Koronavirus, potres, ali i divna, opipljiva solidarnost

Koronavirus, potres... Čini mi se kao ružan san iz kojeg se nikako probuditi, a itekako sam, vjerujem i svi vi, svjesna da nam je sadašnjost, naša stvarnost, iz temelja promijenjena. Baš kao dok sam čekala svoj šesnaesti rođendan i mislila kako sam 'velika' i ne shvaćala zašto se, dok mi djeca i dalje odlazimo na kupanje na Dravu i osječku Copacabanu, tenkovi vozikaju ulicama, iz obližnje Tenje dolaze pucnjevi, a roditelji poprimaju sve zabrinutiji izraz lica.

Ne shvaćaju ni moja djeca iako zbog silnih vijesti itekako dobro poznaju naziv koronavirus, zašto je zatvoren vrtić, zašto ne mogu u školske klupe, čemu one trake oko igrališta i zašto ne mogu kod bake i djeda. 

Neprijatelj je sad nevidljiv, ali ona solidarnost koju sam osjetila prije gotovo 30 godina, ponovno je vidljiva. Prioriteti su nam promijenjeni. Problemi koji su nam se činili ogromnim, sada su tako nebitni. Diljem Hrvatske udružili su se svi. Naši dragi poljoprivrednici su se udružili. Organiziraju se online narudžbe i dostave hrane. Internet nam je omogućio svakodnevnu komunikaciju. Ne zalazite bespotrebno u trgovačke centre, javite se onima koji će vam ubrati i dostaviti svoj, naš domaći, hrvatski proizvod.

Spašavanje OPG-ova: Diljem Hrvatske se organiziraju online narudžbe i dostave hrane

Udružili su se i poduzetnici kojima je poslovanje više nego ugroženo. Ako ste i malo zavirili u njihovu grupu, oduševit će vas nepokolebljivi duh. Iako traže od Vlade konkretnije mjere kako bi sačuvali posao, radna mjesta, povezali su se međusobno i jedni drugima nude usluge kako bi pregrmjeli ova nimalo laka vremena. Trebate li nešto, tu su. Oni pomognu nama, mi njima. Dakako, uz sve mjere opreza i razumne zahtjeve. 

Čuvajte sebe i druge

Znam da smo svi ljuti - ljuti ova situacija, a ne pomaže ni majka priroda s potresom, no nema nam druge nego slušati savjete. Nema velikih druženja, dva metra razmak, čuvajte sebe i druge. Svjesni smo da pogotovo poljoprivrednici ne mogu sjediti kući jer stoku treba nahraniti, vrijeme je sjetve, sadnje. No, budimo realni i savjesni. Nema druženja po dvorištima, poljima. Olakšajmo posao zdravstvenim radnicima, policiji, svima onima koji jesu i moraju biti na terenu.

Promijenio se odnos mlađi-stariji. Sad mi njima određujemo granice. Svake nedjelje smo inače na ručku kod bake i djeda. Ove nećemo. I tko zna dokad nećemo dolaziti. Otvorili smo grupu, čujemo se online svaki dan, a trebaju li nešto, ostavit ćemo ispred vrata jer sa svojim kroničnim bolestima (i godinama) spadaju u rizičnu skupinu. A rano im je za napustiti nas. 

Budite nam i dalje ovako divni i humani. Pomozimo jedni drugima koliko god možemo. Znate koliki je rivalitet između Splita i Zagreba odnosno Hajduka i Dinama? E, kad Hajduk među prvima šalje Zagrepčanima poruku podrške nakon strašnog potresa, to je moja Hrvatska! Izdržimo i ovaj ružni film koji nam se odvija pred očima. Ne samo nama, cijelom svijetu. Bit će bolje. Mora.