Benkovački dečki na britanskim vrištinama - u potrazi za ruralnom Engleskom

Đorđe je moj najstariji prijatelj. Naime, život me od druge do sedme godine života odveo u Benkovac gdje su moji roditelji predavali u osnovnoj školi. A kako to već ide u to doba života - djeca prijatelja mojih roditelja bili su i moji prijatelji. Kako sam ja tada tepao odnosno “kuća” je bila “tuća”, tako je i Đoko postao Đoto. Postao, a često i ostao u pričama naših roditelja. Bila su to sretna predratna vremena iz kojih pamtim samo sretne dane.

Iako nas je život razdvojio na puno godina, zadnjih godina sve češće uživam u njegovu društvu jer sam poslom i ne samo poslom svaki tjedan u Benkovcu. A i Đorđe koji sada živi u blizini Manchestera često svrati vidjeti svoju staru majku. Đorđe uvijek kao dio svog identiteta ističe da je Dalmatinac i ponosni Benkovčanin, puno prije od toga da je uspješni bankar, Livajin bratić ili predan obiteljski čovjek.

U potrazi za ruralnom Engleskom

Ove godine redovno godišnje putovanje odvelo je mene i suprugu u Ujedinjeno Kraljevstvo. Nisam bio već 15-tak godina, i ideja je bila vidjeti ruralnu Englesku. Osim što je BBC Earth svaki dan na mom repertoaru, bbc.com stranica kojoj najviše vjerujem, a “Only fools and horses” moja omiljena humoristična serija, fascinira me vidjeti kako ljudi žive i razmišljaju u raznim dijelovima svijeta. A UK je tu posebna zemlja, nekad najjača svjetska sila, velika pomorska zemlja, kolijevka industrijske revolucije, akademski div.

Negdje u razvoju te ideje, zaključio sam da bi bilo zgodno posjetiti i svog starog benkovačkog prijatelja na sjeveru Englesku, u Yorkshiru. Jer zemlju ne čine samo datumi na palačama i kamenje na crkvama, čine je prije svega ljudi, običaji i ono sitno vezivo koje često ne možete vidjeti ako sami ne povirite u lokalni pub ili popričate s pakistanskim taksistom u Dubaiju.

Osim onog radi čega turisti tipično putuju, uvijek me zanima i poljoprivreda neke zemlje. Što proizvode, kako su uređeni, što je lokalno na pijatu, kako žive njihovi poljoprivrednici, kako izgledaju polja i farme? Pisao sam na tome u priči iz Luksemburga, a u Španjolskoj snimio video o njihovim fascinantnim maslinicima. Dosta uvoda, slijedi (uglavnom brojčana) priča o britanskoj poljoprivredi. I vrištinama, novoj hrvatskoj riječi koju sam naučio na ovom putovanju.

Europska poljoprivredna velesila

Britanija je europska poljoprivredna velesila, jedna od onih zemalja gdje je poljoprivredna revolucija omogućila sva kasnija društvena i tehnološka postignuća. Evo nekih činjenica za osnovno razumijevanje njihove poljoprivrede:

• Britanska poljoprivreda broji 212.000 gospodarstava koja obrađuju 17 milijuna hektara, što je čak 69% ukupne površine zemlje (2025.).
• Prosječna farma ima 79 hektara, ali gotovo polovica svih farmi ima manje od 20 hektara.
• Britanija je zemlja trave. Trajni travnjaci čine 56% poljoprivredne površine, privremeni 8%, zajednički pašnjaci 7%, a žitarice tek 18%.
• U Engleskoj je najbrojniji tip poljoprivrednika u tipu pašni stočar u nizini, s 31% farmi. Oranične površine zauzimaju tek 33% površine, a mliječnih farmi ima svega 4.800.

Glavni agrobiznis je stočarstvo. 66% vrijednosti proizvodnje dolazi od stoke (22,2 milijarde funti - 1 funta (£1) ≈ 1,163 €), a najveći su mlijeko sa 7,0 i govedina sa 5,1 milijardi funti. U Britaniji ima 9,3 milijuna goveda, 30,5 milijuna ovaca i 1,8 milijuna muznih krava.

Koncentracija je brutalna. Čak 8% najvećih farmi proizvede 62% ukupne proizvodnje na 33% površine, dok 48% najmanjih proizvede svega 2%. 54% farmera su vlasnici zemlje koju obrađuju, ali one pokrivaju samo 37% površine. U zakupu na godinu i više je 32% zemlje.

Čija je zemlja koju farmeri unajmljuju? Službena statistika ne raščlanjuje zakupodavce po tipu vlasnika. Zna se da je 44% zakupljene zemlje pod modernim ugovorima (Farm Business Tenancy), a 39% pod starim ugovorima sklopljenim prije 1995. Ti stari ugovori često vrijede doživotno, a neki imaju i pravo nasljeđivanja.

Među najvećim zakupodavcima su National Trust, kraljevski Duchy of Lancaster, Crown Estate i Church Commissioners, kako je Baroness Rock navela pred parlamentarnim odborom. Jedini službeni broj po tipu vlasnika odnosi se na općinske farme (county farms), koje nude 73.400 ha u zakup. Na njima je 1.346 zakupnika uz prosječnu zakupninu od 367 funti/ha.

Vrhunska oranica ide oko 9.908 funti po akru (“acre” ili u njihovom slučaju 4.047 m2), a zemlja 3. klase oko 8.685 funti po akru. To je grubo 25.000 EUR/ha. Ovo su podaci Savillsa, jer Britanija nema službenu statistiku cijena zemlje.

Većinu plodoreda oranica čine pšenica i ječam, a slijede uljana repica, zob, bob i krumpir. Lijevom stranom odvozio sam oko 900 km, i uspio vidjeti samo jedno polje kukuruza. Vjerojatno zato jer većina kukuruza ide u bioplin i već je posiliran. Zanimljivo mi je da je ječma gotovo kao i pšenice, i da je više jarog od ozimog.

Seljaci su stari. Dvije petine nositelja farmi ima preko 65 godina, a svega 5% ih je mlađe od 35. Izgleda slično ili malo bolje nego sastanak maslinara u Zadarskoj županiji.

Diverzifikacija je pravilo

Prosječna dobit farme (Farm Business Income) za 2022/2023–2024/2025 bila je 75.100 funti, od čega su izravna plaćanja činila 25%. Mljekari u prosjeku imaju 162.100 funti, a nizinski pašni stočari 32.400 funti. Stočari na pašnjacima i mješovite farme su na samoj poljoprivredi u gubitku. (napomena: ovi podaci za razliku od Malićevih ne računaju rad, odnosno ovo je defacto plaća obitelji farmera i dobit od imovine farme)

Od 2021. izravna plaćanja se ukidaju, a raste prihod iz agrookolišnih shema.

Diverzifikacija je pravilo, a ne iznimka. Čak 72% engleskih farmi ima neku diverzificiranu djelatnost (2024/25). Najčešće je iznajmljivanje zgrada (50% farmi), a zatim zelena energija (27%) a česti su i farmshopovi. Tako i Đoko i Dawn (njegova supruga) često kupuju na farmshopovima, a mlijeko i jaja iz slobodnog uzgoja im tjedno dostavljaju lokalni farmeri. Prosječni prihod od diverzifikacije je 31.100 funti, a za 26% diverzificiranih farmi to je barem polovica dobiti.

Tipična britanska farma je dakle 80-ak hektara, većinom na zemlji raste trava. Na njoj su ovce ili goveda, stari gazda i dio zemlje u zakupu. U staroj štali je iznajmljena radionica, soba za prespavati ili , a na krovu solari. S poljoprivrede često ne zaradi ništa, a živi od potpora i svega što nije poljoprivreda.

Povrće i krumpir

Britanija proizvede 2,6 milijuna tona povrća vrijednog 2,1 milijardu funti (2025.). Od toga povrće s polja vrijedi 1,7 milijardi, a iz zaštićenog prostora 431 milijun funti. Pod povrćem je 104.000 hektara, čemu treba dodati još 127.000 hektara krumpira. Najviše se uzgajaju kupusnjače, mrkva i luk.

Samodostatnost u proizvodnji povrća je 56%. Uvoz je 2,1 milijun tona i vrijedi 3,2 milijarde funti, a izvoz tek 80 milijuna funti. Najviše uvoze iz Nizozemske, Španjolske, Maroka, Poljske i Egipta.

Voće

Britanija proizvede 577.000 tona voća vrijednog 1,1 milijardu funti (2025.). Od toga bobičasto voće vrijedi 776 milijuna, a voće iz voćnjaka 361 milijun funti. Pod voćem je nešto manje od 30.000 hektara, i površina pada.

Samodostatnost je svega 14%. Uvoz je 3,6 milijuna tona i vrijedi 5 milijardi funti, a izvoz 80 milijuna funti. Najviše uvoze iz Brazila, Španjolske, Kostarike, Francuske i Južne Afrike. Jagode su kraljica britanskog voća: 4.602 ha, 93.000 tona i 454 milijuna funti, uz cijenu od 4,89 funti/kg. Zanimljivo, zbog vrućine ih je u 2025. nedostajalo baš za Wimbledon, pa se uvozilo.

Maline su na 1.344 ha i vrijede 221 milijun funti, uz cijenu od čak 11,19 britansih funti/kg. Jagode i maline zajedno čine 60% vrijednosti ukupne britanske proizvodnje voća. Britansko voće je dakle bobica, a sve ostalo dolazi brodom.

Uređenje tržišta i udruživanje

Od 1933. do 1994. Milk Marketing Board imao je zakonsko pravo otkupiti svo mlijeko u Engleskoj i Walesu. Nakon deregulacije farmeri su prvi put nakon 60 godina sami birali kupca, a nasljednička zadruga Milk Marque raspuštena je 2000. Danas 483 poljoprivredne zadruge ostvaruju 8,4 milijarde funti prometa, a najveća je Arla. Unatoč tome, prema samom Co-operatives UK, promet zadruga ne odgovara ni veličini britanske poljoprivrede ni uspjehu zadruga u drugim zemljama.

Umjesto marketinških odbora država sada regulira ugovore. Od 2024. ugovori za mlijeko moraju biti pisani, s obvezom dobre vjere i mehanizmom rješavanja sporova, a od 2025. isto vrijedi za svinje. Nadzor provodi Agricultural Supply Chain Adjudicator. Trideset godina nakon ukidanja Milk Marketing Boarda država zaključuje da farmeri sami nisu dovoljno jaki za pregovaranje.

Za sami kraj, donosi vam priču u priči - priču o vrištinama (moor).

Priča u priči: moor-ovi

Vozeći se Yorkshireom tražeći ovce i krave, na vrhovima brda vidio sam velike smeđe-ljubičaste površine. Nataša kaže da se zovu vrištine, moor-ovi. Na prvi pogled izgledaju kao ničija zemlja kojom nitko ne upravlja, ali opet vidim da su ograđeni što znači da stoka tu zaluta. Opet, nisam vidio niti jednu ovcu ili kravu na njima. Pa miša mu, ovdje bi se kod nas uzgajali barem poticaji, pomislim.

Klaudije mi je istražio vrištine i istina je suprotna od onog što sam na prvi pogled pomislio. To je jedan od najupravljanijih krajolika u Europi, samo što mu upravljanje nije isključivo poljoprivredno na način na koji smo mi navikli. U britanskoj statistici moor-ovi se kriju pod stavkom zajedničkih pašnjaka (common rough grazing), kojih ima 1,197 milijuna hektara.

Čemu služe? Moorove istovremeno koriste ovce s farmi u dolinama i komercijalni lovci na crvenog tetrijeba. Vrijesak se pali u trakama kako bi stalno rastao mlad i vitalan. Ispod vrijeska je treset. Moor na visoravnima je tako i spužva koja puni rijeke i akumulacije.

Tko je vlasnik? Pretežno veliki privatni posjedi. U North York Moorsu je oko 97% vrištine privatno. Kraljevski Duchy of Lancaster ondje drži moorove oko Goathlanda, a upravljanje vrištinom na posjedu uglavnom se financira kroz državne sheme. Posebna kvaka je common land, zakonski uređen kroz registre prema Commons Actu iz 2006. “Zajednička zemlja” je zapravo privatna, a zajednička je samo po upisanim pravima drugih, najčešće po pravu napasivanja određenog broja ovaca.

Kamo ide

Država je krenula u lov na tradicionalno paljenje moorova radi obnove vrijeska. Lov je u Engleskoj “big business”. U Engleskoj je od sezone 2025/26 paljenje na treset dubine preko 30 cm, na oko 676.000 ha, zabranjeno bez licence. U Škotskoj od 2024. za lov na tetrijeba treba licenca, a za muirburn, škotsko paljenje vrištine, treba strogo regulirana dozvola.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Na jednom brdu sjede vlasnik posjeda, seljak s ovcama, lovac s puškom, voda za akumulacije (koriste se za piće, ne za navodnjavanje) i država koja plaća za treset. Pet interesa, i nitko nema 100% kontrolu. Zato izgleda kao da vrištinom nitko ne upravlja. Zanimljiv model.

*Namjerno neću raditi usporedbe s Hrvatskom, jer ovo je priča o njima, a ne o nama. Podaci su iz DEFRA Farming Evidence Packa (rujan 2026.), DEFRA Horticulture Statistics 2025, DEFRA Farm Accounts in England, DEFRA izvješća o općinskim farmama, škotske vlade i parlamenta te UK zakonodavstva. Cijene zemlje su od Savillsa, a podaci o zadrugama od Co-operatives UK, jer službena državna statistika za to ne postoji.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor