Kako je lijepo biti seljačina

Ma tko će čekati da se netko sjedne. Pa nije li za nas ministar, ministar. Što je za nas obične ljude važno kako se zove taj naš pastir koji nas vodi kao guske kroz maglu. Jel to doista bio naš čoban Čobi, ili je sad naš čoban Jakovina nikoga nije briga. On je ako ništa drugo zadužen za razapinjanje. A gospoda na vrhu Zoran i Radomir ako budu imali Linićevo zeleno svjetlo za naše „Jako vino“ tad ćemo mi ta vina kusati. Pa onda će ono nekada biti kiselo, nekada možda i preslatko, a na kraju uvijek se od Jakog vina opijemo. Pa će naši seljaci svakako teturati od nemila do nedraga. Pa će malo pasti i udariti glavom, a onda će oni negdje nekoga udariti, pa i po Zokiju i po Liniću a na kraju će i oni tresnuti po Jakom vinu, kao što će i seljaci to isto napraviti.

Za vjerovati je da Jakovina nije mislio da će ga seljaci ostaviti na miru. Mora imati samo dobrog psihijatra. Da mu na vrijeme prepiše dovoljnu količinu sedativa da ne gubi živce i glavu. Nema iskustva, ali u svojoj okolici ima dosta liječnika pa neka paze na njega. Jer važno je ne gubiti glavu kao što posljednjih dana gube Pusićka i Čačić. Oni bože moj padaju na svaku provokaciju. Već je postalo među novinarima uobičajeno da kada idu na presicu dogovoraju koji će od njih im dići živac, pa da vide reakciju. A onda svi imaju što pisati. Za ovo kratko vrijeme naš pastir s jakim vinom koji je zamjenio čobana, za sada se dobro drži. Da postoji kladionica za događaje u politici mogli smo zaraditi i staviti koeficijente. Da li će ga prvo razapeti mljekari ili Laslova i Zdravčevićeva udruga ili će ga po papcima udarati ribari. No, među prvima su mljekari, a nema ništa lijepo za očekivati i kada su u pitanju državna zemljišta.

U biti dobro je da su se razno razne udruge dale u trku koja će prije razvući novog šefa poljoprivrednog ministarstva. Pa sada čovjeka drže na kušnji. A ovi u Ministarstvu koji tamo rade i bili su u cuker piksni u prethodnoj vladi samo se podrugljivo smješkaju i neće nitko ništa da pomogne. A vjerujte zagrebački šminkići po tim kancelarijama tako lijepo znaju pričati a ništa ne napraviti. Sada se oni smijulje kako je došao mali Slavončić i prži se.

Svi bi bili seljačine

Vinogradi i vinogradi, pa opet vinogradi i vinogradi. Iza svakog brda krasi nas jedan vinograd, a iz njega viri po jedan novi, nadobudni, jako pametni vinogradar. Ili se to meni samo čini, ali kao da su današnji vinogradari i vinari pametniji od onih prije. Kao da voze bolje automobile. Svi su u nekim džipovima. Normalno. Pa s njima se voze između redova. Vuku gajbe, razvoze gnojivo i zaštitna sredstava. A onda ih glancaju, peru, brišu. Oni to stalno rade. Kada god izađu između redova uvijek ga operu. I onda se pojave takvi u gradovima. I svima je jako žao što su već i dosta stari. Izgubili su jadni vrijeme na neke glupe i loše i dosadne poslove.

Bili su gradonačelnici i tamo se patili, pa načelnici, pa menađeri u nekim tvrtkama. I to su još izgubili dragocjeno vrijeme na neku lošu komunjarsku i samoupravljačku tvrtku koju su morali otjerati u stečaj. Jel nije ništa valjala. I sada kada su završili svoje misije u državi, lokalnoj samoupravi i nekadašnjim tvornicama konačno su pronašli sebe. Među buradima. Vire iz buradi. I tako su sretni. Nitko ih tamo ne može pronaći. A oni su jadni takva žrtvena janjad. Pa postali su ponovno seljaci. I to imaju toliko velike vinograde da ih se može nazvati velikim seljacima. Da to skratimo i lakše kažemo seljačine. Oni su sada obične prljave seljačine koji naporno rade na zemlji poput svojih predaka. I muče se jadni. I čak moraju biti i vozači tih teških vozila. Nemaju kao nekada svog službenog vozača.

SDP gasi Poljoprivrednu komoru?

Isto sada vjerojatno možemo očekivati ubrzo i korijenite promjene u organizaciji raznih državnih i polu državnih poljo institucija. Oporba je kada se osnivala Poljoprivredna komora lijepo izračunala da je to skupo, da to opterećuje selo i seljake i naš agrar muči. I rečeno je da je to napravljeno da bi se dalo nešto Hrvatskoj seljačkoj stranci da nešto radi. A sada pošto te stranke gotovo i da nema, možda bi valjalo kao prvo njoj oduzeti tu igračku. I to će sigurno napraviti. To ne smije biti, kako su rekli, Bastilja HSS-ovaca. Ili, još bolje je to ugasiti. U oporbi je rečeno da to troši. I to sada moraju napraviti. Jedino ako nisu ovi novi vidjeli i tu šansu da uhljebe nekog od svojih kompanjona iz koalicije. Za pretpostaviti da su u koaliciji glavni SDP i HNS i da to njima nije nekakav zanimljiv posao. Najbolje da tu stave nekoga penzionera. On i onako ima iskustva iz svoje bašće, a zna i biti štedljiv i razuman. Je, neko iz penzionerske Hreljine stranke bi bio najbolji za pozicije u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori.

Sumrak zaštitara

Zaštitari su na mukama. Sve su jadniji i jadniji. Svi su se nagurali na ovo malo tržište i sada zlo. Jedini domaći, onaj iz Siska, Herbos, ode u Stečaj. Posljednjih godina nigdje ih nije bilo, mučili s isplatom plaća. Nisu imali svoje ljude stalno na terenu. I ode naša jedina perjanica. No, ni strancima nije lako.

Očito da možemo očekivati slabe urode kada je sve manje upotrebe zaštitnih sredstava. Samo da ne prestanemo i gnojiti jer bi nam mogla propiškiti i jedina tvornica gnojiva. Ona u Kutini.

Autor: Damir RUKOVANJSKI, mag.ing.agr.