Štetu možeš isplatiti, ali patnju nikada!

U njihovu je vlasništvu ukupno 35 hektara voćnjaka u baranjskom Čemincu, Kozarcu i Grabovcu u kojima godišnje prosječno uberu između 1.300 i 1.500 tona jabuka, ovisno o rodnosti.

Uzgoju ovoga voća okrenuli su se prije 16 godina. Proizvodnja je podijeljena na tvrtku Baretid u čijem se vlasništvu nalazi 13 te OPG Boras u kojem je 22 hektara nasada. Dok je Idared najzastupljenija sorta u voćnjacima obitelji Boras slijede ju Zlatni delišes, Jonagold i Granny Smith.

Mraz uništio cjelokupan urod

"Voćnjake već desetak godina osiguravamo u Jadranskom osiguranju. Zadovoljni smo. Nekoliko puta smo imali velike štete od tuče i sve su korektno isplatili, iako nikada ne možeš dobiti onoliko novca kolika je šteta", govori pukovnik Hrvatske vojske u mirovini i zapovjednik 106. Brigade u Oluji, Zlatko Boras.

Konačna šteta se utvrđuje, objašnjava on, nakon berbe i novac se odmah isplaćuje. Za svoje jabuke Borasovi najviše strahuju upravo od ledotuče. No, prije četiri godine pogodio ih je mraz koji im je uništio cjelokupni urod i prema tadašnjoj računici izbio im između tri i četiri milijuna kuna prihoda. Od tada se teško oporavljaju kako bi dalje krenuli s investicijama i modernizaciju proizvodnje.

Za svoje jabuke najviše strahuju od leda i mraza

"Imamo i ULO hladnjaču kapaciteta 2.000 tona i 400 klasičnog skladištenja s hlađenjem. Tu smo se dosta zagušili jer od kada smo ušli u EU, jabuka je kunu jeftinija. U Hrvatskoj je najveći problem što su domaće jabuke stalno na akciji, a proizvođač ne može dobiti više od dvije kune za njih. Cijena jabuke stalno pada od kada su stigli trgovački lanci.

Prisiljeni smo ih stalno prodavati i to po mizernim cijenama jer ne možemo čekati budući moramo od nečega i živjeti. Zbog toga hrvatski voćari uglavnom propadaju dok europske zemlje imaju neke skrivene poticaje", govori ovaj voćar kojemu i među nasadima pomaže četvero stalno zaposlenih u tvrtki te tri na OPG-u dok im u sezoni uskaču sezonski radnici.

Foto: pixabay.com