Ne dam nikom šljivik stari

Ponekad kada pričam sam sa sobom, imam dojam kao da pričam sa pametnim čovjekom. Šteta što se to jako rijetko događa, ali vodim se za onom starom "velki seljak, velki krumpir". I tako, kao i svaki normalni, propali hrvatski poljoprivrednik, sjedim za večerom pa uz kru'a, masti, paprike (slanine nema, pojeli jučer) - nešto si razmišljam. Moj stari, iako je bio obični bravar, uvijek mi je znao govoriti "uči sine, trebat će ti", a ja ga nikad nisam doživio ozbiljno, jer ono, starci uvijek nešto melju bezveze. A da jesam sad bi sigurno bio doktor. Dobiješ lijepu bijelu kuticu i klompe pa malo šetkaš po bolnici, na toplom i čistom. Dobiješ tu i tamo neke poklone (ne kažem mito, božme sačuvaj) svi te vole i cijene jer ti si ipak doktor. Mislim halo? Da ne kažem sigurna plaja od milju - dvije eura, a imaš se pravo buniti i štrajkati kad ti sa plaće skinu 200,00 kuna. Žene te vole jer voziš Mercedes, a ne kontaju da moj traktor i kombajn vrijede ko tri ta auta.

Nije uvijek bilo tak. Nekad su seljaci bili glavni baje u selu, sve dok se nisu pojavili trio gušti u sastavu Čobanković - Linić - Jakovina, koji bi nam i travu uzeli da im se da kositi. Svako malo neko slavlje uz domaće delicije, a kad proletim šorom s traktorom ko Čačić kroz Mađarsku, svi mi mašu. Tambura, cika i vika se orila selom, ko danas na sjednici sabora. Neki su bili bogati ko Betmen, a sad si ne mogu ni motiku kupiti. Uvijek se poštivala sijeda glava i ono staro "nema kruva bez motike", a danas kume, kruva nema ni za lijeka, a motiku bolje da ne diraš jer ti se obije o glavu tako da ni Ilija gromovnik ne može jače. Eo moj prvi susjed od mene svako malo traži, aj sad daj traktora pa sad runilicu pa ovo pa ono. Al dobar je, kad ima koju svinju viška i mene se sjeti pa udaramo po slanini.

Drljaš brate cijelu godinu, kopaš, sadiš, špricaš, pljeviš od jutra do sutra, onda se probudiš i et ti poplave od kojekakvih riječina i kiše koje su navalile pa ti dođe da lupaš glavom o zid i proglasiš obiteljsko nasilje nad samim sobom vjerujući da će ti možda netko nešto i platiti za to, al love se nema, kog da ja tužim - a i ne da mi se. Pa mislim, di su bile te rijeke i kiše kad sam navodnjavao ko blesav i molio Boga da padne tri kapi. Ništ, malo dođeš sebi, digneš glavu i opet vidiš u svom tom cirkusu nešto dobro. Uvijek je tako kod nas. Imaš privatni bazen na svojoj njivi pa ajmo lagano malo za početak kupanje i vožnja čamcem jer ne možemo od toga napraviti agroturizam kad malom trebaju nove patike, stare pokido. Nemoš danas ni bacat bisere pred svinje, kad svinja nema. E, da sam barem doktor sad.

Bio ja i na štrajku, onak bez veze al bar sam vidio neke ljude, malo divanio. Super bilo. Kad već bilo ladno, ošli kući al bešga - džaba smo krečili kad ovi ne daju ništ na bolje. Danas bi bilo mudro da se seljaci dogovore pa jedan sadi grincajg, drugi knjige za školu, a treći odjeću i obuću. Dođe žetva i jesen, lijepo se podijele, svakom svoje pa da vidiš veselja. Još ako se uspije od države i koje pile sakriti, evo ti i juhe i jaja i graja. Pa nije stara baba Manda bez veze uvijek govorila da je bolje živit sit neg umret gladan. Mislim okej, ne dam nikom šljivik stari - ne dam pa šta bude i da suvim zlatom plate ne dam, nek se čude. Ali kakva je situacija majkem moje ak se nebi prijavio za let na Mars i tamo sadio kukuruz. Zovte me kad dođe Supermen, prije se ne vraćam.

Foto: depositphotos.com, Xalanx