Divlja maćuhica - malena ljekovita ljepotica

Divlja maćuhica, maćeha, dan i noć, sirotica, trobojna ljubica (lat. Viola tricolor L.) je jednogodišnja, dvogodišnja ili rijetko višegodišnja zeljasta biljka. Znanstveni naziv roda Viola je latinsko ime za ljubicu dok se naziv vrste sastoji od latinskih riječi tri što znači tri i riječ color što znači boja. Postoji više podvrsta poput Viola tricolor subsp. Macedonica ili Viola tricolor subsp. Subalpina. 

Englesko praznovjerje o divljoj maćuhici kazuje: ako se divlja maćuhica otrgne za jasnog dana, može se očekivati skora kiša. U Rusiji postoji praznovjerje kako nije mudro ovu biljčicu saditi u svome vrtu jer je to biljka mrtvih.  

Rasprostranjenost i stanište: rasprostranjena je u Europi i u dijelovima Azije u kojima prevladava umjerena klima. Sreće se na plodnim tlima, po rubovima šuma, pod grmljem i na pašnjacima. Moguće ih je pronaći po vrtovima ili duž cesta. Moguće ju je uzgajati.

Opis: korijen je tanak i smeđe boje s malo postranog korijenja. Stabljika je šuplja, obično razgranata, gola je ili s dlačicama dosežu visinu od 10 do 30, rjeđe 45 cm. Lišće je nasuprotno. Niži listovi su jajoliki i na dugim peteljkama, a oni pri vrhu duguljasti do lancetasti na kratkim peteljkama. Nazubljenog su ruba s time da su najviši listovi napiljeni. Na svakom listu je po dva perasta palistića ili imaju veći središnji lob i dva malena, okrugla pri bazi. Cvjetovi su zigomorfni, ima ih po tri ili četiri na vrhu povijene stabljike. Vršni krunični listići, odnosno latice su tamnije ljubičaste boje od bočnih, a donji je blijedo žute boje pa otuda latinski naziv tricolor. Mogu biti i jednobojne ili se pojaviti u raznim kombinacijama navedenih boja. Cvjetnu čašku čine zeleni, izduženo lancetasti lapovi koji ne otpadnu nakon cvatnje. Plodovi su gole, zelene čahure, okruglasto jajolike dužine do 10 mm. Kada sazriju raspucaju se na tri dijela. Sjemenke su malene, duljine od 1,25 do 1,75 mm i širine i debljine od 0,75 do 1 mm, oblika obrnutog jaja i s malenom izraslinom na užem kraju. Svijetlosmeđe su ili blijedožute boje. Jedan tobolac može sadržavati do 3.000 sjemenki. 

Vrijeme cvatnje: od svibnja do kolovoza.

Kemijski sastav: osnovne djelatne tvari divlje maćuhice su flavonoidi rutin (vitamin P1), viteksin, orientin, zatim  pigmenti antocijani i salicilna kiselina. Za njezina ljekovita svojstva zaslužno je prisustvo saponina, inulina, violina i drugih glikozida u svim dijelovima. Sadrži i eterično ulje, vitamin C, tanine i određene polisaharide.  

Upotreba i ljekovitost: zeleni dijelovi se sakupljaju u vrijeme cvatnje i suše rasprostrti u tankom sloju u prozračnoj prostoriji ili u sušioncama na temperaturi do 40 ºC. Osušena biljka upotrebljiva je najduže godinu dana i šest mjeseci. Divlja maćuhica ima protuupalna, antiseptička i slaba koleretička (potiče pojačano stvaranje žuči) i spazmolitička (uklanja grč) svojstva, svojstvo bronhodilatatora (širenje dišnih puteva) kao i ekspektoransa (pomaže iskašljavanje). Infuzija od zelenih dijelova primjenjuje se kao ekspektorans. Upotrebljava se za tretiranje mnogih bolesti kao što su skrofule (bolest koja se javlja uz tuberkulozu, a uzrokuje upalu kože, usne i nosne sluznice), kod tuberkuloze, kašlja, kile, zubobolje i mnogih drugih.

Za spravljanje protuupalnog sredstva koriste se nadzemni dijelovi koji sadrže aktivno eterično ulje i sluzave tvari, kao i u svrhu antiseptičkog djelovanja na područje probavnih organa i poboljšanje sekrecije bronhijalnih žlijezda i olakšanja izbacivanja sluzi iz dišnih puteva. Saponini su zaslužni za bronhodilatatorski, ekspektorantski i diuretički učinak. Koristi se kod raznoraznih problema s kožom poput osipa, žvala ili akni kao čaj ili kozmetički pripravak, a se također koristi u slučaju reume, artritisa ili gihta.

Neželjeni učinci: preparate divlje maćuhice ne smije se koristiti za vrijeme trudnoće zbog tonizirajućeg djelovanja na maternicu. Pretjerana upotreba preparata može izazvati osjećaj mučnine, povraćanje i proljev.  

Autorica: Marija Glavaš