Šafran

Pripada porodici Iridaceae. Ima zvonaste cvjetove u bijeloj, žutoj, ružičastoj, ljubičastoj i plavoj boji. Plod je višesjemena čahura, a sjeme je ljubičaste boje. Listovi šafrana su uski, dugački, izbijaju poslije cvatnje, dok im je podzemni izdanak mesnata lukovica. Kultivari ove vrste najčešće su vezani za krupnoću cvijeta, a oplemenjivanjem više idu i pravcu ljubičastih i bijelih cvjetova. Svoju primjenu šafrani će naći u ukrašavanju vrtova okućnica, različitih cvjetnih detalja javnoga zelenila ili kao lončanica u unutarnjem prostoru doma.

Lukovice se sade na otvorenijim sunčanim položajima u lako ocjedito, najbolje pjeskovito tlo, vrlo često i u okviru kamenjara krajem rujna i početkom listopada. Sade se na dubinu 6-8 cm i u razmacima od oko 12 cm.

U rano proljeće, nakon osnovne gnojidbe u jesen, prihranjuju se dušičnim gnojivom. Šafrani posađeni u grupama od oko 20-30 komada na kamenjare ili u kombinaciji s četinarskim vrstama ili drugim nižim grmovima u rano proljeće krasit će vrtni prostor svojim živim bojama. Biljke dobro podnose niske temperature i do -7°C pa im ni zaostali snijeg neće biti prepreka u pružanju potpunog estetskog efekta. Lukovice šafrana u tlu mogu ostati i nekoliko godina na istome mjestu i svake godine iznova će lijepo cvasti kao jedan od vjesnika proljeća.

Autor: dr. sc. Ines Pohajda

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor