Dok budem mogao, vrtjet ću lončarsko kolo

Kada sam posjetio lončara Ivu Serdara (57) upravo je napunio peć glinenim posudama i počeo zidati otvor na peći i pripremati ju za pečenje nove serije svojih ručno izrađenih proizvoda u dvorištu rodne kuće u Kujniku.

"Unutra ima oko 50 komada. Kada sam ih izradio na lončarsko kolu, morale su se sušiti dvadesetak dana, a sada ću ih dva dana i dvije noći", objašnjava mi ovaj majstor i zaljubljenik u lončarstvo, pomalo razočaran što taj zanat izumire.

"Bole me duša i srce što izrada raznih posuda od gline i drugih uporabnih predmeta izumire, što se gase lončarstvo, kao i mnogi drugi stari zanati. Nažalost, nema mlađih kojima bi mi majstori svoga zanata mogli prenijeti vještine i poneke tajne rada i oblikovanja na lončarskom kolu na kojemu stvaramo razne oblike i uvijek unikatne predmete, jer nikada ne možemo izraditi dva potpuno jednaka. Ne znam koliko ću još izdržati, mnogi se dive mojim proizvodima, ali malo tko to kupuje, teško je od toga preživjeti, pa gubim volju, jer ni mjerodavni koji bi trebali raditi na očuvanju starih zanata, ne prepoznaju te vrijednosti“, govori Ivo dok me vodi u jednu prostoriju sa dijelom svog proizvodnog programa.

Gasi se zanat star više od 8.000 godina

Ima tu raznih zdjela, istarskih padela, ćupova za mlijeko i med, vaza, pepeljara, štucki u kojima su nekada poljoprivrednici nosili vodu za piće u polje, črepnji (zemljane posude za pripremu jela na otvorenom ognjištu), vrčeva, ali i lijepo oblikovanih amfora. Većinom su to uporabni predmeti kakvi su se nekada koristili u našim obiteljima. I sada ih mnogi rado čuvaju, ali više kao suvenire za uspomenu. Podsjećaju ih na vrijeme življenja naših baka i djedova i njihova težačkog života i rada sa stokom i u poljima, ali i na bogatstvo obitelji sa puno djece.

"Lončarstvo je zanat star najmanje 8 tisuća godina i jako mi je žao što će nestati baš u ovom našem vijeku. Pregazili su ga predmeti od plastike i druge moderne tehnologije. A nekada je u ovom dijelu Slavonije bilo puno vrsnih lončara: u Slavonskom Brodu, Pleternici, Novoj Gradiški, Cerniku i drugim mjestima".

Gledajući sa strane dok vrti lončarsko kolo, čini se da je lončarstvo lagan posao, jer je iz njegovih dlanova u samo nekoliko minuta izrasla predivna vaza za cvijeće ili neka druga posuda.

"One će prvo morati proći fazu sušenja, a onda pečenja u peći i tek nakon 21 dan bit će spremne za uporabu. Težak je to posao, ruke doslovno stalno u blatu, i to mogu samo oni koji stvarno vole. Osim velike volje i ljubavi za izradu zemljanih posuda treba imati i talenta", kaže Serdar dok mi pokazuje i jedan vinski vrč s ukrasnim detaljima grozdova.

Amerikanci mu ponudili posao u muzeju

Ivo silno želi pronaći barem jednog nasljednika koji bi na ovim slavonskim prostorima nastavio tradiciju lončarstva. Obišo je, kaže, skoro cijelu Hrvatsku, mnoge škole od istoka do juga, od sjevera do zapada, i djeci i njihovim učiteljima na lončarskom kolu prikazivao tehniku i vještinu kako iz komada gline oblikuje vaze, ćupove i druge predmeti.

