Evo duge, evo dobrih vijesti

Ponekad, poslije ljetnog pljuska, pojavi se na nebu velika šarena traka koju poljoprivrednici od nastanka poljoprivrede vole i uvažavaju. Zakon fizike o prelamanju svjetlosti kroz zavjesu vodenih kapljica odgovoran je za jednu od najljepših i najspektakularnijih pojava u prirodi. Ovu optičku i meteorološku pojavu promatrač može najbolje vidjeti ako stoji leđima okrenut suncu.

Duga, ustvari, ne postoji na određenom mjestu, nego ovisi isključivo o poziciji s koje se promatra. Kad su uvjeti dobri, to jest kad ima tamnih oblaka poslije kiše, može se vidjeti i sekundarna duga, još jedan šareni most na nebu. Može se pojaviti i kod vodopada ili fontane, ako ima dovoljno vodenih kapljica, ili kroz maglu.

Na manjoj nadmorskoj visini vidi se dio duge, a na većoj nadmorskoj visini ili iz aviona možete vidjeti cijeli dugin luk. Ovu pojavu pokušavali su ljudi objasniti od pradavnih vremena.

Kako su je objasnili?

Pisao je o njoj Aristotel (384 - 322. prije Krista) i rimski filozof Seneka Mlađi. Markantun de Dominis, hrvatski fizičar, filozof, isusovac, biskup senjski, nadbiskup splitski i primas cijele Dalmacije i Hrvatske, dao je prvo znanstveno objašnjenje duge u XVI stoljeću.

René Descartes je 1637. objašnjavao dugu refleksijom i lomom sunčeve svjetlosti. Ovu teoriju dopunio je i usavršio Isaac Newton, a dalje razvili George Biddell Airy (1837.) i austrijski meteorolog Jozef Maria Pertner (1897.)

U vjerovanjima duga zauzima istaknuto mjesto. Kako ima oblik mosta, ljudi su vjerovali da je materijalne ili magijske prirode, otuda izrazi "hodati po dugi" za čovjeka koji sanjari ili "tamo iza duge", za mjesto do koga se ne može stići. Različiti narodi smatrali su dugu vezom između zemlje i neba. Kod Grka i Rimljana, duga je Irida (Iris), glasnica bogova koja ljudima donosi dobre vijesti.

U Ilijadi, Hera, božica braka i dužnosti, pozvana je pomiriti zavađene strane, ali, ona poznaje sebe, ima "gadnu" narav, pa će posvađati i one koji se nisu svađali. Zato ide kod Afrodite, božice ljubavi i sile nad silama, a Afrodita joj daje "šarenu traku" u duginim bojama da bi mogla pregovarati.

Kod Germana, duga predstavlja Bifrost, most između svijeta ljudi i svijeta bogova. U Kini, dugin most je stvorila jedna od božica, bacajući po nebu kamenčiće u pet različitih boja. U Epu o Gilgamešu, božica Ištar stavlja dugu na nebo da bi uvijek podsjećala na one koji su izginuli u velikom potopu. U biblijskoj Knjizi postanka, Bog postavlja dugu na nebo kao znak saveza s ljudima.

Koja boja - koje biljke?

Poljoprivrednici vjeruju da je duga dobar znak i da nagovještava rodnu godinu. Po bojama gataju što će najbolje roditi: ako je najizrazitija crvena boja, godina je najbolja za crveno voće i povrće, žuta predstavlja žito, zelena kukuruz, a plava i ljubičasta grožđe.

Također su vjerovali da, kad bi osoba mogla proći ispod duge, promijenila bi spol, muškarac bi postao žena i obratno. Postoje priče o tome kako su djevojčice stradale pokušavajući proći ispod duge da bi postale sinovi, a zasigurno najpoznatija je "Duga" hrvatskog pisca Dinka Šimunovića, koja govori o djevojčici Srni.

Prema drugom tumačenju, vjerojatno veoma starom, duga je nebeska zmija koja silazi na zemlju piti vodu, a zatim se vraća u oblake. Tko vidi dugu, dobit će dobre vijesti. Poljoprivrednici su nazivali dugu "božjim pojasom" i pričali da postoji ćup zlata na mjestu gdje duga "pije vodu" to jest izgleda kao da se završava u vodi. Taj ćup nitko nikada nije pronašao jer duga, kao i mnoge druge pojave, relativno kratko traje.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor