Kako izraditi kamenjar - mini planinu u vrtu

Kamenjar ili alpinetum je efektan ukras vrta ili dvorišta koji donosi dašak Mediterana ili planinskog pejzaža u enterijer doma. Spada u arhitektonsko biološke elemente vrta. U njemu se na relativno malom prostoru može posaditi mnogo raznovrsnih biljaka koje će svojim oblicima i teksturama stvoriti zanimljivu slike prirode u malom. Kamen dodatno upotpunjuje ovu sliku prirode. Ako nam je preostalo kamenja od zidanja kuće, ili smo strastveni ljubitelji prirodnih tvorevina u vrtu, lako ćemo pronaći malo prostora za kamenjaru ili alpinetum.

Mini planina zasađena specifičnim biljkama

Najbolji položaj za uređenje kamenjara u vrtu ili dvorištu je blago osunčana padina udaljena od visokog rastinja koje će bacati sjenku na nju. Na teška zemljišta, ilovasta i glinena, koja slabo propuštaju vodu, treba postaviti drenažu od šljunka ili otpadnog kamena. Zanimljiv kamenjar može se napraviti i na terenu koji je potpuno ravan, ako se malo povisi dio površine tla, nasipanjem krupnog šljunka ili otpadnog kamena, pomiješanog s vrtnom zemljom. Kamenjar je, u stvari, mini-planina u vrtu zasađena specifičnim biljkama, najčešće jastučastim trajnicama, pa će se za nju najlakše odlučiti planinari i ljubitelji prirode. Većina vrtova su reljefno toliko bogati da skoro u svakome već ima potencijalno mjesto za formiranje kamenjara.

Osnovni uvjet za formiranje alpinetuma je propusno tlo. Ako ono nije takvo, obavezno pravimo drenažnu osnovu u obliku male planinice. To mogu biti ostaci kamena od gradnje, razbijene cigle, crijep ili grubi šljunak. Na to dodajemo sloj propusne zemlje i supstrata u visini 15-30 cm, ovisno koje ćemo biljke saditi. Potom slijedi raspoređivanje krupnog kamena. Raspoređuje se da djeluje kao da se "odvalio od stijene",  to jest da djeluje što prirodnije. Takvim uklapanjem dobiva se prirodan izgled, kao da je kamenje "izniklo iz zemlje". Za veće kamenjare treba i veće kamenje. Ovako izgledaju alpinetumi na drenažnim osnovama, "planinicama" i nagnutim terenima.

Više zemlje - više korova

Na sličan način se može izraditi i stilski riješiti kamenjar na ravnom terenu. Nakon oblikovanja zemljišta i čišćenja od korova postavlja se kamenje. Treba pažljivo odrediti odnos kamena i zemlje, da niti jednoga, niti drugoga ne bude previše. Ako se stavi više zemlje, postoji opasnost od širenja korova, a ako je previše kamena, biljke nemaju dovoljno prostora i neće napredovati.

Kamenje se raspoređuje da djeluje kao da se "odvalio od stijene",  to jest da djeluje što prirodnije.

Obično se savjetuje postavljanje kamenja iste vrste, kao i pravljenje kompozicije od sitnijih i krupnijih komada kamena. Veliko i hrapavije kamenje u vrtu djeluje prirodnije od onog sitnijeg, te se ono postavlja kao baza na koju se postepeno ugraduju komadi oblika i veličine koji prate estetiku ambijenta. Kamenje se dobro i pažljivo ukopa u zemlju, na osnovu svojih veličina, linija i oblika, pazeći da se ide u širu stranu kamena, tako da jedna trećina kamena viri iznad zemlje.

Izbor biljaka za sađenje u kamenjaru je velik

Supstrat za sađenje biljaka u kamenjaru, sipa se između kamenja i treba biti što propusniji za vodu i ne previše hranjiv. Dobar izbor je i zemlja iz vrta, u koju se može dodati tresetnog humusa i krupnijeg pijeska ili sitno mljevenog kamena. Supstrat se pospe vodom, a nakon što se zemlja slegne, ako je potrebno, doda se još zemlje.

Izbor biljaka za sađenje u kamenjaru je veliki. Zeleni kamenjar je zanimljiv, ali ako zasadite raznovrsne biljke cijele godine će neke od njih cvjetati i unositi boje. Izaberite otporne i ne prevelike biljke da bi se bolje primile i lakše posadile u rupe i pukotine kamenja. 

