In memoriam Nikola Pajek

Nikola Pajek rođen je 18.03.1968. godine u Koprivnici. Za sobom ostavlja suprugu Davorku i četvero djece; Kristijana (25), Klaudiju (20), Antonija (18) i Marija (16).

Utemeljitelj je i predsjednik prve hrvatske proizvođačke organizacije mljekara "Drava-Sava", osnovane 2012. u Molvama i jedan od utemeljitelja i potpredsjednik Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske Život osnovane 2014. u Velikoj Kopanici.

Povratak u Miličane

Odrastao u Miličanima, selo u općini Sokolovac, smješteno u brežuljkastom krajoliku na putu od Koprivnice do Križevaca, gdje završava prvi dio osnovne škole. Od petog do osmog razreda, školovanje nastavlja i završava u Njemačkoj. Vraća se u svoje selo Miličane i završava srednju građevinarsku školu u Križevcima. Odmah nakon školovanja započinje sa radom u struci i 1993. godine ponovo odlazi u Njemačku gdje osniva građevinsku firmu koju uspješno vodi do povratka u Hrvatsku.

Volonterski rad za zajednicu i zakonske regulative

U međuvremenu, u svom rodnom kraju, kupuje poljoprivredno zemljište i 2009. godine gradi modernu štalu za uzgoj goveda i proizvodnju mlijeka. Nikola se uz posao na obiteljskom gospodarstvu nesebično aktivira u radu za zajednicu. Izuzetno je dobro ovladao cjelinom i detaljima zakonske regulative u poljoprivredi, kako one domaće, tako i europske. Ima cilj i počinje strpljivo graditi pretpostavke okruženja koje će obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima osigurati dohodak dostojan čovjeka i pristojan život u seoskom prostoru, bez diskriminacije, kako je često znao istaći.

Borba za hrvatsko selo

U tome ga, naročito u početku, tek manji dio zajednice razumije i prati. Nije shvaćao zašto njegova jednostavna, ali čvrsto argumentirana razmišljanja i iskrene namjere ne dopiru do srca i uma odgovornih za vođenje zemlje i poljoprivrede u njoj. Ne shvaća zašto Hrvatska uvozi hranu i dozvoljava odljev mladih ljudi. Ne shvaća neodgovornost ljudi i institucija. Čudio se njihovoj nevjeri (Marko, 6:6-13).

Ukazuje na nedostatak planova i nacionalnih programa, te javno i glasno zaziva održivu proizvodnju i nudi rješenja.

Udružuje poljoprivrednike i potiče ih na zajedništvo duboko uvjeren da drugog puta nema. Briljirao je u svojim istupima na pregovorima sa predstavnicima mljekarske industrije i suvereno vladao tematikom, hvatao se u koštac sa hladnom i bešćutnom administracijom, predstavljao suvereno Udruge u kojima se, treba to posebno istaknuti, volonterski angažirao.

Autoritet i uzor mnogima

Istupao je u Saboru Republike Hrvatske i Ministarstvu poljoprivrede zastupajući obiteljska poljoprivredna gospodarstva i sve njihove vrijednosti. Uskoro je, svojim predanim i strpljivim radom zadobio, ali ne lako, blagonaklonost i pažnju velike većine onih koji su ga imali prilike i čast čuti. Uza sve to vodio je brigu i za male i stare ljude zalažući se pragmatično, bez velikih pričanja, sada i odmah, baš onako kako prilika zahtijevala, bez sustezanja i primisli. Nikola je postao autoritet, a da si toga nikada nije postao svjestan.

Ostao je čovjek, skroman, pošten, iskren, samozatajan i neponovljiv. Gotovo proročki je progovorio u javnosti, pred sam oproštaj, u emisiji za selo i poljoprivredu Hrvatskog radija (01.02.2015.): "vjerujem u uspjeh i vjerujem da će ova agonija jednog dana završiti i to uskoro" - misleći pri tome na ukupno stanje u poljoprivredi i mljekarstvu.

Napustio nas je već idući dan 02.02.2015. u 6.05h preminuvši u svom dvoru čisteći snijeg. Nikola, HVALA VAM od srca!

VAŠ prijatelj, Miroslav Kovač