Šeboj je najstarija kultivirana cvjetnica koja se odlikuje lijepim i mirisnim cvjetovima.
Šeboj (lat. Erysimum cheiri) je dvogodišnja ili višegodišnja biljka iz porodice kupusnjača koja se odlikuje izuzetnim mirisom cvjetova. Vodi porijeklo iz Sredozemlja, a žuti šeboj je najstarija kultivirana cvjetnica. Poznat je i pod imenima viola, fajgl, romanija. U prvoj godini formira lisnu rozetu, a u drugoj godini cvjeta. Najobilnije cvjeta u drugoj godini, a poslije grm šeboja postaje drvenast i smanjuje se obim cvjetanja. Zbog intenzivne boje i mirisa cvijeta u Europi je od 12. stoljeća vrlo popularna cvjetnica koju često susrećemo u starinskim vrtovima.
Postoje mnogobrojni varijeteti šeboja koji se razlikuju po visini i boji cvjetova. Grm šeboja može narasti od 20 do 60cm. Mogu se pronaći niske sorte do 20cm visine, srednje visoke do 45cm i visoke sorte do 60cm. U prvoj godini formira rozetu. Tokom zime rozetu je potrebno zaštititi od izmrzavanja, ali i od zečeva koji je rado jedu. U drugoj godini formiraju se stabljike s cvijetovima. Mirisni cvijetovi mogu biti različite boje. Selekcijom su stvoreni jednostruki i dvostruki cvjetovi, a mogu biti jednobojni ili šareni. Cvijet ima 4 latice dužine 20 do 25mm. Plod je sličan plodu ostalih kupusnjača, dužine do 6cm i širine oko 3mm sa mnoštvom sjemenki.
Različite sorte cvjetaj u u različitom periodu, od ranog proljeća do kasne jeseni.
Za uzgajanje šeboja najbolje odgovaraju rahla, blago alkalna zemljišta sa dobrim odvodnjavanjem. Može se razmnožavati sjemenom ili reznicama. Šeboj se može sijati u zatvorenom tijekom ožujka i travnja, a na otvorenom sjetva se obavlja kada prođe opasnost od mraza (tokom svibnja i lipnja). Optimalna temperatura za sjetvu, klijanje i nicanje je između 18 i 21ºC. Tijekom ranog proljeća mogu se uzeti reznice sa grma šeboja u dužini od 5cm i iskoristiti za vegetativno razmnožavanje.
Kada biljke dostignu visinu od 8 do 10cm presađuju se na stalno mjesto. Najviše se sadi kao proljetna cvjetnica. Odlično uspjeva na kamenjarima. Na stalno mjesto presađuje se tijekom kolovoza. Ova mirisna cvjetnica ima skromne zahtjeve uzgajanja. Za svoj rast i razvoj zahtjeva malo vode i umjereno gnojenje. Biljke se sade u pojedinačne rupe ispunjene organskom materijom. Baza stabla prilikom sadnje treba biti u nivou zemljišta. Razmak sadnje je 15cm.
Šeboj ne podnosi višak vlage.
Da bi šeboj obilnije cvjetao potrebno je iz grma uklanjati grane koje se precvjetale. Tijekom zime potrebno je biljku zaštititi od izmrzavanja. Uslijed djelovanja niskih temperatura na biljci može doći do opadanja listova. Donji listovi žute i propadaju. Dugotrajna vlaga u predjelu korijena dovodi do propadanja biljke. Šeboj najviše strada od nematoda.
Upotrebljavao se u narodnoj medicini, a danas se upotrebljava u farmaceutskoj industriji za dobivanje lijekova. Sa upotrebom šeboja treba biti vrlo obazriv jer sadrži otrovne tvari.
Foto: Pixabay/Hans
Autorica
Od mirisne biljke do herbicida: Lavandin bi mogao promijeniti borbu protiv korova?
Počinje sezona uzgoja krizantema: Stručnjaci upozoravaju na bolesti, štetnike i toplinski stres
Zeleniji Čepin: Gotovo 134.000 četvornih metara pretvaraju u zelene oaze
Kamilica, nepravedno zapostavljena: Za što se sve koristi?
Damir Senjan
prije 2 tjedna
Maja Celing Držite se hladovine, priroda i društvo neče nikuda pobječi, bitno je zdravlje. I ja sam ga četvrtak i petak drmao na suncu, skoro Više [+]
Maja Celing Celić
prije 2 tjedna
Haha, da, u podne sam se vracala, pa još slikala po putu. Bit ce nešto slika sutra.
