Lijepa vijest koja je obišla Hrvatsku o financiranju izgradnje 113 dječijih vrtića na potpomognutim područjima ostavila je gorak okus kad se saznalo da se sa cijelog područja Like, Dalmacije, Banije i Korduna financiraju samo 4 vrtića. Po svemu sudeći zakazala je lokalna samouprava sa ovih područja.
Hoćemo li, najčešće staru i dotrajalu poljoprivrednu mehanizaciju, na gotovo trećini teritorije Republike Hrvatske, sve češće koristiti za marketinške svrhe ili na sjećanja na neka bivša i bolja vremena, umjesto da je koristimo za osiguravanje egzistencije svojim obiteljima i za stvaranje što boljih uvjeta života na selu? Ovo je pitanje koje se sve učestalije postavlja na potpomognutim područjima Republike Hrvatske. Sela koja se sve više prazne, a stanovništvo stari, govore nam da se taj trenutak uskoro približava ukoliko se nešto ne promjeni.
Pred ove blagdane mediji su prenijeli lijepu vijest koja je obradovala mnoge. Kroz program Ruralnog razvoja dodijeljena su sredstva za 113 vrtića u Hrvatskoj, što je vijest koja zaslužuje i puno više medijekog prostora. Na samom startu objavljena je samo štura vijest bez liste općina i gradova kojima su dodjeljena sredstva.
200 novih vrtića u ruralnim područjima, život na selu postat će izbor, a ne nužda
Nakon objavljivanja popisne liste ostao je gorak okus svima na potpomognutim područjima. Naime, od cijele Like, Dalmacije, Banije i Korduna sredstva su otišla samo u Senj, Obrovac, Benkovac, i Vojnić. Sva ostala mjesta na ovom području, koja spadaju u najnerazvijenija područja u državi ostala su bez sredstava za ovu namjenu koja označava bukvalno život na tim područjima. Prema svemu sudeći ogromna većina općina sa tih područja, nije ni podnjela projektne prijedloge, pošto je nemoguće da od tolikog broja općina ni jedna nebi prošla.
Priča o razvoju poljoprivrede i ruralnih krajeva je širok pojam i teško je zamisliti bilo kakav razvoj, ostanak i opstanak ljudi na tim područjima bez mladosti, mladih obitelji i najosnovnije infrastrukture. Kako zadržati mlade obitelji, kojih je ionako premalo na ovom području, bez naojsnovnijih stvari za život, među kojima su zasigurno i dječiji vrtići? Poznato je isto tako da u ogromnoj većini ovih sredina dječiji vrtići u takvom organizacijskom obliku ne postoje. Iz najava Ministra vidljivo je da je upitno hoće li u ovom programskom razdoblju biti novih natječaja za ovu namjenu.
Neslavna statistika na razini cijele države govori da je većina poljoprivrede u Hrvatskoj zastupljena kroz obiteljska poljoprivredna gospodarstva - čak 97 posto. Isto tako neumoljiva statistika kaže da je prosječna starost nositelje OPG-a 59 godina, da je mladih poljoprivrednika oko 10 posto, a da je mlađih od 35 u poljoprivredi samo nešo više od 5 %. To su podaci za cijelu državu, a situacija u Lici, Dalmaciji, Baniji i na Kordunu je zasigurno još puno gora.
Nedavno istraživanje Ministarstva poljoprivrede je donijelo podatke da čak 54 posto žena sa ovih područja nikad ne ide na godišnje odmore, a da preko 45 posto njih nikad ili godinama nije napustilo granice Republike Hrvatske. Pored toga, malo ljudi i polupusta sela govore o težini života na ovim prostorima.
Svi ovi podaci i neumoljiva statistika govre koliko je ozbiljna situacija i da je krajnje vrijeme da se trendovi počnu mjenjati i stvarati pretpostavke za ostanak i ono malo ljudi što je još ostalo na ovim područjima. Valjda je svima jasno da mlada obitelj iz velikih gradova i centara trenutno nema nikakve motivacije doći živjeti u neko selo od 50 stanovnika u Lici i Dalmaciji. I za to trebaju dodatni poticaji, a ukoliko se u tim sredinama ne osiguraju ni najmanji egzistencijalni i civilizacijski standardi, cijela priča o tome će ostati samo misaona imenica.
Možda ovo blagdansko vrijeme, kad svi zajedno preispitujemo svoje odluke i pravimo planove za iduću godinu, i svi podaci koje smo iznjeli u ovom tekstu, nekoga trgne da konačno počne nešto mjenjati da bi se život na ovim područjima počeo poboljšavati.
Tagovi
Autor
