Najukusnija tradicionalna hrana? Zna se, spremljena je u glinenom posuđu

Kada se raspravlja koji je zanat najstariji u ljudskom rodu, nema nikakve sumnje da je lončarstvo među prva tri moguća odgovora. Starije je od pojave novca, prvih država i većine poznatih religija i tehnologija. Pojavilo se u samom početku ljudske kulture kao izrada posuđa i drugih predmeta za svakodnevnu upotrebu od gline.

U početku civilizacije nisu postojale lončarske radionice: svaka ljudska jedinka koja je pronašla glinu pokušavala je, a često i uspijevala, od tog neobičnog materijala oblikovati ponešto. Prvi idoli ljudskih plemena bili su od gline. Prva šalica, čaša i tanjur u povijesti napravljeni su od gline. Prvi vrčevi koje su poljoprivrednici koristili da bi uskladištili žito i druge namirnice izrađeni su rukama, a poslije i na prvobitnom lončarskom kolu.

Trag pšeničnog zrna

Prvo se oblikuje dno posude, zatim se nastavljaju stranice, a dok je glina još vlažna, u površinu novog vrča ili zdjele urežu se oštrim predmetom ukrasi, ravne ili krivudave linije, spirale, već kako je ondašnjem umjetniku bilo po volji, ili možda u skladu s njegovim vjerovanjima. Glineno posuđe se suši, ponekad i oboja, naročito crvenom i crnom bojom, zatim peče, najprije na otvorenoj vatri, kasnije u posebnim pećima.

Jedan od prvih ukrasa na najstarijim loncima i vrčevima bio je – trag pšeničnog zrna, utisnutog u glatku površinu s vanjske strane. Tako su se u pradavna vremena susreli lončarstvo i poljoprivreda. Očigledno je da je seljaštvo od pamtivijeka poznavalo i cijenilo lončarstvo, da se bavilo njome i da je gledalo da je ukrasi znakom namirnice koju su smatrali pravim darom bogova.

Dok budem mogao, vrtjet ću lončarsko kolo

Upravo to pšenično zrno svjedoči o najstarijim civilizacijama ikada, a kroz povijest ukrasi su postajali sve bogatiji i zanimljiviji. Arheolozi su pronalazili primjerke funkcionalnog i lijepo oblikovanog posuđa izrađenog prije 13.000 godina u današnjoj Kini, a na svakom nalazištu po svijetu obavezno se pojavljuju primjerci stari stoljećima ili tisućama godina. Obično polomljene, ali, ponekad i potpuno čitave, koja svjedoči o navikama i osjećanju za ljepotu i simetriju koja prati ljudski rod. Procjenjuje se da je povijest ovog zanata duga 30.000 godina, a proizvodi nikada nisu "izašli iz mode".

U međuvremenu, prošla je kroz mnoge promjene, tehnika izrade i ukrašavanja predmeta se usavršavala, a mijenjale su se i kemikalije koje su se koristile za bojenje.

Opstala su i prezimena

Smatra se, da je najbolja i najzdravija hrana – ona koja je pripremljena i poslužena u zemljanom posuđu, dakle, u proizvodima lončarskog zanata. Mnoge poljoprivredne obitelji čuvaju kao dragocjenost zemljano posuđe preostalo od dalekih predaka.

Na smotrama narodnog stvaralaštva lončarstvo je obavezno i po pravilu vrlo atraktivna za posjetitelje. Djelatnost je to koja je pratila ljude kroz cijeli život, pa i poslije smrti. Iako se do danas pogled na ovaj posao izmijenio, opstala su prezimena Lončar, Lončarević, Lončarić, Lončarski, Grnčarević, Loncović i druga, a isto je i u većini europskih jezika.