Vinova loza, masline i smokve - Tri eko gracije Dalmacije Poljoprivredne zadruge MasVin

"Uslikaj kako me moja Luci ljubi", govori dr.sc. Radoslav Bobanović direktor Poljoprivredne zadruge Maslina i vino - MasVin iz Polače, vodećeg ekološkog proizvođača Zadarske županije, dok ispraća goste ispred njihove kušaonice.

Kod njih kao da Covid-19 krize niti nema, jer dok smo mi odradili naš novinarski zadatak, izmijenilo se nekoliko manjih grupa turista iz Poljske, Slovenije, Češke, Njemačke i Austrije. Prometno je na imanju gdje caruju tri gracije Dalmacije, kako ih zove - vinova loza, masline i smokve. 

Danas prepoznatljiv ranč i zadrugu, ovaj poratni načelnik Općine Polača, osnovao je 2006. godine s partnerom Željkom Uzelcem, nagrađivanim poduzetnikom. Cilj je od prvog dana bio i ostao proizvodnja vrhunskih proizvoda - ekstra djevičanskog maslinovog ulja, vrhunskih i kvalitetnih vina te konzumne smokve i njihovih prerađevina. 

"Krenuli smo, ne bih rekao grlom u jagode ili trbuhom za kruhom jer nam to nije bilo potrebno, nego isključivo iz ljubavi prema mjestu. Kao načelnik pokrenuo sam brojne projekte i nakon nekog vremena odlučio da neću više nigdje ići - ni po svijetu ni po Hrvatskoj, nego ostati ovdje gdje je grunt moje majke i obitelji. “, priča nam Rade, kako ga prijatelji zovu. 

Zemlju je, koja je devedesetih bila prva linija fronte, trebalo prvo razminirati. Danas na 41 hektaru uzgajaju 12.000 stabala maslina i 1.000 stabala smokava, a od 2007. je počelo i podizanje vinograda na 11 hektara ovog krškog terena.

U ekološkoj proizvodnji od 2008. godine 

Treću godinu od uzgoja, od 2008., krenuli su u fazu promatranja za ekološku proizvodnju, a petu godinu dobili certifikat. Prva vina na tržište su došla 2010. i 2011. i tada postaju prepoznatljivi s merlotom, syrahom, cabernetom i našim crljenkom. "Godinu nakon imali smo i značajan urod maslina zahvaljujući jakoj zimi koja nam je pomogla u dijelu stvaranja boljeg ploda“, priča nam domaćin, prepoznatljiv po energiji, marami, ali i konjima koji su sastavni dio impozantnog ranča.  

U počecima stvaranja eko proizvodnje u Hrvatskoj, takav proizvod, dodaje, nije bio prepoznatljiv, no posljednjih godina sve više je tražen. "Meni je žao ako netko špekulira s eko proizvodnjom i to institucije moraju riješiti, a žao mi je i što se nekad prozivaju proizvođači koji su jasno i nedvojbeno certificirani. Nas se najviše nadzire", napominje otkrivajući da ovaj projekt ima i do pet inspekcija godišnje; od uzimanja kamena, zemlje, lista, vina u butelji, ulja... "Imamo kontrole koje pozdravljam i poručujem svim prijateljima dobre volje i svim ljubiteljima eko proizvoda - moj proizvod je upravo ono kako se certificira", napominje dodajući da koriste preparate na bazi prirode - komorač, kopriva, prašina kamena, glina, sumpor i bakar te staklena voda koja stvara film oko ploda bilo grožđa ili masline i otežava ulazak kukcima. "Ne ubijamo nikoga, nemamo riječ 'cid' unutar naših preparata i to je lako dokazivo", naglašava.

S obzirom na eko proizvodnju PZ Masvin je korisnik IAKS mjere 11 Programa ruralnog razvoja odnosno podmjere 11.2. "Plaćanja za održavanje praksi i metoda ekološkog uzgoja", ali i mjere 10 odnosno tipa operacije 10.1.16. "Mehaničko uništavanje korova unutar redova višegodišnjih nasada".

IAKS mjere 10 i 11

"Koliko nam to znači? Pa gledajte, ako dobijem 300-njak eura po hektaru od malčiranja, a nisam ih imao, onda imam veliku potporu. Ako dobijem 300, a imam 50 ha - kad se to izračuna, mi smo tom mjerom pokrili 3-4 puta malčiranje u našem masliniku i vinogradu", slikovito opisuje značaj potpora navodeći da je to jako velik iskorak, krasna mjera i drago im je da je uvedena.

Eko proizvodnja je, dodaje, 30-50% skuplja u odnosu na konvencionalnu, upravo zbog preparata i radnji koje moraju činiti. "Ovdje ništa ne radimo sa strojem, beremo masline ručno, režemo ih ručno, vinograd isto jer želimo imati vrhunske proizvode", naglašava dodajući da je cijena eko preparata u odnosu na prije 10-ak godina, ipak daleko prihvatljivija. 

Ove godine nisu imali ni većeg problema s kukcima niti bolestima. "Kiša nas je jedino oko svetog Paškvala (17. svibnja, op.a.) omela u cvatu maslina i tu ćemo imati nešto manje prinose, ali ništa strašno", kaže. Moljca su ove godine uspjeli suzbiti Baturadom i konjskom mokraćom koja ima jako puno amonijaka. Pojavila se pepelnica na grožđu, ali i to će isto lako riješiti. Sve u svemu godina je, dodaje, što se tiče bolesti odlična. "Sad se pojavila maslinina muha, ali ćemo i to riješiti“, kazuje Radoslav dok obilazimo masline u društvu psa.

Godina je inače i turistički dobro počela. Gostiju su imali u siječnju, veljači i do 10. ožujka, a onda je došla pandemija. "Imali smo dobra dva mjeseca pa tri ništa i sad se opet polako vraćaju", otkriva, a i sami gledamo parkirane automobile stranih registracija. 

Ugođaj je, naglašava, ono što tu turisti najviše cijene, a kad je virus u pitanju kaže: "Ako bježe od korone nek dođu tu. Kod nas se gosti mogu rasuti na kilometar jedni od drugih".

Ponuda je bogata, tu su konji, psi, ali i mačke kao stabilizator prostora - čistači zmija. "Znaju nam, doduše, ponekad javiti iz Njemačke: Joj, dovezli smo mačku od vas! Zavuče se u auto, motor i ode", priča čovjek koji kaže da sve konje na kojima obilazi imanje pa i pse i mačke ima "uvedene u knjigu kao imovina". 

Zbog korone s partnerima odlučio - poskupljenja nema 

"Gosti su me prepoznali kao neobičnog, a jednostavnog. Nekoliko jezika poznajem, ne kao profesor, ali ne robujem tome. Mohikanac sam, nekoliko ljudi me slijedi, pokušat ćemo se održati u ovome. Samo šteta zbog korone jer su nam pokazatelji bili krasni", domeće naš sugovornik koji je, kaže, bolesna ramena riješio cijepanjem drva. 

Imao je dosta ozljeda ratnih, logoraških i može, kaže, reći da nijedna medicina, kao kretanje i egzibicije s konjima, ne može pomoći. Taj spoj ljubavi s okružjem, prirodom, prijateljima, ljudima dobre volje, priča nam, čine da je donekle zdrav, donekle psihofizički sposoban, da ovo sa skoro 70 godina dobro vodi, a još se dobro snalazi i na konjima. "Ponekad mi zavide mlađi, a djevojke kažu: Mili Bože, koju energiju taj čovjek ima. Znači, lijepo je ovdje doći, uživati. Tko god dođe bit će dobro primljen", kroz smijeh zaključuje Rade koji je zbog korone s partnerima odlučio da poskupljenja nema. 

Rekli su dati veći rabat, neće dizati cijenu i sad nemaju problem s prodajom. Čak su, dodaje, i iskorak napravili. Izvezli su vina u Švedsku, nešto i u Italiju, a malo otišli i na svjetska tržišta preko oceana, u Kanadu. "Jedini je problem taj što prema nekim zemljama ne možemo isporučiti samo jednu bocu nego cijelu paletu, ali i za to se uvijek nađe rješenje“, priznaje Bobanović.

Poljoprivredna zadruga nema ni problem s nagradama jer gdje god da se pojave odnesu barem jednu titulu. Tako su nedavno na manifestaciji Vina od davnina dobili visoko zlato za svoj crljenak, a Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu proglasila je tri njihova vina vrhunskim. Također, na ovogodišnjem Noćnjaku maslinovo ulje plasiralo se među 10 najboljih.

"Kad u prvom planu nije profit, onda sve ide", naglašava Bobanović čija je zadruga pokazala i humanitarnu stranu. Osim što su vina dali na aukciju, a kako bi se novcem od prodaje kupili respiratori za bolnicu u Zadru, njima, ali i šibenskoj bolnici te Domu umirovljenika poslali su špirit za dezinfekciju. 

"Nismo mi bili tek tako nespremni za koronu", napominje. Spremili su oko 100 litara špirita kojeg ne proizvode radi prodaje, a gdje je alkohol iznad 86% i pomogli da obave sterilizaciju prostora. "To je humanitarna gesta o kojoj sad prvi put govorim", pojašnjava uz poruku da je ovaj kraj jedinstven.

"Pozivam i Turističku zajednicu da bude susretljivija jer je sinergija otoka, priobalja, Ravnih kotara i Kalelarge nužna. Ona je ta koja nas vodi u buduća vremena", zaključuje Bobanović koji je nedavno i doktorirao na temu razvoja ruralnog prostora. Obranio je disertaciju pod nazivom "Ruralni razvoj - čimbenik socijalne održivosti Republike Hrvatske" i postao doktor znanosti iz područja ekonomije.