Za manji kamenjar, dobar su izbor biljke manjeg rasta, kao što su: zvončić, sedum, čuvarkuća, kamenika, timijan, ružmarin, žalfija ili lavanda. Za veće kamenjare dobri su grmovi aukube i skimije i četinjače kao patuljasta smrča, hibrid planinskog bora ili hibridna kleka. Interesantne su i ukrasne trave i različite vrste festuka. Od jastučastih trajnica dominiraju: aubrijeta, arabis, iberis, alisum, puzajući plamenac, žednjaci, vrtni jaglaci, majčina dušica, niski karanfili, encijan. Trajno lukovičasto bilje: zumbuli, tulipani, krokusi, muskari, anemone, narcisi, ranunkulusi, kao i visibabe i ljubičice kao prvo cvjetajuće biljke. Ovo su sve biljke koje kamenjare na suncu. 

Zeleni kamenjar je zanimljiv, ali ako zasadite raznovrsne biljke cijele godine će neke od njih cvjetati i unositi boje.

Za kamenjare u polusjeni obično izbor čine: kamenike, niske paprati, bršljan, mala pavenka, niski zvončići. Jednogodišnje sezonsko cvijeće je poželjno u kamenjaru na početku formiranja, dok se trajnice još nisu razrasle, naročito tijekom ljeta i jeseni. U ovu grupu spadaju: begonija, niska kadifica, lobelija, prkos verbena. Grmlje koje dolazi u obzir je niskorastuće. Izbor je: borovnica, niske tise, niska žutika, mušmulice, likovci.

Ostavite dovoljno prostora za biljke koje se šire

U kamenjar se prvo sade niski grmovi ili patuljaste četinjače, a zatim višegodišnje i lukovičaste biljke. Pri sađenju biljaka treba ostaviti dovoljno slobodnog prostora, jer će se neke brzo raširiti. 

Oko posađenih biljaka treba posuti jedan centimetar sloja šljunka ili drobljenog kamena, koji će spriječiti isušivanje i ispiranje zemljišta, kao i rast korova. Poslije sađenja biljaka, biljke treba dobro zaliti, da se supstrat dobro slegne i navlaži. Kamenjaru i biljkama koje su posađene potrebna je njega. Povremeno treba rastresti zemlju i ukloniti korov, a biljke zalijevati i prihranjivati. 

Nakon određenom vremena, točnije 3-4 godine, počinju se same rasađivati, pa se zgusnu i ugrožavaju jedna drugu. Tada ih je potrebno prorjeđivati i rasađivati. To radimo dijeljenjem busena u manje komade. Ranocvjetajuće razmnožavamo u proljeće od travnja do lipnja. Trajnice koje cvjetaju ljeti, razmnožavamo u ranu jesen, a one koje cvjetaju u jesen razmnožavamo u rano proljeće. Višak biljaka uvijek možemo pokloniti prijateljima, kao znak pažnje i način da biljnu vrstu raširimo na više mjesta.

Svake godine iza cvjetanja jastučaste trajnice treba srezati na jednu polovinu ili trećinu dužine izbojka da se grmići zgusnu i razviju nove i snažnije izboje, gdje će naredne godine dati više pupoljaka. Važno je napomenuti da ove biljke ne treba prihranjivati jer su ljepše i izdržljivije na tlu siromašnijem hranjivima.

Obično se sadi 4-12 biljaka po metru kvadratnom

Kamenjar je najbolje formirati i zasaditi u rano proljeće. Ako kupujete biljke u vrtnim centrima, sade se na istu dubinu na kojoj su rasle u tegli ili loncu. Broj biljaka po metru kvadratnom ovisi od veličine biljaka. Obično se sadi 4-12 biljaka po metru kvadratnom. Ako nemamo projekt s planom sadnje, onda neka glavno pravilo bude da se sadi 3, 5 ili 7 biljaka (ovisno od veličine kamenjara) iste vrste i boje cvjetova u jednu grupu. Grupe se formiraju i usklađuju s drugom grupom u skladu s veličinom i odnosom boja. Obratiti pažnju da biramo biljke koje su otporne na niske temperature što gore spomenute i jesu. Veliki problem je i vlaga, budući da su većina biljaka niske i polegle, pa u tu svrhu, postavljamo sloj šljunka oko biljaka prilikom sadnje. 

Nadam se da ćete imati puno uspjeha i sreće s izgradnjom ovoga vrtnog  dizajna, koji uz malo napora, minimum ulaganja i puno kreacija vaš vrt može učiniti idealnim mjestom za odmor i malom oazom mira i topline. Ne moramo biti strastveni ljubitelji prirode da vidimo sve ljepote ekološki orjentiranih vrtova.

Izvori:

1. Ana Mrdović „ Vrt- korist i hobi“, knjiga, drugo dopunjeno izdanje
2. www.artnit.net