo moći reći da su on i njegova ekipa uspostavili dobar odnos sa zajedničkom poljoprivrednom politikom. A vidjeti ćemo za dvije godine. Brojke će se nadamo početi podizati. Za sada molim komentatore, a sigurno ih ima koji su objektivni, a i oni koji rade u Ministarstvu poljoprivrede, da nam skrenu pažnju na poteze koje treba zabilježiti. Onako. Treba biti i vizionar. Usporediti ćemo se s nogometom. Ćiro je pravio velike greške na Europskom prvenstvu u Engleskoj. I jedan ga je ostavio na čelu nogometne reprezentacije. Znao je da se valjda tu nešto dobro stvara. I ubrzo je na Svjetskom prvenstvu taj Ćiro kojega smo tada kudili bio treći na svijetu. "U demokratskom se poretku uopće pruža najviše prostora za razvitak velikih političkih karaktera; taj poredak, naime, ne samo da pojedincima pruža priliku da mu priđu nego ih i potiče da manifestiraju svoj talent." Napisao je njemački filozof Georg Wilhelm Friedrich Hegel. U biti, nije uvijek dobro sve što je novo, ali je uvijek novo sve što je dobro.

Foto: depositphotos.com