Zašto je borovnica važnija od badema, a prase vrijednije od janjeta?

Pravilnik o kriterijima odabira za intervenciju 73.10. koristi bodovni sustav koji određuje koji će projekti dobiti potporu, a koji neće. U svakom takvom sustavu, razlika između pojedinih sektora morala bi počivati na eksplicitnoj i provjerljivoj logici — jer bodovna razlika između dviju kategorija nije tehnička formalnost, nego politička odluka o tome čija je proizvodnja vrijednija.

Ne tvrdim da su postojeći prioriteti besmisleni — svinjogojstvo jest strukturni deficit, mlijeko jest strateška sirovina, jagodasto voće jest tržišno atraktivno. Tvrdnja je drugačija i preciznija, a to je da razlike u bodovima između sektora nemaju dostatno obrazloženje, i da ta neobjektivnost proizvodi konkretne štete na konkretnim prostorima.

Kriteriji odabira u sektoru voćarstva daju 4 boda za ulaganje u jagodasto i bobičasto voće (uključujući borovnicu), a 3 boda za lupinasto voće (badem i lješnjak). Razlika je mala, jedan bod, ali smjer koji ona signalizira nije trivijalan. Ona govori da je, prema pravilniku, borovnica strateški važnija kultura od badema za Republiku Hrvatsku.

Ova priča tvrdi da je taj signal pogrešan, i to posebno u kontekstu klimatske politike.

Badem kao kultura klimatske prilagodbe

Mediteranska Hrvatska, dakle Dalmacija, Istra, kvarnerski otoci, suočava se s klimatskim trendom koji je nedvosmislen, a znači dulje sušno ljetno razdoblje, smanjene oborine u vegetacijskoj sezoni, porast prosječnih temperatura. U takvom kontekstu, pitanje agrarne politike nije što je tradicija, nego što je adaptivno.

Badem troši višestruko manje vode od jabuke ili breskve. U usporedbi s jezgričastim i koštičavim voćem koje pravilnik stavlja na vrh ljestvice, badem je znatno otporniji na ljetnu sušu. Klimatski scenariji za Dalmaciju do 2050. pokazuju daljnje smanjenje raspoloživosti vode za navodnjavanje. U toj projekciji, zagovaranje jabuke nad bademom za dalmatinska tla nije politika prilagodbe. To je politika inercije.

Ana voli Milovana: Bodovni sustav 73.10 nije slučajan – evo kome ide novac

ZPP osnova, Uredba (EU) 2021/2115, SO4 zahtijeva doprinos ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi na iste. Kulture otporne na sušu eksplicitno su navedene u strateškim dokumentima Europske komisije kao instrument klimatske adaptacije. Badem je paradigmatičan primjer takve kulture za mediteranski pojas.

Klimatska ranjivost i strukturni problem radne snage

Borovnica i bobičasto voće koje pravilnik nagrađuje s 4 boda imaju visoku tržišnu vrijednost, to je neupitno. Hrvatska ima značajne površine kiselih tala, osobito u kontinentalnom dijelu, što znači da tlo za borovnicu postoji. No pogodno tlo nije jedini kriterij dugoročne održivosti, i upravo tu počinju problemi koje pravilnik ignorira.

Prvo, klimatska dimenzija. Malina i kupina iznimno su osjetljive na ekstremne ljetne temperature i zahtijevaju obilno navodnjavanje upravo u mjesecima kada je voda najdeficitarnija. Klimatski scenariji za kontinentalnu Hrvatsku predviđaju učestalije i intenzivnije toplinske valove, dakle uvjete u kojima bobičasto voće najviše pati. Badem u mediteranskom pojasu, nasuprot tome, na sušu i toplinu odgovara kao na prirodni stanišni uvjet.

Drugo, i možda važnije - radna snaga. Jagodasto i bobičasto voće kulture su koje zahtijevaju intenzivnu ručnu berbu budući da je mehanička berba kod borovnice moguća samo za industrijsku preradu, ne za svježe tržište koje generira premijumsku cijenu. Hrvatska već danas ima akutan i rastući deficit sezonske radne snage u poljoprivredi. Demografsko pražnjenje ruralnih prostora, emigracija mladih i starenje populacije nisu trendovi koji će se preokrenuti u sljedećem programskom razdoblju. Poticati kulturu koja strukturno ovisi o velikim količinama jeftine ručne radne snage u zemlji koja tu radnu snagu više nema, i neće je imati, znači graditi strateški plan na pretpostavci koja je već danas pogrešna.

Badem je u tom pogledu strukturno drukčiji. Berba je mehanička, rad s tresačima zahtijeva minimum radne snage, a održavanje nasada daleko je manje radno intenzivno od bobičastog voća. Za prostor koji gubi ljude, kultura koja ne ovisi o ljudima ne treba imati stratešku prednost.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu

Primjetna je ključna asimetrija jer borovnica na svježem tržištu zahtijeva ručnu berbu u zemlji s akutnim deficitom sezonske radne snage. Badem se bere mehanički. Pravilnik koji daje više bodova radno intenzivnijoj kulturi u demografski ispražnjenom prostoru ne planira za budućnost, on projicira prošlost u kojoj je radne snage bilo dovoljno.

Lekcija iz prošlosti: oportunistički nasadi

Hrvatska ima iskustvo s nasadima oraha i lijeske koji su podignuti isključivo radi poticaja, bez agronomske pripreme. Prema javnim izjavama predsjednika Hrvatskog voćarskog saveza, oko polovice takvih nasada nikad neće dati rod. To je ono što i ja vidim po terenu - i to je hrvatska poljoprivredna sramota. To je legitiman razlog za oprez pri poticanju lupinastog voća.

No odgovor na loše poticajne mjere iz prošlosti ne može biti plošno smanjenje bodova za cijelu kategoriju. Odgovor je kvalitetniji sustav praćenja i stroži uvjeti za primanje potpore. Badem koji uzgaja iskusni dalmatinski farmer s kvalitetnim sadnim materijalom i navodnjavanjem nije isto što i lijeska posađena uz autoput A3 kod Gradiške. Pravilnik koji oboje tretira jednako, i oboje kažnjava istim brojem bodova, ne rješava problem. On ga reproducira.

Prijedlog

Preporuka nije destimulirati borovnicu. Preporuka je dvojaka - razliku između lupinastog i jagodastog voća treba ukinuti ili svesti na nulu. I trebalo bi uvesti geografsku diferencijaciju koja prepoznaje da badem u Zadarskoj županiji ima drukčiji ekonomski, društveni i klimatski smisao nego u Varaždinskoj.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor