GMO i herbicidi: Otpornost, ovisnost i pitanje cijene napretka

U prvom dijelu ovog teksta bavili smo se temeljnim pitanjem: što je GMO, kako nastaje i što kaže suvremena znanost o sigurnosti genetski modificiranih organizama za zdravlje ljudi i životinja. Zaključak je bio nedvosmislen. U u znanosti nema ozbiljne rasprave o štetnosti GMO-a po zdravlje ljudi i životinja. No čitatelji su imali daljnjih pitanja, i to sasvim opravdanih. Kako to da su neke GMO biljke otporne na herbicide poput Roundupa, a konvencionalne sorte nisu? Je li to sigurno? Što se događa s tlom i okolišem? I tko stoji iza svega toga?

U borbi protiv suše postoji rješenje koje i dalje izaziva strah: Što GMO zaista jest?

Ovo su upravo ona pitanja o kojima vrijedi govoriti - jer su ekonomska, ekološka i etička, a ne biološka. Iako nisam agronom nego veterinar, ovu temu pratim sa zanimanjem i pokušavam biti u toku što je moguće više pa ću si uzeti za pravo, naravno kao nestručnjak, o njoj nešto napisati.

Kako GMO biljke postaju otporne na herbicide?

Da bismo razumjeli otpornost GMO biljaka na herbicide, moramo najprije razumjeti kako ti herbicidi djeluju i zašto uopće ubijaju biljke.

Glifosat - aktivna tvar u Roundupu i desecima sličnih pripravaka - djeluje tako da blokira enzim zvan EPSPS koji biljkama treba za sintezu triju esencijalnih aminokiselina: fenilalanina, tirozina i triptofana. Bez njih, biljka ne može rasti pa propada.

Glifosat je toliko djelotvoran što napada metabolički put koji postoji gotovo u svakoj biljci, ali NE postoji u sisavcima ni pticama - mi te aminokiseline unosimo hranom, ne sintetiziramo ih sami (zato se i zovu esencijalne). To je bio jedan od razloga zašto je glifosat dugo smatran relativno sigurnim. No i bakterije imaju EPSPS enzim, dok neke druge bakterije imaju varijantu toga enzima koji je otporan na glifosat. Upravo tu je nastalo rješenje, odatle je i krenula osnovna ideja.

Istraživači su iz bakterije Agrobacterium tumefaciens soj CP4 izolirali gen za glifosat-neosjetljivu verziju EPSPS enzima, te su taj gen ugradili u soju, kukuruz, uljanu repicu i druge usjeve. Rezultat: biljka koja nastavlja sintetizirati esencijalne aminokiseline čak i kada je poprskana glifosatom. Takve biljke Monsanto je nazvao Roundup Ready i na tržište ih je uveo 1996. godine. Konvencionalne sorte, one koje nisu genetski modificirane, imaju isključivo osjetljivu verziju EPSPS enzima. Stoga glifosat za njih nije selektivan: ubija sve biljke podjednako. Otpornost GMO usjeva prema tome nije neka misteriozna kemijska zaštita. Ona je precizno, molekularno definirano rješenje na razini jednog enzima.

Monsanto, Bayer i tržišna moć: priča koja ne završava dobro za maloga čovjeka

Monsanto je osnovan još 1901. godine u St. Louisu, Missouri, SAD prvotno kao kemijska kompanija. Dugi niz desetljeća bio je jedan od vodećih proizvođača pesticida, uključujući kontroverzni Agent Orange, koji je SAD koristio kao defoliant u Vijetnamskom ratu. No pravi procvat doživio je u drugoj polovici 20. stoljeća, kada je postajao sve agresivniji na tržištu sjemena i biotehnologije.

Glifosat je Monsanto razvio 1970-ih, a na tržište ga je pustio pod komercijalnim imenom Roundup. Potez koji je iz ovoga napravio pravi poslovni imperij bio je, međutim, strateški. Tvrtka krajem 1990-ih razvija genetski modificirano sjeme otporno upravo na Roundup. Model je bio genijalan - kompanija prodaje herbicid i prodaje sjeme koje je jedino otporno na taj isti herbicid. Farmer koji kupuje Roundup Ready soju, plaća i sjeme i herbicid istoj kompaniji - i ne smije čuvati sjeme za iduće sijanje, jer je patentirano.

Taj poslovni model Monsanta, prodaja zaštićenog sjemena uz obvezatno korištenje vlastitih herbicida, bio je revolucionaran na tržištu, ali duboko zabrinjavajuć za neovisnost poljoprivrednika. Patenti na sjeme znače da farmer bukvalno ne smije posijati vlastito sjeme slijedeće godine bez plaćanja naknade vlasniku patenta. (Poznati je slučaj kanadskog farmera Percyja Schmeisera, koji je tužen od strane Monsanta jer su na njegovoj njivi pronađene Roundup Ready biljke uljane repice , koje su tamo najvjerojatnije dospjele prirodnim putem, oprašivanjem ili vjetrom). No, Monsanto je parnice dobivao; mali farmeri su gubili.

I još malo o teorijama zavjere

Godine 2018. njemački farmaceutski i kemijski gigant Bayer kupio je Monsanto za vrtoglavih 63 milijarde dolara, jednu od najvećih akvizicija u povijesti kemijsko-farmaceutske industrije. Ime Monsanto - koje je postalo sinonim za kontroverze - odmah je nestalo. No problemi su ostali, i to u obliku lavine tužbi. Do 2025. godine Bayer je isplatio više od 11 milijardi dolara (prema meni dostupnim podacima) u nagodbenim postupcima vezanim uz tužbe da je Roundup uzrokovao Non-Hodgkinov limfom kod korisnika.

Pritom je broj neriješenih tužbi i dalje navodno visokih 60.000 do 170.000 (točna brojka, naravno, nije poznata, a vjerojatno je nikada i nećemo saznati). U lipnju 2025. porotnici su u Georgiji dosudili odštetu od čak 2,1 milijardi dolara u korist jednog tužitelja koji tvrdi da mu se je razvio limfom zbog višegodišnjeg korištenja Roundupa. Bayer je u jednom trenutku razmatrao i moguć bankrota svoje Monsanto divizije zbog nepodnošljivog pravnog pritiska, što je dovelo do ozbiljnih razgovora o nagodbama koje bi okončale tisuće preostalih tužbi.

Posebno je zanimljivo otkriće iz 2017. godine da su Monsantovi interni e-mailovi, izneseni na sudu, pokazali da je kompanija bila uključena u navodno izmišljanje znanstvenih radova koji su glifosat proglašavali sigurnim, a koji su izlazili pod imenima navodno neovisnih znanstvenika. Jedan takav rad, objavljen 2000. godine u časopisu Regulatory Toxicology and Pharmacology, koji je citiran kao dokaz o sigurnosti glifosata, povučen je u studenom 2025. godine od strane urednika, uz obrazloženje da su autori djelovali bez dostatne neovisnosti, da su prikrivene financijske veze s industrijom te da zaključci nisu adekvatno potkrijepljeni podacima.

Kad priroda uzmiče tamo gdje može

Jedan od najozbiljnijih problema koji su pratili masovnu primjenu herbicidno-otpornih GMO usjeva jest pojava takozvanih "super-korova" (engl. superweeds) - korova koji su razvili otpornost na glifosat. Ova pojava nije neočekivana: otpornost na pesticide temeljni je evolucijski proces koji se javlja uvijek kada se jedna vrsta dovoljno dugo izlaže selektivnom pritisku iste kemikalije. Problem je bio u tome što je Roundup Ready tehnologija bila (u početku) toliko praktična i jeftina da su farmeri u SAD-u, Argentini, Brazilu i drugdje u potpunosti napustili rotaciju herbicida.

Godinama bi tretirali iste parcele isključivo glifosatom. Evolucija je učinila svoje. Do danas je diljem svijeta identificirano najmanje 38 vrsta korova (opet, prema meni dostupnim podacima) s dokumentiranom otpornošću na glifosat. Samo na američkim farmama više od 70 milijuna hektara zaraženo je glifosat-otpornim korovima. Procijenjeni troškovi farmera samo u SAD-u zbog ovog problema prelaze milijardu dolara godišnje.

Odgovor industrije? Ne promjena modela, nego eskalacija. Monsanto je razvio novu generaciju sjemena - Roundup Ready Xtend - koje je otporno i na glifosat i na dikambu, stariji i daleko agresivniji herbicid. No dikamba se pokazala iznimno nestabilnom u toplom vremenu. Isparavala je s tretiranih polja i prodirala na susjedne parcele, uništavajući neprskane i nezaštićene usjeve obližnjih farmera.

Tako je 2017. godine jedan farmer u Arkansasu čak ubio susjeda u svađi oko štete od dikambe. Do 2020. Bayer je sklopio nagodbu od navodnih 400 milijuna dolara s farmerima oštećenima od dikambe. Ovo što sam opisao jest klasičan primjer herbicidnog kola: svaka nova generacija korova tjera industriju na razvoj novog, snažnijeg herbicida, koji pak stvara novu selekcijsku osnovu za iduću generaciju otpornih vrsta. Farmeri su zarobljeni u ovom ciklusu, a industrija iz njega izvlači profit u svakom krugu.

