Ljubičice - lijek za mamurluk ili gušobolju?

Ljubičica (Viola) spada među dvosupnice cvjetnice i pripada porodici ljubica (Violaceae). Postoji preko 500 vrsta, njihovo prirodno stanište je umjereni dio sjeverne hemisfere, ali se mogu naći i na Havajima, u Australiji ili Andama u Južnoj Americi. Sve su to višegodišnje zeljaste biljke s cvjetovima koje se često uzgajaju zbog svoje ljepote.

Osnovna boja cvjetova je ljubičasta u svim nijansama, kako i samo ime roda govori, ali postoje i plave, žute, crvene ili bijele ljubičice. Stablo je poleglo, dugo pet do deset centimetara, a listovi, često srcoliki, skupljeni su u rozetu. U pravilu cvjeta u proljeće, privlačeći kukce jakim mirisom. Uspijeva u svijetlim listopadnim šumama, na livadama, u kamenjarima, ali dobro se snalazi i u vrtovima.

Za mamurluk ili gušobolju?

Cvijet je poznat čovječanstvu još od najranijih civilizacija, a ljubičica se spominje u najstarijim bajkama i pripovijetkama. Još su antički Rimljani od svježe ljubičice pripremali osvježavajući pripravak kako bi otrijeznili one koji bi pretjerali na tadašnjim zabavama s mnogo alkohola. Perzijanci su od cvijeta ove biljke pripremali napitak koji je trebao osigurati lijepe snove i ublažiti bol.

Divlja maćuhica - malena ljekovita ljepotica

Korijen ljubičice sadrži alkaloid violin. List i cvijet sadrže saponine, sluzi, gorke tvari, eterično ulje i plavu boju. Ljubičica se, još od davnina, koristila u ljekovite svrhe. Od cvijeta se pripremao sirup koji potiče znojenje kod bronhitisa, boginja i gušobolje, a isti sirup ublažava i različite vrste kašlja. List se upotrebljavao izvana kao lijek za razne upalne procese, dok iscjeđeni sok ili skuhan list služe kao sredstva za čišćenje.

Od svježih ljubičica pravi se sirup za jačanje srca, a dokazano je da blagotvorno djeluje na nesanicu, migrene i napetost. Kako bi se zadržala ljekovita svojstva, ljubičica se bere u proljeće, a korijen se vadi u jesen. List i cvijet suše se u tankom sloju, na mjestu gdje ima dovoljno propuha.

Osvojila Afroditu

Esencija ljubičice krasila je najskuplje parfeme starog Egipta i drugih drevnih civilizacija, a zbog lista u obliku srca smatrana je vrlo moćnom u ljubavnoj magiji. Čak je i sama Afrodita, grčka božica ljubavi i ljepote, bila osvojena njezinim cvijetom, a junakinje starih legendi često su dogovarale ljubavne susrete upravo u poljima u kojima je rasla.

Zastupljena je u slikarstvu i drugim vrstama umjetnosti, a zauzima važno mjesto i u poeziji. Vjerovanja o njoj su brojna i zanimljiva. Ovaj cvijet predstavlja skromnost, tajnu iskrenu ljubav, vjernost i hrabrost. U narodnoj pjesmi momak se djevojci obraća s "djevojko, ljubičice". Druga kaže:

"Ljubičica, skroman cvijet

'al ga voli cio svijet,

zato i ti skromna budi,

da te vole ljudi."

Ime Ljubica - ljubičica postoji u raznim varijantama u većini svjetskih jezika.

Za vječnu ljubav i sretan brak

Prema ovdašnjem vjerovanju, tko pojede prvu ljubičicu koju ugleda u proljeće, imat će sreću cijele godine.

Iako ljubičica nije začin, pripada biljkama koje su nevjeste nekad “začaravale” u jelo svojim muževima u nadi da će tako osigurati vječnu ljubav u braku.

Vjeruje se da cvijet potopljen u med može izazvati ljubav - dovoljno je ovim pripravkom dodirnuti osobu da se zaljubi. U kombinaciji s drugim proljetnim cvijećem, prema vjerovanju, postiže još potpuniji učinak.