Jeruzalemska trešnja

Solanum kapsikastrum ili još kako se zove "jeruzalemska trešnja" je dosta poznata sobna biljka. Iz malih bijelih, neuglednih cvjetića razviju se žuti i narančasto-crveni plodovi.

Ova sobna biljka ne smije stajati na suviše toplom mjestu, a najbolje joj odgovara zračna i svjetla prostorija, inače odbaci lišće, unatoč dovoljnom zalijevanju. Voda za zalijevanje mora biti mlaka.

Korjenova bala tj. zemlja uvijek mora biti dovoljno vlažna, a tjedno jedanput je treba prihraniti otopinom poznatog gnojiva za cvijeće.

Kada rano u proljeće bobice otpadnu ili se smežuraju, solanum se izvadi iz cvjetnjaka, otrese se stara zemlja i biljka se posadi u novu zemlju za cvijeće. Istovremeno se biljka može i nešto prikratiti. Nakon toga je po mogućnosti treba držati u što hladnijoj prostoriji, ali na sunčanom mjestu.

U drugoj polovici svibnja, može se Zimska trešnja prilikom uređenja vrta ukopati zajedno sa posudom u vrt na sunčano mjesto. Te se uzgajati tijekom ljeta kao vrtno cvijeće.

Zalijevanje se ne smije ni u kojem slučaju zaboraviti. U drugoj polovici listopada treba biljku unijeti u kuću. Moguće je razmnožavanje reznicama. Mlade biljke se rano u proljeće utaknu u staklenku s vodom, gdje razviju oblino korijenje. Kasnije se zakorijenjeni izboji posade u cvijetnjak.

Razmnožavanje je moguće i sjemenom, sije se rano u proljeće u cvjetni lonac, koji treba držati na toplome.

Plod biljke solanum je jako otrovan. Zato prste k sebi.