Badem ću brati za 2 mjeseca. Već se nekoliko mjeseci pripremam, jer ove godine je puno više uroda nego lani. Koje su osnovne postavke strojeva, procesa, ljudi, organizacije i troškova berbe badema?
Kad kažem berba badema, zvuči jednostavno. Odemo na polje, poberemo badem, donesemo ga kući. Ali kad počnete gledati u detalje - 30.000 stabala na pet polja, dva načina berbe, transport između lokacija udaljenih sat vremena traktorom, korubalice, traktori, auti, prikolice, tresač, elevatori, sušare, agregati, box palete, jumbo vreće i - desetak ljudi više nego što inače radi u firmi - onda shvatite da je berba badema zapravo mali logistički projekt čija priprema traje par mjeseci, iako je ozbiljna posla u berbi samo oko mjesec dana.
Ove godine računam da će na plantažama Zrna zdravlja biti 50-60 tona badema za pobrati. I to na 30+ vrućih dalmatinskih stupnjeva. Sedam različitih sorti, 5 lokacija od kojih svaka ima neku svoju priču. Jedna priča su kamenita tla bez navodnjavanja i mlada stabla, a sasvim druga priča su debela zemlja sa navodnjavanjem i stablima starim 8 godina.
Za mene kao pasioniranog optimizatora zadatak za prste polizati, kao i dobar razlog za loš san zadnjih mjesec dana. Evo kako berba badema izgleda iznutra - kroz brojke i slova.
Sva polja nisu ista. Razlikuju se po površini, broju stabala, gustoći roda i - što je presudno za ekonomiju berbe - jesu li dostupna strojnoj berbi ili nisu.
Kod strojne berbe, traktor s tresačem (Maja Weremchuk je naš odabir - dobra kombinacija efikasnosti i fleksibilnosti) hvata stablo i trese ga. Badem pada na ceradu koju drže dva radnika, cerada se skuplja i otvara strojno, badem sa cerade pada na traku koja otpuhuje lišće i puni neokorubani badem u box palete. Jedna paleta je oko 280 kg badema u ljusci (u ovom trenu samo djelomično okorubani - veći dio još ima vanjsku omotnice oko ljuske).
Nekad vlažni, nekad suhi - jer nikad ne čekamo optimalnu zrelost, ne bi stigli u optimalnom trenutku pobrati. Primjera radi - jedan red u Čisti velikoj, prosječno 80 stabala, u prosjeku puni jednu do dvije box palete. Tempo: otprilike minuta po stablu (sa gubicima zbog okretanja i pražnjenja, 400 stabala dnevno (smjena 8 sati), min 2 tone dnevnog uroda na boljim parcelama - ovo mi je limitirajući faktor je mi sušara mala i teško može osušiti više od toga. Ako bude suhlji, ići ću na berbu 3-4 tone/dnevno.
Kod ručne berbe, pet radnika s karijolama (tačke, kolica) - prosječno 50-100 kg po beraču dnevno (ovisno o beraču i urodu). Ukupno 300-400 kg berbe na dan. To je deset puta sporije od stroja.
Polja po tipu berbe:
Za strojnu berbu trebamo dva traktora. DF5125 vuče tresač (Maja), a uz njega rade vozač, jedan (po mogućnosti malo jači muškarac) koji upravlja tresačem i dvojica koji razvlače ceradu - ukupno posada od četiri čovjeka. Strojna berba je “muški” posao, fizički naporan (osim traktoristi koji sjedi u klimatiziranoj kabini i udara tempo).
Drugi traktor - opsluživač, DF5090 s utovarivačem, servisira cijelu operaciju: razvozi prazne box palete na početak redova dan ranije, prikuplja pune palete i dovozi ih do korubalice (komušač, de-huller). Traktorist na ovom traktoru mora imati visoku operativnu inteligenciju, njegov posao je da traktor sa tresačem ne stoji i da badem stiže do sušare u optimalnom trenutku.
