Vražja kandža - moćni lijek s juga Afrike s kojom treba biti oprezan

Vražja kandža (lat. Harpagophytum procumbens (Burch.) DC. ex Meisn.) biljka je koja prirodno pridolazi na jugu Afrike, a zbog iznimnih ljekovitih svojstava je proširena po Europi. Za to je zaslužan njemački liječnik Otto Heinrich Volk i zbog toga se najviše koristi u Njemačkoj. Ipak, nije ju lako uzgojiti pa većinom na europsko tržište dospijeva iz uvoza. 

Zbog jedinstvenog oblika plodova vražje kandže, točnije jako povijenih trnova događa se ranjavanje životinja. U gorem slučaju životinje ih ne uspijevaju ispljunuti i jer su poprilično krupni pa uginu od gladi. Ljudi u pustinji Kalahari koristili su je od pamtivijeka za tretiranje brojnih bolesti i ublažavanje tegoba. Pretjerano sakupljanje korijenja i gomolja za izvoz dovelo je do statusa zaštite ove vrste u Južnoafričkoj Republici, Bocvani i Namibiji gdje je potrebno ishoditi dozvolu za sakupljanje i korištenje. U Europskoj uniji je potrebno ishoditi licencu za trgovanje ovim dijelovima.

Rasprostiranje i stanište: prirodno je proširena po pustinji Kalahari, odnosno u državama na jugu Afrike u kojima se prostire: Južnoafričkoj republici, Angoli, Bocvani, Zambiji, Zimbabveu, Namibiji i Mozambiku. Najradije raste na otvorenim prostorima s pješčanim tlima. Pridolazi i na obrštenim pašnjacima te u savanama.  

Opis: biljka je sukulent koja se pruža po tlu. Korijen je  višegodišnja, mesnata žila srčanica koja može doseći dubinu od 2 m. Ispod srčanice razvije se desetak gomolja koji mogu doseći 25 cm dužine i debljinu od 6 cm. Oni sadrže ugljikohidrat stahiozu nastao fotosintezom. Nadzemno razvija jednogodišnje stabljike koje mogu narasti do 2 m u dužinu. One nose nasuprotne listove koji su nepravilnog oblika, s tri do pet režnjeva, dužine do 6,5 cm i širine 4 cm. Sivkastozelene su boje jer su prekriveni sićušnim, sluzavim bjeličastim stanicama. Cvjetovi su cilindrični, dužine od 5 do 6 cm, svijetlo ljubičasti ili ružičasti, rjeđe bijele boje s vanjske strane, a s unutarnje žuti. Plodovi su krupni, promjera čak do 15 cm i osobitog izgleda zbog tvorevina nalik na stabljike ili grančice koje se pružaju iz središta, a koje završavaju vidljivo povijenim trnovima prema čemu je biljka i dobila ime. Sjeme je tamnosmeđe ili crne boje.  

Kemijski sastav: glavne komponente su iridoidni glikozidi (gorak okus), fitosteroli, aromatične kiseline i flavonoidi. Smatra se da najljekovitiji učinak imaju glikozidi sadržani u gomoljima.  

Ljekovitost i upotreba: znanstvene studije upućuju da vražja kandža ima svojstva analgetika, antioksidanta, antidijabetik, antiepileptik, antimalarik i općenito antimikrobna svojstva. Protupalna svojstva pripisuju se prisustvu iridoidnih glikozida osobito. Domoroci je koriste za tretiranje boli nastale iz raznih razloga kao npr. one u gornjem dijelu probavnog sustava, artritisa, povišene temperature, krvnih bolesti, infekcija urinarnog trakta, postporođajne boli, upala i čireva. Koriste se gomolji, a koristi se u vidu infuzija, uvaraka, tinktura, prašaka i ekstrakata. 

Neželjene popratne pojave: najčešća zabilježena je proljev, mogući su i mučnina, povraćanje, bol u trbuhu, glavobolja, privid zvonjave u ušima, gubitak apetita i okusa. Zabilježene su vrlo rijetke pojave alergijske reakcije kože, menstrualne tegobe i tegobe uzrokovane promjenama krvnog tlaka. Nije sasvim istraženo ima li negativan učinak na trudnice i dojilje pa je nužno da izbjegavaju vražju kandžu. Ne preporučuje se osobama koje pate zbog povišenog ili sniženog krvnog tlaka jer vražja kandža može pogoršati stanje i uz to poremetiti puls.

U slučaju dijabetesa, ukoliko se koristi istodobno s propisanim lijekovima, može doći do prevelikog sniženja razine šećera u krvi. Trebale bi je izbjegavati osobe sa žučnim kamencima jer može povećati proizvodnju žuči. Izbjegavati je trebaju i osobe oboljele od peptičkog ulkusa jer može povećati proizvodnju želučane kiseline. 

Autorica: Marija Glavaš/Časopis Hrvatske šume  

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor