Kako mali OPG koji je već vlastitim novcem i kreditom podigao nasad može iskoristiti sredstva za zaštitu, modernizaciju i proširenje proizvodnje ako mora unaprijed financirati gotovo cijelo novo ulaganje, a istodobno nema pristup instrumentima predfinanciranja?, pita Daniel koji se sa suprugom Dijanom bavi uzgojem borovnica.
"Mi ne tražimo da nam netko pokrene posao. Posao već postoji, nasad je podignut, kredit se otplaćuje, a proizvodnja traje već tri godine. Tražimo mogućnost da nastavimo ulagati u ono što smo već stvorili“, priča nam Daniel Škevin, koji je sa suprugom Dijanom pokrenuo OPG na obroncima Moslavačke gore, a brend pod kojim plasiraju svoje borovnice zove se Bluebite.
Dijana je iz mjesta Trnovitički Popovac pokraj Garešnice, a Daniel iz Betine s otoka Murtera. Ideju o pokretanju OPG-a razvili su kao mogućnost dodatnog posla. Prvotno su razmišljali o uzgoju marelica, no zbog nepovoljnog položaja zemljišta te visokog rizika od proljetnog mraza odustali su od te ideje. Izbor je na kraju pao na borovnice, ponajprije zbog pogodnosti zemljišta i tržišne potražnje.
"Moslavina je jedno od najpoznatijih područja za uzgoj borovnica u Hrvatskoj. Konkretno u tom malom selu četiri su plantaže, od kojih je najveća površine tri hektara. Tri su manje, među njima i naša. U okolici Popovca i Ludine svoje nasade imaju i neki od većih proizvođača borovnica u zemlji“, dodaje.
Umjesto sadnje u vrećama ili posudama, nasad su podigli izravno u tlu pogodnom za njihov uzgoj. Iako imaju dovoljno zemlje za širenje, odlučili su krenuti s manjom površinom. U nasad od gotovo hektara uložili su više od 25.000 eura vlastitog novca i nenamjenskog kredita.
Sada žele ulagati u zaštitu od sve izraženijih klimatskih rizika, unaprijediti navodnjavanje i proširiti proizvodnju, no problem im predstavlja kako unaprijed financirati ta ulaganja bez dovoljno vlastitog kapitala.
"Naš najveći problem je definitivno mijenjanje klime. Klimatski uvjeti su sve gori i lošiji i to je katastrofa. Mi i dalje nemamo protugradnu mrežu za zaštitu od tuče, a djelomično i od sunca, koje je sve gore i gore. Bar bi 20 do 25 posto mogla pomoći ta mreža“, ističe.
U podizanje nasada do sada su, prema njihovim navodima, uložili više od 25.000 eura. Dio je došao iz osobne ušteđevine, a za preostali dio podigli su kao fizičke osobe nenamjenski gotovinski kredit. No, do danas za svoj nasad nisu primili nijedan cent potpore.
Prvo su pokušali pronaći mogućnosti financiranja kroz LAG-ove, odnosno njihove lokalne natječaje. Istodobno su istraživali i gradske te županijske potpore. Tu su naišli na dodatnu prepreku jer se nasad nalazi na području Bjelovarsko-bilogorske županije, dok je sjedište OPG-a registrirano u Zagrebačkoj županiji, zbog čega nisu mogli zadovoljiti teritorijalne uvjete pojedinih lokalnih i županijskih programa.
"U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji kažu da problem nije samo u registraciji OPG-a, već i u uvjetima natječaja. Smatramo da bismo trebali imati mogućnost potpore jer je plantaža na potpomognutom području, za što se, prema našim informacijama, dobivaju tri boda jer je riječ o slabije razvijenom području u kojem mladi poljoprivrednik podiže nasad“, kaže.
Nakon toga pokušali su pronaći sredstva za zaštitu postojećeg nasada od tuče, mraza, suše i drugih posljedica klimatskih promjena, kao i za modernizaciju navodnjavanja i proširenje proizvodnje.
"U javnosti se često govori o potporama od 65, 80 ili 85 posto, mjerama namijenjenima malim poljoprivrednicima te poticanju mladih ljudi da ulažu u poljoprivredu. No, znatno se manje govori o tome da korisnik prvo mora sam osigurati financiranje projekta, a tek nakon provedbe, dostavljanja dokumentacije i kontrole može očekivati povrat odobrenog dijela sredstava“, ističe.
Njihovo gospodarstvo ima ekonomsku veličinu (EVPG) od približno 5.000 eura. Zbog toga ne mogu konkurirati na intervenciju 75.01. - Uspostava mladih poljoprivrednika, namijenjenu upravo mladima koji pokreću i razvijaju poljoprivredno gospodarstvo, jer je za prijavu potrebno dosegnuti ekonomsku veličinu od najmanje 10.000 eura.
Daniel ističe kako je paradoks u tome što se radi o svojevrsnoj start-up potpori, dok bi u njihovom slučaju za dosezanje potrebne ekonomske veličine prethodno trebalo podići približno dva hektara borovnica i uložiti više od 70.000 eura vlastitog kapitala, ne uključujući moderniziranje sustava navodnjavanja te izgradnju rashladne komore koja se mora posjedovati pri takvim količinama proizvodnje.
Kao malo poljoprivredno gospodarstvo upućeni su i na intervenciju 73.12. - Potpora malim poljoprivrednicima, koja je namijenjena gospodarstvima manje ekonomske veličine i omogućuje visok intenzitet sufinanciranja.
"Ako projekt vrijedi 30.000 eura, korisnik mora osigurati vlastiti udio, ali i pronaći način kako financirati ostatak do isplate odobrenih sredstava. Mogućnost predujma uz bankovnu garanciju samo djelomično rješava problem jer banka za izdavanje garancije može tražiti kreditnu sposobnost, polog, jamca, dodatno osiguranje ili druge instrumente. Visok postotak sufinanciranja ne rješava glavni problem malog OPG-a - nedostatak kapitala potrebnog za početno financiranje novog ulaganja“, ističu.
Pokušali su pronaći rješenje i za predfinanciranje. Obratili su se HAMAG-BICRO-u i HBOR-u kako bi provjerili postoji li mogućnost privremenog financiranja ulaganja dok se ne isplate odobrena sredstva iz fondova.
"U telefonskom razgovoru s HAMAG-BICRO-om rečeno nam je da je financiranje koje smo tražili dostupno obrtima, ali ne i OPG-ovima poput našeg. U HBOR-u su nam pak rekli da ne financiraju ulaganja manja od 100.000 eura“, objašnjava.
Nisu, kažu, došli ni do faze u kojoj bi mogli poslati dokumentaciju, predstaviti dosadašnja ulaganja, izložiti poslovni plan ili objasniti na koji bi način vraćali sredstva. Odbijeni su već na samom početku razgovora.
"Sada nam je prioritet zaštititi postojeći nasad od tuče, kasnog proljetnog mraza, suše, ekstremno visokih temperatura i nedostatka vode. Želimo unaprijediti navodnjavanje, povećati sigurnost proizvodnje, osigurati kvalitetnije čuvanje ubranih plodova i nastaviti širiti poslovanje na zemljištu koje imamo na raspolaganju“, dodaje.
Pod plantažom im je 8.000 četvornih metara. Na toj lokaciji imaju parcelizirana dva hektara, dok ukupno zemlje u Trnovitičkom Popovcu imaju više od deset hektara. Zemlja je pripadala Dijaninom ocu, koji ju je prenio na kćer kako bi joj omogućio da pokrene vlastiti OPG i na obiteljskom zemljištu podigne nasad borovnica.
"Zemlja je stajala neiskorištena i bilo nam je žao da tako ostane, pa smo supruga i ja zajedno došli na ideju da pokrenemo OPG i napravimo nešto svoje. Željeli smo se postupno širiti, bez prevelikog zaduživanja, ali i kroz prve godine što više učiti o uzgoju borovnica kako bismo kasnije mogli kvalitetno razvijati i širiti nasad“, prisjeća se Daniel.
OPG je otvoren 2025. godine, a plantaža je posađena 2024. godine. U proizvodnji su uključeni svi članovi obitelji. Nasad je podignut uz oblikovane humke, postavljen je agrotekstil, a navodnjavanje je automatizirano i opremljeno dozatorima.
"Ostavljen je dovoljan razmak između redova kako bi se omogućila redovita košnja, bolja prozračnost i smanjio rizik od razvoja bolesti. Cijeli nasad dodatno je ograđen armiranim stupovima“, priča nam Daniel.
Borovnica je višegodišnja kultura koja zahtijeva strpljenje. Prve godine nakon sadnje cvjetovi se uklanjaju kako bi se biljka što bolje zakorijenila, druge rodi tek za kućne potrebe, a treće se može dobiti i nešto za prodaju. Ove su zime proveli jaku rezidbu, na pojedinim biljkama uklonili 50 do 60 posto grana kako bi potaknuli razvoj mladih izdanaka. Prošle i ove godine imali su nešto borovnica za prodaju, najvećim dijelom na tržištu otoka Murtera.
Od Poljske do Soljana: Borovnice osvojile kupce pa mlada obitelj planira veliko proširenje nasada
Prema njihovoj procjeni, borovnici treba četiri do pet godina da uđe u ozbiljniji rod i počne vraćati ulaganja, dok se u prve tri godine gotovo sav prihod ponovno ulaže u proizvodnju. Istodobno, protugradna mreža i sustavi zaštite od mraza, tuče i drugih vremenskih nepogoda za jedan hektar mogu stajati između 25.000 i 40.000 eura, ovisno o izvedbi i uvjetima na terenu.
"Profesionalni sustav navodnjavanja veliko je ulaganje, kao i rashladna komora te oprema za sortiranje, pakiranje i čuvanje plodova. Kvalitetna sadnica borovnice stoji oko pet eura, a podizanje novog nasada traži velik broj sadnica, pripremu tla, navodnjavanje, agrotekstil, stupove, ogradu i ostalu infrastrukturu“, kazuje Daniel.
Planiraju podići još jedan manji višegodišnji nasad, a i to će, prema svemu sudeći, morati financirati vlastitom ušteđevinom.
"Ne tražimo milijune niti najskuplje traktore. Tražimo mogućnost da dobijemo mali dio dostupnih sredstava kojima bismo zaštitili postojeći nasad, povećali proizvodnju, prilagodili se klimatskim promjenama i osigurali da dosadašnje ulaganje ima budućnost“, kaže Daniel.
Danas se često govori da mladi ne žele raditi u poljoprivredi i da napuštaju ruralna područja. Njihovo iskustvo, međutim, pokazuje drugi problem. Žele raditi, ulažu vlastiti novac, dižu nenamjenske kredite, plaćaju kamate i preuzimaju rizik, ali kada pokušaju osigurati sredstva za nastavak razvoja, dočeka ih uvjet da ponovno moraju imati gotovo cijeli iznos ulaganja.
"Kome su onda potpore za male i mlade poljoprivrednike stvarno namijenjene? Onima koji su već uložili vlastiti novac, podigli proizvodnju i sada žele zaštititi i proširiti svoje poslovanje ili onima koji novo ulaganje već mogu financirati i bez potpore? Kako mali OPG koji je već vlastitim novcem i kreditom podigao nasad može iskoristiti sredstva za zaštitu, modernizaciju i proširenje proizvodnje ako mora unaprijed financirati gotovo cijelo novo ulaganje, a istodobno nema pristup instrumentima predfinanciranja?“, zaključuje.
Fotoprilog
Tagovi
Autor