Zaposlenicima Belja, VUPIK-a i drugih poljo tvrtki Agrokora je dobro i ne bi ništa mijenjali. Poljoprivrednici koji surađuju s tim tvrtkama također bi ostavili kako je. Onda se država ne smije praviti grbava i ostati po strani. Mora htjeti isto što i svi ostali.
Stalna su nagađanja o tome što radi Todorić, kako misle u Sberbanci, o čemu Ivica razmišlja kada jede baranjski kulen i ABC sir. Pa kako će se osjećati kada pije beljsko ili pak Vupikovo vino. Pa je li na farme zinuo Marko Pipunić, vlasnik Žita te hoće li Mađari preuzeti Belje, a onda i hoće li M San grupa uzeti PIK Vinkovce.
Što bi htjeli radnici? Da se ništa ne promijeni. A što bi pak željeli kooperanti, kojih istina bog i nema mnogo? I oni bi da se ništa ne promijeni.
A ja se uvijek pitam pa nije li jeftinije da Konzum kupi neko meso, već zaklano za 10 kuna i proda za 13, nego da sam proizvede za 10,50 i proda za 12.99. Međutim, očito da se nešto u svim tim pričama ne slaže. Jedino je sigurno da Belje, VUPIK, PIK Vinkovci, PIK Vrbovec, Agrolaguna Poreč nisu isto što i Jamnica.
Nisu puki brend. Oni su živo tkivo. Brojni zaposlenici, jako mnogo zemlje kojom upravljaju, oni su jednostavno proizvođači velikih količina svega. U biti u tim firmama, i možda još kojoj Agrokorovoj koja mi je promakla je nekih 30-tak tisuća hektara zemlje, a to je svega par posto obradive površine Hrvatske. Ali s tih par posto proizvede se bar 20 ili 30% hrane proizvedene u Hrvatskoj. Proizvede se najviše vina, najviše povrća, najviše mlijeka.
Što to govori? Da je proizvodni uspjeh tu. Da je tehnologija jako dobra. Ali i da to treba sačuvati u Hrvatskoj. I tko je u pravu. Plenković? Boji se povući neki potez koji bi bio valjan. Sberbank? Daju novce, a zna se poslije da će sipanje tih novaca dovesti do situacije i da preuzmu mnogo toga jer neće Todorićev Agrokor to moći vraćati. Tolušić? Šuti ko zaliven. Ne spominje. Iako su tu sudbine ljudi i obitelji iz njegova sektora. Marić? Stalno se boji da će mu netko prišiti da se brine o Agrokoru jer je tamo radio.
Ne može se tu sjediti skrštenih ruku i tvrditi da se ništa ne smije jer je to privatno. Je. Privatno je. Ali zemlja svih tvrtki koje sam nabrojao je hrvatska. Svi zaposleni u tim poljoprivrednim poduzećima su hrvatski građani. A i svi oni koji su kooperanti i surađuju s ovim tvrtkama su hrvatski poljoprivrednici. Netko im prodaje zaštitna sredstva, netko mehanizaciju, netko pak s tim tvrtkama zajedno proizvodi pšenicu, netko uslužno kombajnira.
To su sve opet ljudi iz sektora Tomislava Tolušića. Pa sad kada to sve nabrojimo možemo li samo tako šutjeti? Nema neku konkretnu ideju, ali najbliže je rješenju predsjednik Sabora. Božo Petrov je bubnio i po mnogima ostao živ. Nacionalizacija, rekao je Metkovčanin. Međutim, on je najbliže rješenju. Nacija i država mora uzeti ove poljoprivredne tvrtke pod kontrolu. Kako? Ili natjerati Todorića da ih izdvoji iz koncerna Agrokor i kao strateške tvrtke zajedno s državom vlada s njima, čuva proizvodnju i još povećava suradnju sa selom i poljoprivrednicima. Još jača kooperacija se iz toga treba izroditi. Još više staklenika, plantaža i farmi treba pokrenuti. Ne ide baš po ključu nacionalizacije pa da se lupi šakom o stol i uzme sve to Todoriću.
Ipak je on pokazao da zna to raditi i voditi. Rezultati su jasni. Promijeni se neki zakon, napravi nešto što sigurno Marić, Plenković, Tolušić i kompanija znaju što treba. I država čija je zemlja i ljudi uđu u te firme kao partneri. Ne smije se dozvoliti da se dođe u situaciju da na kraju to netko uzme i narednih 20 ili 50 godina upravlja tom zemljom, ljudima i cijelim krajevima, a i da rasprodaje kako hoće i što hoće. Ipak političari moraju u kut pritisnuti Ivicu bar za taj dio Agrokora jer tu ne smije biti grešaka. Ako treba i po ključu Bože Petrova. Silom ako neće milom.
Foto: Goran Ferbezar/PIXSELL
Tagovi
Autor
Damir Rukovanjski
prije 5 godina
asterix i brko - ja kad sam pisao o tome kako je nastao Todorić i to sam pisao priej 10 godina niste se javljali. No, ja sada pišem o tome kako ovaj poljoprivredni dio ne smije otići nikuda. A i pišem činjenice da ni jedan radnik Belja, PIK-a, i VUPIK-a ne želi da mu firma propadne zajedno s Agrokorom, a ni jedan kooperant to ne želi. Činjeica je da i ta vinarija i ta polja i ta tehnologija proizvodi i stvara. To što je Agrokor dužan nije napravilo ni Belje, ni VUPIK a ni PIK vINKOVCI.volio bih da komentirate ovo o čemu piše u članku. O ovome što vi govorite što je cvjećar, što je dobio i kako je dobio pisalo je u jednom drugom članku
Igor Kukucka
prije 5 godina
agrokor je dobio milijarde kuna čistih poticaja i sada propada,tu nešto neštima.ako su jedne godine u gubitku pa druge znači da treba nešta mjenjati ili je to možda namjerno napravljeno!