Hansen: EU potpore trebaju ići aktivnim poljoprivrednicima, a ne velikim investitorima

Povjerenik za poljoprivredu Europske komisije, Christophe Hansen iznio je u Berlinu na otvaranju 100. Međunarodnog sajma Grüne Woche (Zeleni tjedan) svoje viđenje budućnosti EU poljoprivrede. U središtu njegova izlaganja bili su novi financijski okvir nakon 2028. godine, generacijska obnova na poljoprivrednim gospodarstvima te promjene u raspodjeli potpora, piše Agrarheute.

Hansen je najavio da Europska unija planira u sljedećem višegodišnjem razdoblju osigurati oko 400 milijardi eura za Zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP) i ruralni razvoj, što je povećanje od približno 13 milijardi eura u odnosu na trenutačno razdoblje.

Naglasio je kako poljoprivreda mora biti shvaćena kao poduzetnička djelatnost te poručio: "Produktivnost ne smije biti pogrdna riječ". Cilj je, istaknuo je, smanjiti ovisnost gospodarstava o subvencijama i ojačati njihovu tržišnu samostalnost.

Novac treba stići do onih koji rade na zemlji

Jedna od glavnih poruka bila je kritika postojećeg sustava raspodjele potpora. On smatra da sredstva prečesto završavaju kod pasivnih vlasnika zemljišta ili velikih investitora, a ne kod proizvođača hrane.

"Veliki investitor iz Australije koji u istočnoj Njemačkoj kupuje tisuće hektara ne bi trebao dobivati taj novac", izjavio je, referirajući se na slučaj preuzimanja Deutsche Agrar Holding (DAH) s oko 20.000 hektara poljoprivrednog zemljišta.

EU postigla politički dogovor o pojednostavljenju Zajedničke poljoprivredne politike

Prema njegovim riječima, potpore trebaju biti usmjerene prema aktivnim poljoprivrednicima, jer je to ključno i za generacijsku obnovu na selu, što je nazvao "egzistencijalnim zadatkom" za Europsku uniju.

Govoreći o degresiji i ograničavanju isplata (primjerice iznad 100.000 eura), Hansen je priznao da je riječ o vrlo osjetljivoj temi, posebno u istočnoj Njemačkoj. Ipak, smatra da veća gospodarstva imaju strukturne prednosti i veću produktivnost te da je opravdano dio sredstava usmjeriti prema manjim gospodarstvima i mladim poljoprivrednicima. Najavio je i nastavak intenzivnog dijaloga s državama članicama.

Ekološka proizvodnja, ugovori i birokracija

Osvrćući se na obvezu ispaše za ekološke proizvođače, naglasio je da ta obveza postoji još od 1990-ih i ne bi trebala nikoga iznenaditi. Dugoročni cilj mora biti da svi poštuju pravila, a moguće su i tranzicijske potpore kako bi se proizvođačima olakšala prilagodba. Pritom je istaknuo da se ne smiju donositi rješenja koja bi bila nepravedna prema onima koji su se pravilima prilagodili ranije.

Govoreći o obvezi pisanih ugovora prema članku 148. uredbe o zajedničkoj organizaciji tržišta, rekao je da su kritike uglavnom došle iz Njemačke. Ugovori, naglasio je, trebaju poljoprivrednicima osigurati predvidljivost i sigurnost prihoda:

"Ne možemo fiksirati cijene za pet godina unaprijed, ali poljoprivrednici moraju znati što će dobiti u sljedećih 30 dana".

Na kraju se osvrnuo i na pritiske da se ponovno otvore pojedini europski propisi, među njima Nitratna direktiva, Direktiva o staništima i Okvirna direktiva o vodama. Najavio je razgovor s povjerenicom za okoliš Jessikom Roswall krajem siječnja.