Gola Pokosica na traktoru

Pfening vamo, pfening tamo. Koliko konvertibilnih maraka za kilogram, koliko za tonu. Sve je to važno. Ali te ljude u Bosni i Hercegovini ništa neće omesti u poslu, u vjeru u svoju zemlju. Vjerujte neće ih ni priče o nabrzinu obogaćenim rodjacima u Hrvatskoj uljuljkati. Njih to ne zanima. Svojim ponosom oni rade tu svoju zemlju. Siju pšenicu i kukuruz. Dali im ili ne dali maraka koliko treba. Samo oni s druge strane Save znaju koliko su ostavljeni da brinu o gruntu i svom ponosu. Možda mi kao redakcija koja je u posljednje vrijeme jednako hrvatska koliko i bosansko hercegovačka to i možemo razumjeti bolje nego li drugi u Hrvatskoj, možda smo i previše subjektivni, ali jednostavno seljak sa svih ovih naših prostora je dokazani borac. Borili se za svoju zaradu, tešku zaradu, ili samo za manji gubitak oni su jednako neshvaćeni.

Priča jedan Zagrepčanac neki dan kako bolje automobile voze seljaci nego oni u Zagrebu. Nekako u isto vrijeme na našem Jadranu sretnem starog znanca iz Banja Luke. I on zna kako je u stvari seljacima dobro. Čak i odlično. I sa svih svojih 130 kilograma žive vage poželim da sam svinja, a ne čovjek. Jer već sam i sam počeo vjerovati da mi je kao svinji bolje nego li čovjeku. Pa vjerojatno mi je ugodno i dovoljno što imam suvremenu klimatizaciju Big dutchman ili Schauer. Lijepo dišem, imam uravnotežen obrok. Malo imam problema što imam koju kilu više od onih 110 kg pa ću postići nešto lošiju cijenu na tržištu. Ali pa što onda. Imam odličnu opremu, vrhunsku klimatizaciju, pravilno izbalansiran obrok. Ni ne znaju ovi u Zagrebu, Banja Luci, Splitu, Novom Sadu koliko im je loše što nemaju točno izbalansiran obrok. Meni ih je jedino žao što se moraju klimati uređajima od dvije tisuće kune, a ne malo skuplje kao što su oni koji su za svinje. I žao mi ih je svih što moraju na televizijskim dnevnicima i naslovnim stranicama stalno gledati debelog Petra Čobankovića, krezuboga Tomislava Pokrovca iz Vukovara, pa Matu Brlošića piskutavoga glasa, pa crvenih obraza ozarenog Lasla. Šteta. Velika šteta. U redu za svojim minutama na državnoj televiziji i Novoj TV moraju čekati vrhunski pastusi tipa Ante Gotovca i kobile ala Simone ex.Gotovac. I čak ispred sebe moraju puštati đakovačke lipicance. Ili zamislite naciju koja mora u udarnom terminu gledati poljoprivrednika bez zuba. Ali pa on ima John Deera. Što ih to boli.

A tek kada vidite iskrivljeno lice TV voditelja kada mu je žao što u emisiji nema ništa zanimljivije od problema seljaka. Toliko mu je žao što nam ne može prije pšenice i sardine i plavog dizela emitirati umjetno nasmiješenu facu našeg Josipovića, ili pak sarkastični osmjeh premijerke koju muči neki izrečeni stav o njezinoj vladi. Koga još briga što muči proizvođače hrane u Hrvatskoj. Ma toliko je važno kako je spavao Ministar zdravstva, s kim je šurovao Emil Tedeschi kome je otac sve stvorio pa i javno mnijenje. Ma najviše mi je žao što na dnevniku ne vidim više Zlatka Canjugu i Ivića Pašalića. Toliko mi fale da ne mogu nikome reći. Zamislite tek njih dvojicu da danas raspravljaju o cijenama pšenice. To bi bila pjesma. Tako nam svima i treba. Umjesto Canjuge gledamo Mamića, umjesto Pašalića Milinovića. Jedino moramo priznati da je ipak bolje posljednjih godina na TV -u vidjeti Čobankovića i Pankretića, nego li Dominikovića. Sjećate li se Zlatka Dominikovića? Pa on je bio hrana za zagrebačke novinare. Novinare koji su se u poljoprivredu razumjeli kao lanjski snijeg. Pa kada im je bilo dosadno zabavljali su nas svi s Dominikovićem. A da ih danas pitate koja je razlika. Pa ne bi znali. Pojma ne bi imali. Ali pa kaj, oni su iz Zagreba. Oni vide tko vozi kakve aute. A kakvi automobil vozi Tedeschi, Bandić, ili Nikolina Pišek? Pa oni su toliko bitni cijeloj Hrvatskoj. Pa što bi jadni Hrvati kada ne bi tamo neki Ciganović dao izjavu za novine. Zamislite morali bi gledati krezubavog Pokrovca. A što je Ciganović? Zamislite zanimanje - Stilist?! Ali pa on je stilist, a onaj pak drugi je traktorist, kombajner, muzač krava... Što je danas teže? Reći da li je Vlatka Pokos dobro obučena. Pa glupsoni ne kuže da je ona najbolje obučena kada nije obučena. Ili jednostavno, zdravo seljački rečeno gola. Zamislite koliko bi se novinara i TV kuća sjatilo da za volanom traktora od 200 tisuća eura, s 36 brzina naprijed i 36 nazad, te satelitskom navigacijom vidimo golu Pokosicu kako asistitira Ciganoviću u toj vožnji.

Autor: Damir Rukovanjski, dipl.ing.agr.