Ekološke i agronomske posljedice prekomjerne primjene herbicida

Uz problem otpornih korova, masovna primjena glifosata i monokulturnog uzgoja GMO usjeva nosi cijeli niz ekoloških posljedica koje zaslužuju ozbiljnu pažnju.

Tlo i mikrobiom

Glifosat djeluje kao širokospektralni herbicid, no istraživanja su pokazala da ima neželjene učinke i na mikroorganizme tla - bakterije i gljive koje su ključne za kruženje dušika i organske tvari (sjećate se enzima EPSPS sa početka teksta koji postoji i u bakterijama i gljivama). Studije objavljene u Environmental Sciences Europe (ESEU) i srodnim časopisima dokumentiraju narušavanje sastava i funkcionalnosti mikrobnih zajednica u tlu tretiranom glifosatom, što dugoročno vodi ka degradaciji plodnosti tla. Paralelno, monokulturni uzgoj, koji je GMO tehnologija učinila još isplativijim, iscrpljuje specifične hranjive tvari iz tla i povećava rizik od bolesti i štetočina, jer prirodni neprijatelji gube raznolik stanišni mozaik.

Gubitak bioraznolikosti

Primjena herbicida širokog spektra, kakav je glifosat, eliminira ne samo ciljane korove, nego i neciljanu biljnu zajednicu rubova polja, živih ograda i međa. To direktno smanjuje izvor hrane za kukce, ptice i sitne sisavce koji ovise o tim biljkama. Monokulturna polja bez cvjetajućih korova posebno negativno utječu na populacije pčela i ostalih oprašivača - organizma koji su ključni za reprodukciju i samih usjeva. Studije s Državnog sveučilišta Michigan (MSU AgBioResearch) potvrđuju da "krajobrazno pojednostavljivanje" koje prati prekomjernu primjenu herbicida ima kaskadne negativne učinke na cijele ekosustave.

Kontaminacija vode

Glifosat se ispire u podzemne i površinske vode. Metaanalize objavljene u recenziranoj literaturi dokumentiraju da je toksičan za vodene organizme, posebno za vodozemce i ribe u razvojnoj fazi. No, jedno od najkontroverznijih pitanja danas jest upravo ovo: je li glifosat karcinogen za ljude?

Odgovori regulatornih tijela nisu jednoglasni. Američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) i Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) smatraju ga sigurnim pri preporučenim dozama. No Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) klasificirala je glifosat 2015. godine kao "vjerojatno karcinogen za ljude" (Grupa 2A) - što je kategorija neposredno ispod "karcinogen".

Ta razlika u procjenama ne reflektira nužno suprotne podatke, nego različite metodologije: IARC ocjenjuje opasnost kemikalije kao takve (može li ikad uzrokovati rak?), dok EPA i EFSA ocjenjuju rizik pri stvarnoj izloženosti (koliki je rizik za prosječnog korisnika?). Obje su to legitimne, ali različite kategorije pitanja. No ono što nema opravdanje jest da je ista kompanija (Monsanto) godinama lobirala za regulatorne procjene, plaćala moguće izmišljene studije i utjecala na regulatorne postupke - što su otkrili izneseni interni dokumenti iz sudskih postupaka.

Bayer danas: Između tržišne dominacije i pravnih kolapsa

Bayer AG, jedan od najvećih kemijsko-farmaceutskih konglomerata na svijetu s ukupnim prihodom oko 50 milijardi eura godišnje, ostvaruje gotovo polovicu te cifre upravo od prodaje pesticida i sjemena. Akvizicija Monsanta bila je strateški potez kojim je Bayer htio preuzeti dominantnu poziciju u globalnoj agrobiotehnologiji. No preuzeo je i naslijeđene sudske ranjivosti. U pokušaju da zaustavi val tužbi, Bayer je agresivno lobirao za zakonodavnu zaštitu na razini saveznih država SAD-a.

Do 2026. godine takvo zakonodavstvo - koje bi farmaceutskim kompanijama davalo imunitet od određenih privatnih tužbi - razmatralo se ili uvodilo u više od 16 saveznih država. Paralelno, u listopadu 2025. savezni sudac je odobrio nagodbu od 38 milijuna dolara kojom je Bayer razriješio tužbu dioničara koji su tvrdili da ih je kompanija dovela u zabludu o pravnim rizicima preuzetima akvizicijom Monsanta. Situacija podsjeća na staru izreku: previše je novca u igri da bi netko odustao, a premalo transparentnosti da bi javnost zaista razumjela što se događa.

