Što ekološki proizvođači misle o ekološkoj poljoprivredi u Hrvatskoj?

Ekološka poljoprivreda predstavlja sustav proizvodnje hrane koji se temelji na očuvanju prirodnih resursa, bioraznolikosti i zdravlja tla, u skladu s načelima održivog razvoja koje promiče Europska komisija. U europskom zakonodavnom okviru, posebno kroz Uredbu (EU) 2018/848, naglašava se zabrana uporabe sintetskih pesticida, mineralnih gnojiva i genetski modificiranih organizama. Takav pristup potiče prirodne procese, uključujući plodored, kompostiranje i biološku zaštitu bilja.

Hrvatska polja sve su zelenija, barem ako je suditi po službenim statistikama koje bilježe stalni porast površina pod ekološkim uzgojem. No, što se zapravo događa kada proizvođači ostanu sami sa svojom zemljom i silnom administracijom?

Većina ekoloških farmi relativno male

Kako bi se utvrdilo što uistinu koči, a što potiče ovaj sektor, provedeno je 2024. godine opsežno istraživanje koje su predvodile profesorice s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku (FAZOS): prof. dr. sc. Andrijana Rebekić, dr. sc. Sanja Jelić Milković i prof. dr. sc. Ružica Lončarić te mag. ing. agr. Irena Pugelnik iz Hrvatskoga sabora. Izvorni znanstveni članak možete pročitati ovdje.

Njihov je rad obuhvatio anketiranje 236 ekoloških proizvođača iz pet ključnih hrvatskih regija, a rezultati su otkrili jasnu sliku o tome kako sami proizvođači vide svoju konkurentnost na tržištu vrijednom oko 99 milijuna eura.

Istraživanje je pokazalo da su u ovom sektoru najzastupljeniji muškarci, koji čine 64,8 % ispitanika, dok žene čine 35,2 %. Zanimljivo je da je ovo sektor s visokom razinom obrazovanja; čak 50,4 % ispitanika ima završenu višu školu ili fakultet, dok 48,3 % ima srednju stručnu spremu. Dobna struktura ukazuje na iskustvo, jer je dvije trećine ispitanika starije od 40 godina, dok mladih od 20 do 30 godina ima svega 5,1 %.

Kada govorimo o zemljištu, većina ekoloških farmi u Hrvatskoj su relativno male. Najveći dio proizvođača, njih 41,9 %, obrađuje površine do 3 hektara, dok trećina ispitanika upravlja s više od 10 hektara zemlje. Vlasnička struktura je podijeljena - 47,9 % koristi isključivo vlastito zemljište, dok se 46,6 % oslanja na kombinaciju vlastitog i državnog zemljišta.

Što se tiče onoga što proizvode, 45 % njih na tržište stavlja primarne proizvode poput voća i povrća, 29 % se bavi preradom, dok 26 % nudi oboje. Posebno je važno istaknuti da se 61 % ispitanika bavi isključivo ekološkom poljoprivredom, dok ostali kombiniraju ekološki i konvencionalni uzgoj, što je najčešće u istočnoj Hrvatskoj zbog veće dostupnosti zemljišta.

Usmena predaja

Znanstvenici su u istraživanju koristili metodu zvanu Likertova ljestvica, što je zapravo jednostavan način da ispitanici ocjene svoje slaganje s nekom tvrdnjom od 1 (uopće se ne slažem) do 5 (u potpunosti se slažem). Također su koristili hi-kvadratni test, statistički alat koji služi da se otkrije postoji li povezanost između različitih podataka, primjerice utječe li regija iz koje netko dolazi na to kako ocjenjuje važnost reklame.

Najvažniji čimbenik konkurentnosti, prema mišljenju proizvođača, nije ni skupa reklama ni državni poticaj, već usmena predaja. S prosječnom ocjenom od 4,84, proizvođači smatraju da je preporuka zadovoljnog kupca o kvaliteti proizvoda ključ uspjeha. Nakon toga, kao ključne faktore ističu udruženi nastup na tržištu (ocjena 4,40) te sudjelovanje na specijaliziranim sajmovima (ocjena 4,34). Čak 85 % ispitanika vjeruje da bi im zajedničko udruživanje ojačalo pregovaračku moć, posebno prema velikim trgovačkim lancima.

Bez iskustva nema povratka na selo: Istraživanje otkrilo zašto mladi ne žele u poljoprivredu

Međutim, nije sve idealno. Istraživanje upozorava na "prenormiranost“, što je stručni izraz za preveliku količinu zakona i pravila koji zbunjuju ljude. Iako je zakonski okvir ocijenjen s 3,93, mlađi proizvođači su prema njemu kritičniji. Sustav je reguliran brojnim uredbama Europske unije i nacionalnim zakonima o poljoprivredi, sjemenu i pesticidima, što često stvara administrativni teret koji mali proizvođači teško prate. Povjerenje u trgovačke mreže je nisko (ocjena 2,94), a pristup državnom zemljištu ocijenjen je s 2,69, što ukazuje na to da je do nove zemlje za širenje proizvodnje teško doći.

Pogled u budućnost

Pogled u budućnost donosi ambiciozne planove. U 2022. godini u Hrvatskoj je bilo 129.374 hektara pod ekološkom proizvodnjom, što je 8,95 % ukupnog poljoprivrednog zemljišta. Cilj je da se taj udio do 2027. godine poveća na 12,08 %, odnosno na više od 181 tisuće hektara. Iako broj ekoloških subjekata raste (6.512 u 2022. godini), stručnjaci upozoravaju da je domaće tržište još uvijek nedovoljno organizirano. Potrošači često ne prepoznaju HR i EU oznake za ekološke proizvode, pa se prodaja uglavnom odvija direktno na kućnom pragu ili sajmovima.

Najveći dio tih površina, čak 62.590 hektara, čine trajni travnjaci. Slijede oranice i vrtovi s 49.069 hektara, dok su trajni nasadi poput voćnjaka i vinograda zastupljeni na 17.715 hektara. Na tržištu, koje vrijedi oko 99 milijuna eura, dominira prodaja primarnih proizvoda, dok je prerada slabije zastupljena. U Hrvatskoj je u trenutku istaživanja djelovalo 6.512 subjekata u ekološkoj poljoprivredi, od čega je 380 registriranih prerađivača.

Zaključno, bez administrativnog rasterećenja i bolje edukacije potrošača koji često ne prepoznaju HR i EU eko-oznake, hrvatska ekološka poljoprivreda ostat će na razini entuzijazma pojedinaca, umjesto da postane moćna gospodarska grana.