Korubalica radi na struju (pogon), odnosno na dizel agregat (polje). Odlučio sam se za korubalicu na struju jer imam agregat, pa ne trošim traktor na operaciju korubanja koja traži samo 3-4 kW snage. Traktorist ručno puni korubalicu iz box palete koju drži traktor sa utovarivačem na visini, okorubani badem pada u autoprikolicu nosivosti 2 tone. Ta autoprikolica kad je puna - zakačim je za pickup - potom ide u Vukšić na sušenje. Zašto pickup a ne treći traktor sa prikolicom? - zato jer je pickup brži i jeftiniji od traktora.
Za ručnu berbu: petočlana ekipa, pickup s autoprikolicom, kariole, frižider za vodu, suncobran. Okorubavanje sa Baštice i Brguda se radi u Buliću, odakle okorubani badem ide u Vukšić na sušenje i skladištenje. Zašto prvo u Bulić - jer nakon korubanja ostane puno zelene mase, pa ću to raditi na prostoru oko maslina da napravim usputnu korist zelenog malča za maslinik. Ako korubanje radim u Vukšiću, opet moram prebacivati korubinu negdje na polje. Ključna riječ - optimalizacija.
Vukšić je srce operacije - sušara, skladište, krckanje. Sušara za badem (2,2 m³) suši oko tonu badema za 2-12 sati (ovisno o vlagi), troši 3 litre dizela i 2 kW struje na sat. Jedan radnik puni i prazni sušaru preko elevatora, elevator puni box palete koje idu u skladište. Kad badem stigne sa polja, treba izmjeriti vlagu i na temelju tog podatka procijeniti vrijeme sušenja. Ako počnemo berbu u 6h, prva tura bi morala doći do Vukšića oko 11h, druga tura oko 14h. Potencijalna je treća smjena ako je badem jako vlažan (preko 12-13%) - dakle treba mi krevet tamo jer imam osjećaj da će na kraju ovo mene dopasti. Loše sušenje znači propast robe, džaba 12 mjeseci truda.
Berba počinje oko 10. kolovoza, možda malo ranije jer je cvatnja ove godine bila ranije a proljeće sušno - ovisiti će i o oborinama u međuvremenu. Prvo ide strojna ekipa na Lisičić jer je tamo najkamenijiti i najsunčaniji teren, tamo je badem najbrže suh. Zatim se prelazi na Čistu Veliku gdje će ekipa biti cca dva tjedna jer ima 4.000 stabala s punim rodom. Onda Banpolje - on je sjevernije, 100 m.n.v. više (sporija vegatacija), i imam navodnjavanje - što znači da će sporije sazrijeti - vjerojatno tek oko 1.rujna spreman za berbu.
Idealno bi bilo seliti strojeve kako dozrijevaju sorte od lokacije do lokacije, ali vjerujem se da je bolja verzija malo više sušiti. Nisam računao, ovaj put iz stomaka odluka jer je seljakanje svega sa lokacije na lokaciju poprilično zahtjevno.
Paralelno, od prvog dana, ručna ekipa bere Bašticu (2-3 dana posla), potom ide na Lisičić gdje ima posla za dva kruga - dok strojna ide dalje, ručna ostaje na Lisičiću - logistika postaje složenija. Onda Brgud, koji je hladniji od Čiste (kasnija vegetacija) i on će biti zadnji.
Ciljam da je ručna i strojna berba u Lisičiću istovremena što duže - imam korubalicu na lokaciji, jednostavnija mi je logistika i organizacija posla.
Zašto ovaj redoslijed? Badem ne čeka. Čista i Banpolje imaju najveće prinose po stablu i najkraće prozore za optimalnu berbu - ako zakasnite, rod opada na tlo ili krenu kiše pa porastu gljivice na plodu. Lisičić s ručnom berbom jest kapacitetni problem koji se rješava dvama krugovima i potencijalnim pojačanjem ekipe. Ili ćemo dio robe svjesno pustiti da pokisne više nego što treba. Nekad je skuplje brati nego što roba vrijedi, tako je to u poljoprivredi.
Na troškovima imam troškove strojeva, energija i rada. I još hrpa sitnih stvari, ali to ću sada zanemariti.
Ali puno je zanimljivije vidjeti što košta kilogram, ovisno o tome kako ga berete.
Strojna berba: 20-25kEUR EUR za 45 tona = ~ 0,5 EUR/kg
Ručna berba: 8-10 k EUR za 8-10 tona = 1-1,5 EUR/kg
Ručna berba je 2-3 puta skuplja po kilogramu od strojne. To nije iznenađenje - stroj napravi za sat ono za što čovjek treba dan. Ali ručna berba nije izbor tamo gdje je primjenjiva; ona je jedina opcija gdje starost stabala ne dopušta stroj.
Prosječna cijena berbe po kilogramu, kad zbrojite sve - 0,70 EUR/kg za svih 50tak tona. Nije sjajno, nije katastrofalno. Bit će bolje kad sva stabla narastu.
Ako računam da je badem u jezgri negdje oko 3 EUR/kg, to je 20-25% cijene badema. A ako je randman krckanja oko 30%, to znači da mi je u cijeni jezgre cijena berbe oko 2 EUR/kg. Slično koliko kod maslinova ulja košta uljara, kaže moj otac Drago.
Plan je jedan, stvarnost je druga. Evo gdje sam prepoznao slabe točke:
Kvar Maje - bez tresača nema strojne berbe. Rezervni traktor postoji, ali za tresač nema rezerve. Servis mora biti obavljen prije berbe, ne za vrijeme. Tu sam već u zaostatku.
Kiša - kolovoz može biti kišovit u Dalmaciji i taj tjedan izgubljen nije lako nadoknaditi. Subote su u planu raditi, a u nedjelje nerado zadirem. Tu je i Velika Gospa.
Kapacitet sušare - Mogu strojno ubrati 3-4 tone po smjeni, a sušara normalno obradi 2 tone po smjeni (dva ciklusa po 5 sati) ako vlaga bude oko 10%. Badem se skladišti na oko 5% vlage, s tim da mogu preživjeti i sa 6-7%, ostalo će vlaga otići prirodno. Ako mi badem bude ulazio oko 15% vlage, to znači da ću morati sušiti dan/noć. To znači da vršni dani na Banpolju zahtijevaju gotovo 20 sati rada sušare dnevno. Noćna smjena nije isključena.
Lisičić ručna berba - ovo je kritično. 10.000 stabala, 5 berača. Moglo bi se razvući na 3-4 tjedna.
Koordinacija box paleta - trebamo 15-20 komada, nije problem imam ih 50tak. Za Čistu i Banpolje ide 8-10 paleta dnevno na terenu. Moraju biti raspoređene dan ranije, na krajevima redova, s obje strane. Dan prije mora se označiti koji se redovi beru sutra - razlika u berbi sorti može biti i 15 dana na istoj lokaciji
Krckanje - kako se firma bavi i krckanjem badema, jedini smo takav ozbiljan pogon u RH, a ove godine će biti dosta dobar urod na 900 ha dalmatinskih plantaža badema, bajama, bajema i mendula, za očekivati je da ću već poslije Velike Gospe dobiti prvi poziv: Evala, ovdje Jure iz Debeljaka, kad mogu dovesti mendule? Jer ima još turištov, pa da im prodamo koju kilu…
Badem nije badem. Tržište plaća drugačije za velike dugoljaste sorte (Ferragnes i slične), drugačije za manje okruglaste, i drugačije za mekoljuske. Razlika u cijeni može biti i 30-50% - pa odvajanje nije pedantnost, nego novac.
U teoriji je jednostavno. Sorte su sađene po redovima, pa je na terenu lako: znaš koji red je što, evidentiraš box paletu po sorti, i sve je čisto. U praksi, čim roba krene prema korubalici, sušari i skladištu, stvari se počnu zamućivati.
Zemlja šašave pšenice: Zašto baš sad pad cijene, pred žetvu?
Na strojnoj berbi rješenje postoji. Autoprikolica se puni s jednom sortom odjednom, ide u Vukšić, tamo se suši i skladišti odvojeno. Nije trivijalno, ali se može provesti. Zahtijeva disciplinu svakog u lancu i jasnu komunikaciju - jer jedan moment nepažnje i dvije tone Ferragnesa i Felipe Ceo završe zajedno.
Na ručnoj berbi je teže. Berači rade na Lisičiću, Brgudu, Baštici. Korubanje ide u Buliću, sušenje u Vukšiću. Transport između tih točaka je jedan pickup i jedna prikolica. Logistika je ionako na rubu - dodati joj zahtjev da se svaka sorta vozi i suši strogo odvojeno znači ili višestruke vožnje istog dana ili čekanje da se akumulira dovoljna količina jedne sorte prije polaska.
U praksi: to ne funkcionira. Ne za sva polja i sve sorte.
Kompromis koji se sam nameće - na ručnoj berbi, sitni miješani urodi s polja gdje ima malo svega idu zajedno, kao “miješani”. Gubite na cijeni, ali dobivate na zdravom razumu. Odvajate samo tamo gdje količina opravdava trud - ako imate dvije pune autoprikolice jedne sorte s Lisičića, vrijedi organizirati odvojen transport. Ako imate pola prikolice raznih sorti s Brguda, miješano je jedini razuman izbor. Srećom naša krckalica guta sve bez obzira na veličinu.
Zaključak koji se potvrđuje svake godine: život je puno kompromisa. Sortna čistoća je ideal za koji vrijedi težiti, ali logistika terena, kapaciteti transporta i tempo berbe uvijek postave granicu do koje se ideali mogu provesti. Znati gdje je ta granica - i prihvatiti je bez iluzija - jednako je važno kao i znati koje sorte imate.
S godinama shvatite da je berba puna sitnih stvari koje ne izgleda da puno vrijede - dok ih ne napravite. Onda se pitate kako ste ikad bez toga radili.
Kariola s proširenjem. Ručni berač stalno pomiče kariolu između stabala i ubacuje badem u relativno uzak koš kariole. Ako na kariolu montiraš plastičnu ili gumenu proširenu plohu - neku vrstu levka koji se može sklopiti - berač može “rušiti” badem direktno prema karioli bez da je svaki put namješta ili radi dodatne pokrete. Sitnica, ali na dan od 50 kg, tih par sekundi po stablu zbroji se u 10 kila više ploda po beraču. Odnosno 20 centi manje po kg troška berbe. A i lakše je radnicima, želim da traju.
Postolje za agregat i korubalicu koje se može lako pomicati. Kad korubalica radi na jednom mjestu, korubina se skuplja ispod i oko nje. Ako ne možeš pomaknuti postav, moraš lopatati korubinu ručno - a to je težak i neproduktivan posao. Ako napraviš zajedničko postolje koje utovarivač može zahvatiti vilicama i lako premjestiti za metar-dva, korubina se prirodno raspoređuje, lakše se zbija i ne guši rad korubalice.
Nije komplicirana konstrukcija, ali mora biti čvrsta i s utorom koji utovarivač traktora može zakačiti. To će rođo Tome Bastać riješiti kad mi stigne naručena korubalica. Ako stigne, dobavljač je počeo ne javljati se na telefon. A i po Tomu je nekidan dolazila Hitna.
