Prema vjerovanju, ako kesten procvjeta u jesen, to jest ako ga "prevare" lijepi dani u listopadu, svojim atraktivnim crvenim i bijelim cvjetovima sluti na blagu zimu.
Elegantno i snažno drvo kestena, nekad visoko do 25 metara, brzorastuće i otporno, vodi porijeklo iz Male Azije, ali još u pradavna vremena se raširilo po cijeloj sjevernoj hemisferi. Postoje podvrste, europska, američka, japanska i kineska, koje se razlikuju po izgledu. Navodno je vojska Aleksandra Makedonskog, kud god se kretala radi ratovanja, sadila kesten, a isto je radila i rimska vojska prilikom svojih pohoda na sjeverne zemlje.
Europski, "odomaćeni" kesten igrao je važnu ulogu u životu prvih poljoprivrednika naročito u krajevima gdje nije uspijevalo dovoljno žitarica. Tamo se od ploda pitomog kestena, koji sadrži visoku koncentraciju škroba, mljelo brašno, za kruh i kolače, koje je stoljeće korišteno u planinskim dijelovima Mediterana gdje još postoje hektari kestenove šume. Ovo brašno sad se može naći u trgovinama zdrave hrane, ali kod nas ne postoji navika redovne prehrane kestenom. Ponekad zimi, "želje radi", jedu se pečeni plodovi, a u novije vrijeme i kesten pire.
Pečenica punjena kestenom, kakva se viđa u filmovima, nije se "primila" kod ovdašnjeg stanovništva koje je ostalo vjerno tradicionalnim receptima za pripremu mesa. Poljoprivrednici ne uzgajaju kesten radi brašna i uopće radi hrane, ali sade i uzgajaju kesten kao ukrasno drvo.
Od davnih vremena ponegdje su putevi između naseljenih mjesta oivičavani sadnicama kestena, koje su postale veliko drveće i štitile put i sve na njemu od snažnih udara vjetra i zimi od mećave.
U narodnoj medicini ovom drvetu pripisuju se moćna svojstva. Da ne bude zabune: pitomi kesten se jede, a divlji kesten služi kao lijek i nikako nije za jelo, jer je plod otrovan za ljude. Kora, cvijet, plod česti su sastojci tinktura za bolesti vena i kapilara.
U suvremenoj medicini kesten se nalazi u mnogim preparatima za bolne i umorne noge, šamponima za kosu i sredstvima protiv raznih iritacija kože. U narodnoj, pripisivano mu je svojstvo da liječi dijareju, groznicu, različite kožne bolesti i estetske probleme.
Poljoprivrednici su koristili plod divljeg kestena za liječenje konja - i pomagao je. Ovdašnji seljaci duboko vjeruju da je divlji kesten ("ludi" ili "konjski") lijek za bolove u zglobovima i leđima, ali ne kao oblog ili sastojak ljekovite masti, nego liječi tako što se nosi u džepovima! U kaputima i ostalim dijelovima odjeće starijih poljoprivrednika često se može pronaći jedan ili dva kestena, "lijeka radi" ili "zlu ne trebalo". Nema nikakve osnove za ovakvo vjerovanje, međutim, ono je živo i danas, tek koliko da se prošlost ne zaboravi.
Žene u poljoprivrednim domaćinstvima probile bi jakom iglom plod kestena na tri mjesta i stavile ga u ormare s odjećom: gorki adstringentski sastojci uspješno tjeraju moljce, a nikakvog mirisa nema.
Divlji kesten služio je u rijetkim slučajevima i za obranu, jer, kad se ispali iz praćke, djeluje potpuno isto kao kamen. Prema vjerovanju, ako procvjeta u jesen, to jest, ako ga "prevare" lijepi dani u listopadu, svojim atraktivnim crvenim i bijelim cvjetovima, sluti na blagu zimu. Ako, naprotiv, kestenu lišće opadne ranije nego ostalom drveću, zima će biti jaka.
Tagovi
Autorica
Dudina
prije 11 mjeseci
Liječi sto posto,moj ujak je stalno nosio kestene u džepu i više nema nikakvih problema....umro je sa kestenima u džepu