Lavanda inspirirala za diplomski rad, polje i danas posluži kao umjetnička instalacija

"Sve je počelo 2011. godine. Sin je bio nezaposlen i pomislio je da bi mogli posaditi lavandu. Igrom slučaja, nabavljene sadnice posadili smo tek u siječnju i to u najhladnijem danu u toj godini. Zemlja je bila zaleđena, bura je fijukala. Pravi amateri, bez ikakvog prethodnog znanja, ali puni volje posadili smo prve biljčice", prisjeća se Loredana Velčić s otoka Cresa, po struci odgajateljica, slijedom događaja i poljoprivrednica.

Često su sa strepnjom gledali u male, nemoćne biljke i već kada su pomislili da im nema spasa, počeli su se nazirati pomaci. Krenulo je, novi izbojci su lijepom brzinom rasli. Došlo je vrijeme da ih se obreže kako lavanda ne bi procvala u prvoj godini. "Kako? Koliko centimetara? Čime?", pitali su se. Počela je pretraga informacija po internetu, a pomogli su i savjeti gospođe Kučić koja na otoku ima destileriju.

Sljedeće godine lavanda je nastavila rasti i pomalo formirala buduće cvjetove. "Jednog jutra kasnog lipnja, sin i ja otišli smo je obići. Dočekao nas je nevjerojatan prizor - cvjetovi u punom cvatu i stotine leptirića koji su treperili naokolo. Fascinantan prizor čiste ljepote. Sin je uzviknuo: Uuuuu, ja ću od ovoga napraviti diplomski! I tako je naša lavanda postala prava inspiracija za umjetničko djelo još nediplomiranog umjetnika", konstatira Loredana koja je svjedočila nastanku ideje za diplomski rad njenog sina na Akademiji za primijenjenu umjetnost naziva "Poljoprivredna instalacija“.

Veza sa zemljom i prirodom postoji od davnina

Djeca su odrasla, odselila se, suprug i ona su se, pored svojeg posla, nastavili baviti lavandom. A ona je iz godine u godinu bila sve ljepša i ljepša. "Meni su od početka bili impresivni svi ti kukci koji su se tamo nastanili. Manja, veća, sasvim sitna bića raznih boja i šara koja su naokolo puzala, skakala, letjela, gmizala ili jednostavno stajala na stapki ili cvijetu. Svaki put kada sam tamo, najprije obilazim našu lavandu s fotićem i bilježim svakog novog stanovnika. Željela bih sa svima podijeliti to iskustvo jer je toliko čarobno da je šteta ne doživjeti ga. Prijateljica Vesna i dan-danas često spominje kako sam ju natjerala da u šest ujutro dođe sa mnom gledati leptire. Ali nije požalila", dijeli s nama svoje oduševljenje malim, a tako važnim dijelom prirode.

Na otoku su ljudi oduvijek bili vezani uz zemlju, tako je bilo i s njihovim precima. Nono im je ostavio komadić vrta i nešto voćaka, prostor gdje je vrijedno provodio svaki dan svoga života. Kao i njihovi preci, Loredanina obitelj danas ne koristi kemikalije kao pomoć u radu već samo ruke, sve je u potpunosti ekološko. Nemaju certifikate niti ih zanimaju, važno im je da oni znaju da im je lavanda "čista".

Najljepše je u vrijeme berbe kada se okupi obitelj i prijatelji

"Naše je polje posebno lijepo jer se proteže stepenasto po malim parcelama u laganom luku koje mi zovemo barbakani. Stoga naša predivna procvala lavanda podsjeća na rijeku koja teče. U vrijeme berbe okupi se obitelj i prijatelji. Sunce grije i pali, znoj teče, mušice se roje oko nas, pčele prijete, zemlja ulazi u obuću, ali ništa ne može poremetiti veselu atmosferu dodatno ispunjenu opijajućim mirisom lavande i očaravajućim letom leptira", slikovita je Loredana.

Osim toga, svake godine organiziraju neko događanje. Prije tri godine gospođe u bijelim haljinama i šeširima imale su čajanku (Lavanda Ladies), zatim su bile Vile Lavandine koje su šetale poljem obučene u kreacije od filcane vune, a koje je izradila Vesna Jakić. Ovoga ljeta održala se izložba radova slikarice Vesne Bakić, a tu je i zbirka fotografija "tetovaže i lavanda" koja je još u nastajanju.

Vesna Jakić iz udruge "Ruta“ bavi se filcanjem creske vune pa je osmislila zajednički suvenir "Mirisni privjesak“ (cvijet od filcane vune i njihovog eteričnog ulja). Vrijedno je spomena da je OPG Velčić 2019. godine za svoje proizvode dobio oznaku Hrvatski otočni proizvod.