Hrvatske stranputice i inovacije za bolje upravljanje te pravedan pristup poljoprivrednom zemljištu

Ovogodišnja 17. međunarodna radionica Landnet organizirana je zajednički s Drugim međuregionalnim dijalogom o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, pri čemu je naglasak stavljen na upravljanje zemljištem, pristup zemljištu i zemljišnu reformu. Inicijativa se provodi u okviru Desetljeća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Ujedinjenih naroda (2019. – 2028.), kojim se promiču usklađene, uključive i integrirane politike za potporu obiteljskim poljoprivrednicima. Trodnevnom događanju u Budimpešti prisustvovalo je oko 150 sudionika iz 45 zemalja.

Landnet je tehnička mreža stručnjaka i praksi za pitanja posjeda i vlasništva nad zemljištem, koju podržava Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO). Mreža okuplja više od 300 stručnjaka iz više od 40 zemalja, koji predstavljaju akademsku zajednicu, državna tijela, civilno društvo i privatni sektor iz Europe, Središnje Azije i šire. Od 2002. godine organizirane su 23 godišnje regionalne radionice o različitim temama vezanim uz posjed i vlasništvo nad zemljištem, kao što su okrupnjavanje zemljišta, zemljišne banke, upravljanje državnim zemljištem, napuštanje zemljišta i razvoj tržišta zemljišta.

U sklopu programa prezentirane su i vođene rasprave o sljedećim temama: Pristup zemljištu i generacijska obnova u kontekstu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. upravljanje zemljištem i zemljišna reforma u Europi i Srednjoj Aziji, upravljanje zemljištem i zemljišna reforma u Latinskoj Americi i Karibima, pristup žena u ruralnim područjima zemljištu i rodno osjetljive politike vlasništva, zemljišne reforme u Latinskoj Americi i Karibima te u Europi i Srednjoj Aziji, iskustva s višenamjenskom komasacijom zemljišta u Europi, iskustva s komasacijom zemljišta i bankama zemljišta izvan Europe, razvoj potpuno operativnog pravnog okvira za komasaciju zemljišta te jačanje otpornosti sustava upravljanja zemljištem i administracije zemljišta za poljoprivredu u kriznim vremenima.

Kao predstavnik Nyelenia – svjetskog pokreta za prehrambenu suverenost – sudjelovao sam u panel raspravi o pristupu zemljištu i generacijskoj obnovi OPG-ova te preprekama i rješenjima za lakši pristup zemljištu. Najveći izazov je taj što je poljoprivredno zemljište sve više koncentrirano u rukama manjeg broja ljudi, dok mladim poljoprivrednicima često nedostaju financijska sredstva za kupnju zemljišta ili dugoročne zakupe. Cijene zemljišta značajno su porasle u mnogim dijelovima regije, što otežava ulazak u poljoprivredu novopridošlima.

Male, raspršene i parcele s neriješenim imovinskim pitanjima

Drugi izazov je fragmentacija i nejasne strukture vlasništva. Mnoge poljoprivredne parcele su male, raspršene i pogođene neriješenim pitanjima nasljeđivanja, što otežava i pristup i produktivno korištenje zemljišta. Također sistemske prepreke su u javnim zemljišnim politikama. U nekim zemljama postupci dodjele ne daju dovoljno prioritet mladim poljoprivrednicima, novim sudionicima ili malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Kao rezultat toga, zemljište često ide operaterima (korporacijama) s većim financijskim kapacitetima, što je uzrok značajnim socio-ekonomskim nejednakostima povezano vrlo često s negativnim utjecajem na okoliš i prirodne resurse.

Iz perspektive civilnog društva, pristup zemljištu trebao bi se prepoznati kao ključni preduvjet za generacijsku obnovu. Bez sigurnog pristupa zemljištu teško je privući mlade ljude u poljoprivredu, bez obzira na podršku dostupnu kroz programe ruralnog razvoja.

Pristupanje EU zemalja iz regije donijelo je i prilike i izazove. Istodobno, pristupanje EU pridonijelo je povećanoj potražnji za poljoprivrednim zemljištem. Veća očekivanja u pogledu profitabilnosti, zajedno s isplatama poljoprivredne potpore, povećala su vrijednost zemljišta i potaknula tržišnu aktivnost. U mnogim područjima cijene zemljišta i vrijednosti zakupa znatno su porasle. Za mlade poljoprivrednike i nove sudionike, više cijene stvaraju dodatnu prepreku ulasku. Kao rezultat toga, postoji potreba za komplementarnim zemljišnim politikama koje poboljšavaju pristup zemljištu, uključujući zemljišne banke, prioritetni pristup javnom zemljištu, podršku međugeneracijskom prijenosu i mjere koje sprječavaju prekomjernu koncentraciju. Pristup pristupačnom zemljištu ostaje jedan od najkritičnijih izazova za osiguranje stvarne generacijske obnove.

Na radionici su prezentirani mnogobrojni modeli upravljanja poljoprivrednim zemljištem, provedenim zemljišnim reformama, kao i primjeri najboljih praksi komasacije iz Europe, Južne Amerike, Azije i Afrike. Jedno od pitanja, koja se nameću u vremenima kriza – klimatskih i geopolitičkih, je bilo koji model poljoprivrede želimo. Kako dalje, koji put izabrati, koji su ciljevi? Kako provoditi zemljišne politike u vremenima krize, ratova? Na sva ta pitanja važno je dati odgovore. Uloga zemljišta u kriznim situacijama ne može se jednoznačno i sveobuhvatno utvrditi. Odgovor na klimatsku krizu mora nužno doći u skladu s posebnostima i karakteristikama svakog područja zasebno. Među odgovorima koji se nameću je sistemski pristup i višenamjenska komasacija zemljišta. Komasacija zemljišta je jedan od instrumenata za ublažavanje klimatskih utjecaja.

Zemljišna reforma

Na primjerima Nizozemske, Danske i Belgije evidentno je da društvo plaća visoku cijenu ublažavanja i uklanjanja šteta od konvencionalne, ekstraktivne i dugoročno neodržive poljoprivrede. To se prvenstveno odnosi na zagađenje okoliša (voda, tlo, zrak), ali i poguban utjecaj na ljudsko zdravlje. Stoga zemljišna reforma postaje ključna za uključiv i otporan poljoprivredno-prehrambeni sustav. Zadatak agrarne reforme je ne da čuva i štiti samo naše hektare, već i teritorij na kojemu živimo i obitavamo.

U radnoj skupini bio sam sa zamjenikom voditelja istraživanja i razvoja SAFER-a. Njihova organizacija i djelovanje koriste se kao primjer najboljih praksi u politikama upravljanja poljoprivrednim zemljištem. SAFER je kratica za Sociétés d'aménagement foncier et d'établissement rural (Društva za uređenje zemljišta i uspostavu poljoprivrednih gospodarstava). Riječ je o neprofitnim organizacijama u Francuskoj. Osnovane su 1960. godine radi pomoći pri uređenju poljoprivrednog zemljišta i organizaciji poljoprivrednih gospodarstava.

Glavne zadaće društava su:

• potpora poljoprivredi – pomažu novim poljoprivrednicima da započnu s radom na zemlji;
• zaštita prirode – rade na očuvanju okoliša i lokalnih krajolika;
• potpora lokalnim projektima – pomažu gradovima i lokalnim skupinama pri upravljanju zemljištem.

Svaka kupnja i prodaja poljoprivrednog zemljišta mora biti odobrena od strane SAFER-a. Osnovni cilj sustava je osiguravanje provođenja poljoprivrednih politika u skladu s postavljenim ciljevima i zaštita održivog modela poljoprivrede u skladu sa specifičnostima poljoprivrednih područja. Jedna od osnovnih zadaća sustava je kontrola prekomjerne koncentracije zemljišta i spekulativnih transakcija vezanih uz poljoprivredna zemljišta, a koja nisu povezana direktno s pravim poljoprivrednicima.

Kao primjer uspješne komasacije koji je prezentiran na skupu, spomenuo bih Makedoniju i selo Egri. To je jedinstveni slučaj gdje je uz potporu FAO-a izdana publikacija koja se bavi socio-ekonomskom procjenom komasacije i pozitivnim učincima na lokalnu zajednicu i zadovoljstvo poljoprivrednika.

Hrvatske stranputice upravljanja poljoprivrednim zemljištem

Gdje je u svemu tome Hrvatska? Već sama činjenica da su na ovako važnom skupu izostali predstavnici hrvatskih institucija – od akademskih do državnih – pokazatelj je da se prema poljoprivrednom zemljištu kao najvažnijem i najvrednijem prirodnom resursu ponašamo kao loš gospodar. Kod nas se politika upravljanja poljoprivrednim zemljištem svodi na “torbarenje” i zgrabi što se zgrabiti može. Najčešće to rade upravo oni koji s poljoprivredom i proizvodnjom hrane nemaju nikakve veze, bez ikakve kontrole i namjere nadležnih institucija da se uspostavi sustav i monitoring raspolaganja poljoprivrednim zemljištem koji bi bio usklađen sa strateškim ciljevima. Pravi poljoprivrednici se pritom zanemaruju i često gube ili napuštaju i ono što su dotada posjedovali.

Gospodarenje poljoprivrednim zemljištem kao ključnim prirodnim resursom u proizvodnji hrane, ali i važnim izvorom sirovina za mnogobrojne industrijske grane, od početka 90-tih godina u Hrvatskoj je obilježeno lutanjima i političkim eksperimentima. Iako taj resurs predstavlja osnovu svake politike održivog razvoja, sve hrvatske politike su se prema njemu odnosile neodgovorno, maćehinski i politikantski. Pokušaji koji su izgledali obećavajuće i pokušavali unijeti više reda i transparentnosti u raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, pogotovo državnim, obustavljani su kako se mijenjala politička garnitura.

Novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu mora biti provediv i prilagođen stvarnim potrebama

U periodu od 90-tih do danas, malo smo željeli centralizirani sustav, malo decentralizirani. Činjenica da smo usvajali preko dvadeset Zakona o poljoprivrednom zemljištu ili njegovih izmjena i dopuna govori dovoljno sama za sebe kako se odnosimo prema tom resursu. Takvo postupanje nas navodi na zaključak da se u Hrvatskoj poljoprivredno zemljište koristi isključivo kao sredstvo zadovoljavanja određenih političkih interesa stvarajući plodno tlo za korupciju, malverzacije i spekulativno djelovanje. Umjesto da je politika u službi poljoprivrede, kod nas se događa suprotno.

Izmjene zakona kao na tekućoj vrpci

Posljedica takvog pristupa su izmjene zakona kao na tekućoj vrpci, što kod poljoprivrednika izaziva nesigurnost i nemogućnost dugoročnijeg planiranja. Bez jasne vizije i konzistentne politike upravljanja poljoprivrednim zemljištem poljoprivredni sektor nema temeljne pretpostavke za razvojni iskorak i mijenjanje negativnih trendova u poljoprivrednoj proizvodnji.

Osim rascjepkanosti poljoprivrednog zemljišta, zapuštenost i neobrađenost površina dodatno utječu na lošu slike hrvatske poljoprivrede. Kada tome pridodamo raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem, zaključak je da su sve dosadašnje politike pokazale potpunu nesposobnost odgovornog i učinkovitog upravljanja najvrijednijim prirodnim resursom kojega imamo.

Treba također dodati da u Hrvatskoj nije cjelovito sproveden nijedan projekt komasacije, što je jedan od osnovnih preduvjeta povećanja produktivnosti u poljoprivredi. Rješavanje tih problema je dugotrajan i skup proces, ali nečinjenje je daleko skuplje i pogubnije po cjelokupno društvo.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor