Bjelograb nova biljna vrsta u bonsai svijetu

Botanička obilježja

Bjelograb (Carpinus orientalis Mill.) je listopadno stablo koje raste u mediteranskoj biogeografskoj regiji, točnije u submediteranskoj zoni, u biljnoj zajednici s hrastom meduncom. Nalazimo ga u šikarama i degradiranim zemljištima najčešće kao grm ili manje drvo najčešće visine 3-4 metra. Korijenov sustav mu je jako dobro razvijen, lako prodire u kamene pukotine, što mu omogućava opstanak u ovako teškim uvjetima.

Listovi su dvostruko nazubljeni, te značajno manji nego kod drugih vrsta graba, što ga čini posebno pogodnim za bonsai. Biljka je jednodomna, što znači da se na istoj biljci nalaze i muški i ženski cvijetovi. Cvjeta u travnju ili svibnju.

Uzgoj u bonsai kulturi

Bjelograb odlično reagira na orezivanje, lako baca nove izbojke, čijim orezivanjem postižemo zgušnjavanje krošnje. Jako je otporan, ne samo kad ga uzgajamo kao bonsai u mediteranskoj biogeografskoj regiji, već i u kontinentalnoj regiji, bez potrebe za dodatnom zaštitom, lako podnosi temperature ispod nule. U estetskom smislu, često ima neobično kvrgavo deblo i jako površinsko korijenje koje mu daje vizualnu stabilnost u posudi.

Prikaz razvoja bonsaija kroz godine

Možda ćete se začuditi, ali pet godina rada i uzgoja stabla u bonsai svijetu je malo. To je minimalan period da se krenuvši od „startnog materijala“ sa vizijom budućeg izgleda, oblikuje stablo. Ovdje ćemo prikazati bjelograb (visina 60 cm) koji je u svojoj početnoj fazi već imao sekundarne debele grane koje se šire iz debla. Kroz naredne godine trebalo je posvetiti pažnju razvijanju fine ramifikacije grana, kako bi stabalce izgledalo što prirodnije. Obilnim zalijevanjem i prihranjivanjem stablo se poticalo na što bolji prirast.

Osnovna tehnika oblikovanja bonsaija je pustiti da grana izraste van forme buduće krošnje, da odeblja a zatim je drastično prikratiti. Na orezanoj grani se iz pupova razvijaju nove grane, koje daljnjim orezivanjem opet zgušnjavamo. Na grane se pažljivo namotava meka bakrena žica, koja nakon savijanja očvrsne. Tada grane možemo usmjeravati, pomicati, oblikovati dajući im ritam i dinamiku unutar krošnje. Žica se ostavlja na granama tijekom sezone mirovanja ili čak neko vrijeme tijekom vegetacije. Skida se prije nego što dođe do mogućnosti da uraste u granu. Svake godine stablo dobiva na zrelosti kako se krošnja zgušnjava i postepeno dobiva izgled pravog bonsaija.








Autor: Marija Hajdić