Glog - ljekovito bilje

U pučkoj medicini glog se od davnina koristio u liječenju mnogih bolesti. Upotrebljavali su se listovi, cvjetovi i plodovi gloga, pripremljeni na različite načine. U 19. stoljeću Irski doctor Green potvrdio je upotrebu gloga kao sredstva protiv srčanih tegoba. Njegovo čvrsto drvo upotrebljavalo se za izradu igračaka, za ogrijev. Plod se upotrebljavao za izradu alkoholnih pića.

Za lijek se skupljaju cvjetovi sa cvijetnim stabljikama, listovi i plodovi bez peteljke. Cvjetovi i listovi se beru u proljeće. Listovi se beru nakon cvjetanja.

To su listopadni grmovi srednje veličine, čak ponekad manje drvo, u povoljnim uvjetima visine do 12 m. Drvo gloga je tvrdo i žilavo. Kora je glatka, sivopepeljaste boje, sa grančicama na kojima je raspoređeno trnje. Ono što je najbitnije su listovi i cvjetovi: bijeli su ili ružičasti. Listovi su trouglasti i petouglasti, sa donje strane su svijetli, plavkastozeleni, a sa gornje strane tamnozeleni i sjajni. Kod bijelog gloga prašnici su crveni, cvijet izgleda bujniji nego kod crvenog gloga. Plodovi su crvene boje i beru se kad sazru, u kasno ljeto.

Glog sadrži flavonoide (hiperozid i viteksin), fenolkarbonske kiseline i triterpenske kiseline, amine, ksantine.

Glog važi za jednu od najvrijednijih i najdjelotvornijih biljaka za srce jer jača i regulira rad srca. Daje se kod slabosti miokarda (srčanog mišića), kod osjećaja pritiska i stezanja oko srca, ubrzanog rada srca (tahikardije) i povišenog krvnog pritiska. Glog djeluje i smirujuće pa se savjetuje kod nervoze i lošeg sna. Koristi se kod blagih stenokardičnih i bradikardičnih tegoba, kakve su najčešće u menopauzi. Glog se koristi i kao homeopatski preparat pod imenom crataegus.