Lovor u kontinentalnim područjima? Moguće je!

Lovor (Laurus nobilis lat.) je višegodišnja zimzelena biljka vrlo robusnog habitusa koja često dostiže visinu 10-15 m. Prema osnovnim karakteristikama uspijevanja dominantno je mediteranska biljna vrsta koja uspijeva do 400 m nadmorske visine, ali također jako bitan faktor je i temperatura. 

Lovor je biljka koja shodno temperaturnim potrebama pripada zoni 8 što znači da tijekom zimskih mjeseci može podnijeti temperature i do -6°C. Biljka dobro prilagodiva na uvjete uspijevanja mediteranske klime koja zahtijeva drenirano i dobro propusno zemljište. 

Sjevernije uzgoj lovora samo u lončanicama

Međutim, popularnost lovora je daleko veća nego što je njegov areal rasprostranjenosti te stoga veliki broj ljudi želi uzgajati ovu biljnu vrstu i u nešto sjevernijim područjima s hladnijom kontinentalnom klimom. U sredinama koje s temperaturnim amplitudama odstupaju od mediteranskog klimata uzgoj lovora je moguć samo u lončanicama kada se tijekom hladnih zimskih mjeseci biljka mora unijeti u zaštićene prostora kako ne bi smrzla.

Njena popularnost ogleda se prvenstveno kao začinske biljke, njenog medikamentnog značaja, dok je o vizualnim efektima u uređenju prostora nepotrebno govoriti. Kao biljna vrsta koja jako dobro podnosi rezidbu može se koristiti za živice, a također i formiranje određenih formi, najčešće geometrijskih oblika (kocke, piramide, lopte), pa je zbog toga jako često prisutna kao dekor u restoranima, hotelima, kafićima, privatnim vilama i kućama. 

Lovor jako sporo razvija korijenov sustav

Uzgoj bilo koje biljke u lončanici nosi sa sobom niz specifičnosti pa samim tim i lovora. Prvi korak je odabir lončanice koja mora biti proporcionalno veće litraže od prethodne posude i habitusu same biljke. Pritom treba imati u vidu da lovor jako sporo razvija korijenov sistem u lončanici te stoga ne smije biti prevelika kako ne bi došlo do dugog razvoja korijenovog sustava u supstratu na uštrb razvoja nadzemnog dijela biljke. Osim toga često se može dodati višak vode koja istisne zrak iz posude i tom prilikom gotovo zasigurno dolazi do postepenog oštećenja, a na kraju i uginuća kompletne biljke, ako je posuda mnogo veće litraže nego što bi trebalo.  Ako se lovor želi presaditi iz manje u veću posudu, potrebno je voditi računa da nova bude veća svega 4-5 litara od prethodne, kako bi se omogućio stabilan rast i razvoj, kako korijena tako i nadzemnog dijela biljke. 

Lovor - prirodni konzervans

Drugi bitan faktor je supstrat, a najbolje je koristiti gotove supstrate za mediteranske biljke, neutralne reakcije, koji imaju dobru propusnost za vodu i osiguravaju dobar vodno - zračni režim, jer lovor je biljka koja zahtijeva ocjedita i dobro drenirana zemljišta. Supstrat mora imati više kokosovih vlakana ili frakcija kamenčića, a najbolje je u cilju popravka aeriranosti dodavati agroperlit ako je riječ o tamnom (crnom tresetu) koji nešto duže zadržava vlagu. 

Zahtijeva i određena hraniva

Kao biljka s dosta zelene vegetativne mase, a u cilju očuvanja sjaja i bujnosti, lovor zahtijeva i određena hraniva. Da bi se namirile potrebe lovora za hranivima u nekom periodu 6-9 mjeseci, najbolje je koristiti sporootapajuća gnojiva u dozi 4 -6 g/l  supstrata ovisno od veličine same biljke, te tako osigurati kontinuiranu ishranu duže vrijeme. 

Ako se pak lovor ne presađuje više godina iz  jedne posude na početku vegetacije dodati gnojiva s više dušika (Yara - 23:7:7) dok pri kraju vegetacije zbog bolje pripremljenosti biljke za zimu dodati gnojiva s većim udjelom kalija (Yara - 11:11:21). Doza gnojiva ovisi od stanja, veličine biljke kao i od litraže posude, gdje bi se u nekim orijentacijskim mjerenjima moglo voditi sa 0.8 - 1 g / 1 l supstrata gnojiva koje je potrebno dodati u periodima prihrane. Međutim s gnojidbom dušičnim gnojivima potrebno je biti pažljiv jer jako često prevelika koncentracija jednog hraniva blokira usvajanje drugog hranjivog elementa. 

Kao posljedica prevelikog zalijevanja, ispiranja supstrata, a jako često i neadekvatne pH vrijednosti supstrata može se pojaviti nedostatak željeza koji na listovima prouzrokuje pojavu kloroze. Relativno se uspješno rješava nalijevanjem otopine željeza u helatnom (lako pristupačnom) obliku, ili folijarnom prihranom preparatima sa željezom koji imaju tu namjenu. 

Treba redovno zalijevanje i ne trpi jako sunce

Lovor bez navodnjavanja jako teško uspijeva naročito u dreniranim supstratima koji brzo gube sav višak vode, te je stoga potrebno lovor redovno zalijevati, a između zalijevanja potrebno je pustiti da se supstrat osuši. 

Kao jako bitna aktivnost, posebice ako se lovor tijekom ljeta drži u zatvorenom prostoru s niskom vlažnošću zraka je orošavanje lišća kako biljka ne bi dehidrirala. Lovor ne trpi jako sunce pa treba izbjegavati takva mjesta tijekom ljetnih mjeseci.

U kontinentalnim područjima zimske mjesece lovor mora provesti u prostorijama gdje temperatura ne pada ispod temperaturnog minimuma za ovu biljnu vrstu. 

Rezidbu lovora obavljati tijekom veljače, ali pritom imati na umu da lovor jako sporo raste, te prilikom rezidbe treba biti pažljiv. Nakon obavljene rezidbe poželjna je primjena nekog stimulatora rasta (hormona) koji će ublažiti stres koji je biljka doživjela tijekom zime ili nakon rezidbe kao npr: Epin, Cirkon u kombinaciji s aminokiselinama.

Ljepotu ove biljke često narušava napad lovorovih štitastih uši, lovorove muhe, tripsa pa da bi lovor zadržao svoj veleban izgled i sjajnu boju listova poželjni su zimski tretmani mineralnim uljem, kao i nekolika tretmana tijekom vegetacije insekticidima na bazi imidakloprida.