Zumbul

Pripada porodici Liliaceae. Podzemni je organ zumbula višegodišnja lukovica koja u vrtovima može trajati i do dvadeset godina. Visine su oko 30 cm. Listovi su mu dugački i izduženi, tamnozeleni. Cvjetovi su u grozdastim cvastima s više od 20 cvjetića različitih boja, od bijele, svijetloplave, ružičaste, ciklamaste, purpurne do tamnoljubičaste, ovisno o kultivarima. Biljka ima karakterističan prijatan i intenzivan miris.

Mogu poslužiti u zatvorenim prostorima kao rezano cvijeće ili kao dekorativne lončanice.

Zumbuli mogu u proljeće svojim lijepim izgledom i intenzivnim prijatnim mirisom uljepšavati i vrtne površine. Pri uzgoju na gredicama svakako dolaze u obzir kombinacije različitih kultivara radi dobivanja više boja, ali tada je važno obratiti pozornost na jačinu rasta da ne bi došlo do neujednačenog rasta posađenog cvijeća.

Lukovice svakako treba prije sadnje zdravstveno kontrolirati jer one koje su oštećene i mekane mogu biti zaražene gljivičnim bolestima ili bakterijama. Zato treba saditi zdrave lukovice u jesen na dubinu oko 15 cm. Lukovice se kod sadnje čvršće utiskuju u tlo na razmake 15-20 cm.

Sadnja se obavlja na sunčanim položajima u bogata vrtna tla.

Najčešća je bolest na zumbulima crna trulež, koju uzrokuje gljiva Sclerotinia bulborum, i od koje biljke zaostaju u rastu, listovi postaju nekrotični, a među listovima lukovice uočavaju se bijele 1,5 cm velike loptaste tvorevine koje kasnije potamne. Zumbul je osjetljiv i na sivu plijesan Botrytis hyacinthi koja uzrokuje žućenje vrhova listova koji poslije postaju nekrotični. Zaštita protiv gljivičnih bolesti obavlja se otopinom Previcura.

Budući da na vrtnim gredicama cvatu u ožujku i travnju, zumbuli se mogu uspješno kombinirati s vrstama cvijeća koje također cvatu u to vrijeme i imaju prikladan habitus, a tu imaju priliku mogućnosti sadnje sa šumaricom, potočnicom ili tratinčicama radi dobivanja efektnih cvjetnih detalja.