Što se tiče Roundupa - Bayer je 2023. povukao preparate s glifosatom s tržišta zaštite kućnih vrtova u SAD-u, ali nastavlja prodavati iste formule za komercijalnu i profesionalnu poljoprivrednu primjenu bez upozorenja o karcinogenosti. Dvostruki aršin koji pritom primjenjuje, drugačiji standard za kućne i profesionalne korisnike, govori sam za sebe.

Što to znači za europskog - i hrvatskog - farmera?

Europa je prema GMO uzgoju zauzela daleko restriktivniji stav nego SAD ili Južna Amerika. Europska unija zabranila je uzgoj gotovo svih GMO usjeva na svom teritoriju - no istovremeno uvozi goleme količine GM soje i kukuruza kao stočnu hranu, jer je domaća proizvodnja nedovoljna. Taj paradoks nije slučajan: on reflektira politički kompromis između pritisaka potrošača i lobija prehrambene industrije.

Glifosat se u Europi ipak koristi, na konvencionalnim usjevima, a posebno kao desikant (sredstvo za sušenje) pred žetvu pšenice, ječma, zobi i uljane repice. Ta praksa, prskanje usjeva glifosatom tjedan do dva tjedna prije žetve kako bi se ubrzalo sazrijevanje i olakšala kombajniranja, praktički gotovo da jamči rezidue glifosata u gotovim prehrambenim proizvodima, jer tretman dolazi neposredno prije prerade. U Europi je ta praksa ograničena, ali ne i svugdje zabranjena.

Za hrvatskog seljaka sve ovo znači konkretne posljedice. Glifosat je dostupan i legalan - i mnogi ga koriste, i u konvencionalnoj i u ekološkoj međufazi. Pritisak na smanjenje upotrebe raste, i u EU zakonodavnom okviru (Strategija od polja do stola predviđa 50%-tno smanjenje upotrebe pesticicda do 2030.), i kao odraz promjena na tržištu.

S druge strane, hrvatska zemlja - posebno u Slavoniji, Podravini i Posavini - suočena je s klimatskim promjenama, sušama i pritiskom uvoznih jeftinijih proizvoda. Monokultura nije ideal, ali za mnoge seljake koji se bore za ekonomski opstanak, ona je kratkoročno jedini model koji funkcionira.

Zaključak: Alat je dobar - sustav koji ga iskorištava nije

Kada sam u prvom dijelu ovog teksta branio genetsku modifikaciju kao tehnologiju, nisam branio sve što s njom dolazi u paketu. Otpornost GMO biljaka na herbicide jest biotehnološki elegantno rješenje - precizno, ciljano, funkcionalno. Problem nije u tom genu iz bakterije. Problem je u poslovnom modelu koji je oko tog gena izgrađen.

Monsanto - a danas Bayer - nije napravio grešku time što je razvio herbicidno-otporno sjeme. Napravio je grešku time što je cijeli agronomski sustav dizajnirao kao ovisničku strukturu: sjeme koje ne možeš čuvati, herbicid kojeg moraš kupovati, patent koji te može tužiti, i lobist koji će pisati zakonodavstvo koje te štiti od ljudi koji su oboljeli. To nije inovacija u službi čovjeka. To je inovacija u službi kapitala.

Priča s glifosatom i super-korovima savršen je primjer kako svaka tehnologija upotrijebljena bez znanosti i mudrosti, bez ljudskosti i bez razumijevanja ekosustava, postaje neprijateljem samoj sebi. Evolucija ne čita prospekte kemijsko-farmaceutskih kompanija, ona odabire otporne korove jednako nepristrano kao što odabire otporne patogene ili insekte. I uvijek pobijedi na duži rok - osim ako joj ne pristupimo s poštovanjem.

Dakle: GMO kao alat - da. Herbicidno-otporne kulture uz odgovornu rotaciju i integriranu zaštitu bilja - da. Monopolizacija sjemenskog tržišta, izmišljanje podataka i znanosti, patentiranje živog organizma i pravni pritisak na malog farmera - apsolutno ne. Ove dvije stvari valja naučiti razlikovati, jer je miješanje upravo ono što odvjetnici i lobisti kemijskih kompanija žele.

Hrvatska - kao zemlja s izvanrednim tlom, jakom tradicijom malih i srednjih gospodarstava i sve izraženijim interesom za kvalitetnu i certificiranu hranu - ima potencijala da ovaj izazov pretvori u prednost. Ali samo ako razgovor o GMO-u, herbicidima i agrobiotehnologiji odvoji od emotivnih reakcija i usmjeri prema onome što stvarno vrijedi raspravljati: tko kontrolira sjeme, tko piše propise i tko snosi troškove kada sustav krene naopako. Pri tome agronomi i znanost moraju imati najvažnije mjesto.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor