Kraj rujna idealan je da presadimo irise, kako to učiniti?

Irisi ili perunike (lat. Iris germanica) su višegodišnje, ukrasne biljke koje ponovo postaju popularne u uređenju dvorišta, vrtova, balkona i terasa. Danas postoje sorte i hibridi koji se razlikuju po veličini, boji cvjetova, oblicima, terminima i dužini cvjetanja. Zbog svoje otpornosti i ljepote simbol je vjere, nade, mudrosti i prijateljstva. Cvjetovi mogu biti jednobojni ili dvobojni. Najčešće su plavi ili žuti, ali postoje i bijeli, rozi i cveni.

Nekada je ova cvjetna vrsta bila izuzetno popularna. Mnoge kraljevske obitelji su iris stavljale na svoje zastave. Latinski naziv potiče od božice Iride. Kod Slovena perunike su povezane s bogom Perunom. Smatra se da one rastu gdje udari munja ovog boga. Na našem području brojne su i njegove divlje vrste.

Cvjetaju od početka proljeća do sredine ljeta, a neke sorte i sve do kraja rujna. Pavilo ja da najranije procvjetaju niže sorte, a one najviše najkasnije. Visina mu se kreće od 20 do preko 100 centimetara.

Presađivanje svake treće godine

Uzgoj ove ukrasne vrste nije zahtjevan, ali ih je potrebno redovno presađivati. Najbolje je to obaviti tijekom jeseni. U periodu vegetacije stvara se puno mladog korijenja, rizoma i ako ne obavimo rasađivanje biljka ostaje bez hrane, lakše izmrzava, postepeno samu sebe zagušuje i uništava. Kako bi je rasteretili i osigurali dovoljno prostora odradit ćemo to svake tri do četiri godine.

Razmnožavanje irisa u jesen - za više cvjetova u proljeće

Postoje dva optimalna termina za navedenu radnju, a to je u rano proljeće i tijekom kasne jeseni. U krajevima gdje nema kasnih mrazeva, rasađivanje obavljamo u proljeće. Obično se to radi u drugoj polovici ožujka.

Ljubitelji irisa rasadit će ga u rujnu, prije pojave prvih hladnoća. Ukoliko zakasnimo, može se izvoditi i tijekom listopada ovisno od vremenskih prilika. Važno je napomenuti da tom prilikom ne smije doći do smrzavanja rizoma.

Pričekajte prvo da se završi cvjetanje

Ako se odlučimo za jesen, to se radi rizomima koji su puni hraniva. Kod kasnih sorti potrebno je pričekati da se završi cvjetanje. Obično je to sredina rujna. Ašovom se pažljivo obavi dijeljenje i iskopavanje. Iskopani dijelovi očiste se od viška zemlje, a listovi prikrate na 1/3, oko 15cm, maksimalno 20cm. Ukoliko su rizomi predugi mogu se isjeći na dužinu od osam do 12 centimetara. Ostave se dan ili dva da se rane prosuše i spremni su za presađivanje. Po potrebi možemo obaviti dezinfekciju prije sadnje. Najbolje je očiniti to u deset posotojnoj otopini varikine.

Prilikom sadnje kopaju se sadne rupe duboke od 25 do 35cm, čija dubina ovisi od kvalitete zemljišta. Na dno rupe stavi se rahla zemlja izmiješana s pijeskom. Rizomi se pažljivo postave i prekriju zemljom. Dubina sadnje rizoma je do deset centimetara. Posađene biljke zaliti radi bržeg ukorjenjivanja. Ukoliko u tom periodu nema padalina, zalijevanje se obavlja svakog dana sljedećih deset dana. Na jedan metar kvadratni dovoljne su dvije do tri sadnice visokih sorti ili šest do osam nižih sorti. Za sadnju birajte osunčana mjesta jer kada je u sjeni neće cvjetati.