Usipni koš elevatora - nisko. Elevator koji puni sušaru normalno ima usipni koš na visini od metra. Iz autoprikolice s bademom, to znači da radnik mora dizati i bacati robu prema gore. Ako se koš spusti dovoljno nisko, radnik grabljicama povlači badem iz prikolice ravno u elevator - gravitacija radi pola posla umjesto njega. Manje fizičkog napora, brži unos, manji rizik ozljede na kraju dugog radnog dana.
Izlaz iz sušare na box paletu. Iz sušare plod trenutno ide na tlo ili ga se ručno prebacuje. Kosi elevator na izlazu iz sušare, na čijem kraju stoji box paleta ili jumbo vreća, eliminira taj korak. Radnik koji vodi sušaru ne mora lopatati - samo prati punjenje i mijenja box paletu kad se napuni.
Sušara napolje, na sunce. Sušara troši plin i struju za ono što sunce daje besplatno. Ako je sušara postavljena vani, na direktnom suncu, u kolovozu kad temperature idu i do 35°C, temperature u sušari su prirodno više i ciklus je kraći. Procjena je da se u toplom dijelu dana može uštedjeti 20-30% goriva po toni. Treba riješiti logistiku premještanja i zaštitu od nenadane kiše, ali isplati se. Ovo će tek vrijeme pokazati da li funkcionira, umjereni sam skeptik jer me život naučio da se ponekad pre-optimiziram :)
Marenda gotovinom, ne u naturi. Stara je praksa da firma osigura marendu - sendvič, pečeno pile, burek, tekućina. To znači da netko kupuje, netko priprema, netko nosi. Gubitak vremena i organizacijska komplikacija. Umjesto toga: 5 EUR više dnevno u džep, svaki radnik donosi sebi što mu odgovara. Svi su zadovoljniji jer biraju što jedu, a vi ste bez logistike. Mala stvar, ali berba traje dva mjeseca i u tome je razlika između nečega što funkcionira i nečega što troši fokus.
Ižinjavanje nije jednom za svagda gotov posao. Svake godine se nešto pokaže glupim, nešto se popravi, nešto novo ispadne bolje nego ste mislili. To je onaj dio berbe koji se ne vidi u Excel tablicama, ali se osjeća svaki dan na terenu. Ižinj je zakon, najviše volim dobar ižinj!
Berba badema je, dakle, operacija s dva paralelna procesa, pet polja na, jednom korubalicom, jednom sušarom, deset do dvanaest radnika dnevno i dva traktora u stalnom pokretu između lokacija.
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Ono što me uvijek iznova iznenadi - nije složenost procesa. To se da isplanirati. Ono što uvijek iznova dolazi kao novost je da plan i stvarnost nikad nisu isti, i da je uspješna berba zapravo sposobnost brze prilagodbe kad kiša padne u krivom tjednu, kad traktor zakaže u srijedu ili kad se ispostavi da ima 20% više roda nego što ste računali (ovu ću bol rado podnijeti)
Krećemo između Oluje i Gospe. Cca 150.000 EUR uroda, od čega će firma živjet idućih godinu dana, a dio investirati nazad u proizvodnju - prioritet broj jedan - navodnjavanje. Valja bušiti novi bunar u Lisičiću. Odnosno Lis’čiću.
Drž’te fige, i ako znate kojeg dokonog traktoristu u to doba godine pošaljite mi ga. Dajem kuću u masliniku na korištenje, još platim dnevnicu. I u 13h se brčka u naljepšem moru na svijetu, na plaži u Pirovcu, Vodicama ili Biogradu. A ni karinsko more nije daleko za one koji vole toplija mora.
Tagovi
Autor
Dalila Ivanković Memić
prije 1 tjedan
Damir Senjan, baš mi je žao zbog mraza i svog uloženog truda. Nadam se da će dogodine priroda biti milostivija i da će grane zaista pucati od voća. 😊
Damir Senjan
prije 1 tjedan
Danila Ivanković Memić Grane su trebale pucati itekako na voću, sin se namućio u obrezivanju, milovao vočke, cvat odličan, plod na plodu i udari mraz Više [+]
