Aloe vera - "blistajući" primjerak iz pustinja na našim prozorima

Aloe vera je višegodišnja biljka, koja podsjeća na kaktus. Obiluje mesnatim listovima otpornim na sušu, a vodu skuplja i čuva u listovima, poput sukulenata. Na svijetu postoji oko 400 poznatih vrsta roda Aloe i treba znati da nisu sve vrste ljekovite. Tko se upušta u uzgajanje samo zbog toga, mora se dobro informirati. Ovog puta pričamo samo o aloe veri kao ukrasnoj biljci i njenom uspješnom uzgoju.

Pustinjska prilagodljiva vrsta 

Po obliku lista i dimenzijama može biti minijaturna, pa do većih dimenzija. Aloe vera koju mi srećemo i koja se uzgaja u staklenicima ili u kućnim uvjetima, ima kratko stablo i mesnate listove na čijim rubovima je trnje. Njeno prirodno stanište su pustinje, gdje caruju sunce i suh zrak, ali prilagodljiva je. Uspješno raste i na obali mora, u planinskim područjima, pa i u lončanicama, u staklenicima i na kraju i u dvorištima i kućama gdje vlada umjerena kontinentalna klima.

Aloe vera dostiže svoju zrelost u četvrtoj godini. Može rasti u visinu od 60 do 90 centimetara. Lončanice s biljkom treba držati na osunčanoj južnoj ili istočnoj strani. Veličina biljke i količina aloina u listovima bit će proporcionalna količini svjetlosti koju ima na raspolaganju. Mlađim biljkama više odgovara sjena, a kada ojačaju više vole sunce.

Zbog čega je treba saditi u plitke posude?

Aloe vera ima vrlo plitak korijen. Zato je treba saditi u šire i pliće lončanice. Na dno posude prvo se stavi sloj kamena, zatim pijesak i na kraju zemlju. Pravilo je da otprilike četvrtina lončanice mora biti ispunjena drenažnim dijelom. Ova biljka voli temperaturu od 20 do 25 stupnjeva tijekom dana. Noću joj odgovara od 10 do 15 stupnjeva. Vodite računa zimi. Njeno lišće je puno vode, čak 95 posto pa biljka ne bi smjela biti tamo gdje je temperatura niža od 5 stupnjeva. Zato joj zimi više odgovara predsoblje ili zatvorena terasa, od soba koje se griju.

Najjednostavnije razmnožavanje - mladicama

Aloe vera ne podnosi previše vlage. Treba je zalijevati jednom tjedno, a zimi jednom mjesečno. Kada je biljka naborana i listovi nemaju čvrstinu, to je pouzdan znak da je ne zalijevate pravilno. Sav višak vode iz podmetača treba isipati.

Ova biljka se vrlo jednostavno razmnožava. Mladice koje su potjerale iz korijena treba samo pažljivo odvojiti i zasaditi. Postoji mali trik - ako je biljka u maloj lončanici, korijen će prije ispuniti posudu. Kada počne udarati u zidove lončanice, dat će izdanke na površini. Majka - biljka već u drugoj godini daje izdanke koji se presađuju kad dostignu visinu do dva centimetra. Da bi se nova biljka dobro ukorijenila, potrebno je svega mjesec dana. Može se razmnožavati i reznicama. 

Nimalo zahtjevna, a  blista - zeleno!  

Aloe vera živi u prosjeku 12 godina. Iskustva u uzgoju ove biljke na našem podneblju, čije ime je arapskog podrijetla - aloeh  i u prijevodu znači "blistajući", su skromna. Ali i takva su dovoljna, jer ona zaista nije prezahtjevna. Jedino o čemu zaista treba voditi računa je da između dva zalijevanja zemlja treba biti dobro prosušena. U suprotnom biljka će istruliti. Ako je biljka u hladnijoj prostoriji, tijekom zime dovoljno je zalijevati je jednom ili dva puta i to vrlo malo. Takvog režima treba se držati sve do proljeća.

Isprobajte uzgoj aloe vere. Nije komplicirano, zanimljivo je egzotično gledati je kako blista.