Anita i Ivan Beljan u svojim proizvodima nude čistu goransku prirodu

U samom srcu netaknute prirode Gorskog kotara, u slikovitom mjestu Lokve, smjestio se OPG Anita Beljan. Vođeni vizijom o očuvanju tradicije i blagodati goranskog kraja, supružnici Beljan specijalizirali su se za ručnu izradu domaćih proizvoda.

Od mirisnih biljnih čajeva i sirupa od mente i bazge, pa sve do prirodnih hidrolata i domaćih džemova, svaki proizvod nosi autentični potpis obiteljske tradicije i ekološke svijesti. Kroz predani rad u ulici Homer, Anita i Ivan Beljan pretaču samoniklo i ljekovito bilje u vrhunske delicije i prirodnu kozmetiku, donoseći izvorni duh i zdravlje Gorskog kotara na stolove kupaca diljem zemlje.

Ljekoviti bijeg u prirodu

Iza prepoznatljivih okusa i mirisa stoji duboka, topla i nadasve ljudska priča. Prije deset godina, obitelj Beljan suočila se s teškom tragedijom. U trenucima kada nisu znali kako se nositi s gubitkom i kako nastaviti dalje, donijeli su ključnu odluku - pokrenut će nešto svoje, zaposliti ruke i misli te pronaći smisao u stvaranju.

Prva ideja bila je proizvodnja eteričnih ulja. No počeci na sajmovima bili su skromni i posjetitelji su zaobilazili njihov štand jer se činila oskudna ponuda. Umjesto odustajanja, osluhnuli su tržište i preusmjerili se na domaće sokove, čajeve, džemove i druge proizvode. Bila je to odluka koja im je promijenila život. Danas se njihov rad temelji na potpunom skladu s prirodom.

Suprug Ivan s posebnom emocijom pamti trenutak iz jedne od prvih berbi gloga. Grm je bio prepun pčela, a kada mu je prva od njih počela šetati po ruci, umjesto straha osjetio je neopisiv mir. Shvatio je da pčele osjećaju da im oni nisu neprijatelji. U proteklom desetljeću rada u divljini, nikada nisu doživjeli niti jedan ubod, a suživot s prirodom postao je njihova svakodnevica i terapija.

Iako je svaki zarađeni euro dobrodošao, ističu da novac nikada nije bio njihov glavni pokretač. Pravo bogatstvo ovog posla krije se u ljudima koje susreću, razmjenjivanju znanja i putovanjima.

Sezona počinje kasno

Zbog specifične goranske klime, njihova sezona počinje kasno - u Gorskom kotaru se nema što ubrati prije svibnja. No, kada u kasno proljeće sa svojim proizvodima stignu na sajmove u Kastav ili na kvarnerske otoke, dočekaju ih trenuci puni emocija. Ljudi im se nakon duge zime toliko razvesele da priznaju kako mu od te topline ponekad zasuze oči. Povjerenje kupaca najbolje oslikava činjenica da ne mogu proizvesti onoliko koliko mogu prodati. Njihovi vjerni kupci zaobilaze druge štandove i prolaze cijelu tržnicu kako bi ciljano stigli do njih. Već početkom rujna zalihe su im gotovo potpuno ispražnjene - ostane robe za tek sajam ili dva.

Nemaju formalni eko certifikat te nikada o njemu nisu niti razmišljali. Razlog je jednostavan: Beljani ništa sami ne uzgajaju već beru samoniklo bilje. Oni jednostavno šeću netaknutim goranskim brdima i livadama skupljajući ono što im priroda sama nesebično daruje. Kupci, s druge strane, prepoznaju iskonsku čistoću.

Najveća nagrada za njihov trud ne mjeri se prodanim bocama, već sudbinama koje su dotaknuli. Ivan se živo sjeća susreta s jednom slabom i bezvoljnom ženom koja je posjetila njihov štand. Kroz razgovor je otkrila da prolazi kroz iscrpljujuće kemoterapije te da joj je razina željeza u krvi kritično pala.

Isprobala je aroniju, no bez uspjeha. On joj je tada ponudio njihov sirup od bobica bazge, poznat po obilju antioksidansa i željeza. Premda je u nevjerici odbijala, doslovno joj je ugurao bocu u ruku i zamolio je da pokuša.

Čašica sirupa koja znači život

Nekoliko mjeseci kasnije ista ta žena dotrčala je do njega grleći ga i ljubeći. Naime, nakon što je mjesec dana svako jutro pila po čašicu tog sirupa, nalazi krvi vratili su se u normalu.

"Rekla mi je da sam joj spasio život. U tom trenutku bio sam vjerojatno sretniji od nje", svjedoči Ivan, u potpunosti svjestan kako nismo svi isti i da prirodni sok neće svakome pomoći. Ali vrijedi pokušati.

Mario Gracin preselio se iz Zagreba na Hvar radi regenerativnih vrtova

Ova dirljiva crtica ujedno je i životni moto OPG-a. Supružnici Beljan zaključuju da ljude istinski usrećuju male stvari - ponekad je dovoljna samo lijepa riječ.

"Ne zaboravimo da je čovjek društveno biće i da moramo tu biti jedni za druge", poručuju za kraj.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor