Jedan dan u životu hrvatskog poljoprivrednika

Naravno da će svi kukati kako im je teško na poslu, međutim svima je jasno da je jedan obični radni dan našeg poljoprivrednika izrazito težak, kako fizički tako i psihički - i onda nakon cjelodnevnog rada kada se vratiš u svoj dvor i taman pomisliš da ćeš se sada malo opustiti i odmoriti, e tek onda nastaje pravi cirkus.

Naravno da si znojan kao da si vježbao pola sata sa devedeom Renate Sopek, al još si i sav prljav jer ti možda procurilo ulje u traktora pa si morao i to riješiti, a da ne govorimo o blatu i raznoj prašini koju imaš i u gaćama pa je logično, iako ti se to uopće ne da al ulaziš prvo u kupatilo i baciš sve sa sebe u nadi da se opereš i ak bog da, da si obučeš nešt čisto. Nakon toga dobiješ porciju od žene jer je vidila taj prljavi veš i kak će ona to masno sad moć oprat. Ideš ladno upalit TV jer kao te zaniima takvog umornog što se događa sa politikom i što ti novo ministar sprema, a zapravo tek pred kraj dnevnika skontaš da si taman zaćorio i nemaš pojma o ničem al aj - bar si malo ubio oko.

Sljedeći korak je špajza

Svako normalan kome se stomak zaljepio za leđa pod slijedeći korak jedino što vidi je špajza i frižider. Pripremiš si sam jer ti žena i punica kukaju kako su se cijeli dan prebile od posla i neće još tebe dvoriti (a i taman kreće serija) pa ajmo lagano redom uzmeš kruva tak tri-četr šnite i odvališ jedno pola većeg crvenog luka čisto kao malo antibiotika i onda slijedi možda i najgore - nema slanine. Štaš, laganini na tavan i ako imaš sreće neš se opružiti na lojtrama koliko si dugačak pa si poneko rebro usput slomiti. Ono što je dobro da dok obilato obročiš, baš te briga za kilažu jer radi teškog rada izgledaš kao da si dva puta operirao anoreksiju pa ako ubiješ i pol kile slanine, nema drame. Možda bi i kavu sad al neda ti se kuvat za sebe samog, a serija još traje.

Sad kad su osnovne stvari riješene, dolazi trenutak da se malo opustiš prije nego odeš naranit kokoši i bacit svinjama nešto hrane, kad čuješ neko urla po dvorištu ko da mu je zadnji dan života. Izletiš van da vidiš koje je to govno uletilo u ventilator i prije nego pozoveš hitnu pomoć, skontaš da ti dolazi veseli kum na rakijicu jer njemu se sad baš slavi sveti ponedjeljak.

Malo se zapjeva pa na spavanje

Kak kum nije dugme, ugostiš ga sa toplom rakijom jer si jutros zaboravio metit u frižider i lagano se proveselite uz priču ko je šta danas radio i izvadio veći krumpir, a ponekad dođe i do neke tužne pjesme tipa Ja još uvijek kao momak živim ili nedaj bože nešto gore. Nemoš to sve bez malo meze pa daj malo čisto rekreacije za labrtu pokoji čvarak ak je što ostalo.

Ode kum pa ćemo i naraniti živinu i laganini u kuću u potrazi za jastukom al et ti djece, svako sa svojim problemima i željama. Sjediš i praviš se da ih slušaš tak da klimaš glavom, a nemaš pojma ponoviti ni njihovu zadnju rečenicu jer već dumaš o tome što moraš sutra raditi, a oči ti se sklapaju kao da si kantu mješavine suzavca i Oho ljepila nagurao na kapke. Pogledaš u novčarku pa svakom daš po pedest kuna ak imaš i najlakše riješiš probleme.

Po staroj legendi, svjetlo kada nije upaljeno najčešće je ugašeno - e sad je ugašeno i konačno lego si u krpe i sad ti se samo dvije stvari motaju po glavi. Prvo ti nije jasno zašto te bole neki mišići za koje nisi znao ni da ih imaš, a drugo jesi li opet zaboravio stavit rakiju u frižider al ipak ideš spavat jer brzo će zora i vrijeme za ustajanje.

Eo ajd, vidte i sami, nisam ništ izmislio.

Foto: depoistphotos.com