"U nekim školama vodio sam radionice u sklopu slobodnih aktivnosti učenika, sudjelujem sa ostalim kolegama zanatlijama: kovačima, šusterima i drugima na prezentacijama naših starih zanata, primjerice na Jadranu, ali i u Slavoniji na gospodarstvima koja se bave seoskim turizmom i očuvanju slavonske baštine i tradicije i uspomena na slavonski način življena. Ove godine bio sam na imanju Kuće dida Tunje u Eko-etno selu Oprisavcima koja ima i kutak starih zanata, vlasnika Jerka Jankovića i na OPG-u „Paljevine“ Ljube Prkačina u Grgurevićima. Ondje sam rad na lončarskom kolu prezentirao pred pedesetak umjetnika iz cijelog svijeta. Bili su oduševljeni onim što su vidjeli, a tom prilikom dobio sam poziv za rad u jednom muzeju u Americi. Nudili su mi stalni posao, da svakodnevno izrađujem predmete. Kažu, ljudi razgledaju muzej, a lončar vrti svoje kolo i izrađuje razne proizvode i za to dobiva plaću. Imao sam i dobru ponudu iz Švicarske", kaže Ivo Serdar.

"Dok budem mogao vrtjet ću lončarsko kolo"

Unatoč zanimljivim i primamljivim ponudama stručnjaka iz inozemstva koji su prepoznali vrijednost njegova rada i vještina, Serdar je odbio te poslove koji su mu možda mogli donijeti stalnu egzistenciju i sigurnost. No, ne želi on otići iz svoje Slavonije koja mu je u srcu i duši.

"Ne bih išao u Ameriku praviti neke njihove druge oblike, a da ovo naše totalno zamre. Dok sam ja živ radit ću u svojoj Slavoniji, dok god budem mogao vrtjet ću ovo svoje lončarsko kolo, uvijek ću nekome nešto napraviti, osobito svojim prijateljima za uspomenu. Ionako više podijelim nego što prodam."

Ivo Serdar istaknuti je član Tradicijskih i umjetničkih obrta pri Udruženju obrtnika Slavonski Brod i Kreativne udruge Bogatstvo u nama, također iz Slavonskog Broda.

"Ivo kao i ostali čnaovi naše Udruge čuva etno-baštinu. On je jedan od onih koji svoje znanje i vještine nesebično i s ljubavlju prenosi na mlade naraštaje i osobe sa otežanim zdravstvenim sposobnostima, s ciljem da nekoga potakne i osposobi za samozapošljavanje", kaže među ostalim Anđa Valić, predsjednica Kreativne udruge koja je zbog svojih aktivnosti dobitnica nagrade Europske godine volontiranja 2011.

Ne može bez Slavonije, bez rodnog Kujnika...

"Ne mogu ja bez Slavonije. Mogu negdje biti 3-4 dana, ali ja se moram vratiti u svoj rodni Kujnik, u Oriovac, Malino, Brodski Stupnik, Lužane, Novu Gradišku... To su moja draga mjesta u kojima imam prijatelje, gdje se družimo...

Nalost, u posljednje vrijeme nestaju stari zanati, ali jš više mi je žao što nam je opustjela Slavonija, mladi ljudi, čak cijele obitelji sa djecom odlaze iz naših sela u potrazi za boljim životom", sa puno sjete govori ovaj čovjek koji dio ljeta provodio i u Istri gdje je imao dosta kupaca za svoje proizvode, osobito za padele i črepnje.

Zaljubljenik je u konje. Jedno vrijeme ih je držao, ali je odustao jer je to za njega, kaže, skupi sport. "Odem u Lužane kod prijatelja Tomislava Ivića i u goste kod prijatelja Ivana Kračića kod Varaždina koji imaju konje. Malo ih prežemo, malo jašimo, družimo se i izdušovoljimo se."

Serdar se nada da će mjerodavni u gradu Slavonskom Brodu, Brodsko-posavskoj županiji i Turističkoj zajednici prepoznati vrijednost njegovog i drugih starih zanata, da će pomoći u prezentaciji i organiziranju radionica.

A do tada kad ne radi sanja: "Sanjam kako vrtim kolo, ili mog prijatelja neumornog kovača Dragu Žamboka. On lupa po nakovnju, a ja vrtim kolo. Mnogi se dive našim majstorijama, ali nitko se ne prihvaća tog posla!"