Afrički ljiljan

Zimzelena vrtna bilja koja ne podnosi hladnoću, i na kontinentu se uzgaja kao lončanica.

Ima dugačke uske listove, a cvijet je kuglast (podsjeća na cvijet ukrasnog luka) - može biti plave ili bijele boje.

Cvjeta od 7. - 9. mj., a visina cvjetnih stapki može biti od 0,5 - 1 m.

Traži sunčan položaj pa lonac sa biljkom treba držati na suncu ili svijetloj polusjeni, u zavjetrini. Uzgaja se u plodnoj, humusom bogatoj zemlji.

U doba rasta, jednom tjedno gnoji se običnim tekućim gnojivom - na vlažnu zemlju. U doba mirovanja se ne gnoji.

Umjereno ga se zalijeva i to tek kada se površina zemlje prosuši. U kasnu jesen i zimu, dok miruje oprezno ga zalijevati, tek toliko da se zemlja potpuno ne osuši. Mesnati korijen je osjetljiv na povišenu vlagu pa kod obilnog zalijevanja prijeti truljenje.

Poslije cvatnje treba cvjetne stabljike odrezati da ne iscrpljuju biljku. Može se ostaviti jedna stabljika da se dobije sjeme za razmnožavanje.

Razmnožava se sijanjem sjemena ili dijeljenjem korjena u ožujku. Biljke izrasle iz sjemena procvjetat će tek nakon nekoliko godina.

Njegov mesnati korijen ne voli da ga se „uznemiruje“ pa je najbolje ne presađivati ga, osim kada nakon više godina već potpuno preraste cvjetnjak.

Ne podnosi kontinentalnu zimu pa prezimljuje u kući.

U 11. i 12. mjesecu ga treba držati na 1 - 5 °C. Od siječnja ga držati na 14 °C i sa što više svjetla. Van se iznosi kada prođu kasni proljetni mrazovi (polovicom 5. mj.), s tim da se prvih dana, radi prilagodbe vanjskim uvjetima, treba držati na zaklonjenom mjestu, zaštićen od jakog sunca.

Ako prezimljava na višim temperaturama onda mu je cvatnja slabija ili potpuno izostane, a kod nekih se slaba cvatnja pojavi u zimi.