Održiva lokalna zajednica biološki otpad pretvara u gnojivo koje se vraća poljoprivredniku

Ličko-senjska županija mogla bi prva provesti model kružne ekonomije, ako se odobri projekt koji je osmislio tim stručnjaka s Agronomskog sveučilišta u Zagrebu i tvornice FEMA d.o.o. iz Otočca.

Dok su razvijali hidroponske supstrate iz biološkog otpada u sklopu "Was2grow“ projekta o kojem smo već pisali, stručnjaci su razvili novi model kojim bi se jačala lokalna zajednica i smanjio otpad. Već je predstavljen u nekoliko gradova, a zasad je najveći interes pokazala Ličko-senjska županija.

Voditelj projekta prof. dr. sc. Gabrijel Ondrašek objasnio je kako je riječ o modelu koji bi se mogao primijeniti u bilo kojem dijelu Hrvatske uz uvjet da se ondje proizvodi određeni biološki otpad. To može biti i maslinina komina, rozgva, biološki pepeo i slično.

Kružni model

"Lokalna zajednica može razviti otpornost i postati održiva, ako se biološki otpad pretvori u gnojivo ili repelent koji se vraća poljoprivredniku, odnosno ondje gdje je nastao. Taj poljoprivrednik pomoću njega uzgaja hranu koju zatim nudi vrtićima, školama, bolnicama u svom kraju“, objasnio je profesor zanimljiv kružni model kojim biootpad dobiva novu vrijednost, a zajednica postaje održivija.

Prednost Ličko-senjske županije svakako je tvrtka FEMA d.o.o. koja koristi posebnu tehnologiju kako bi sirovu ovčju vunu pretvorila u gnojivo i repelent.

U sklopu projekta postojale bi tri trazine certificiranja, zlatna, srebrna i brončana, koje bi se dodijelile određenom poljoprivredniku ovisno o tome koliko sudjeluje u kružnoj ekonomiji.

"Ako je, primjerice, vuna nastala na toj farmi, obradila ju je tvornica u Otočcu, novi repelent je završio kod istog proizvođača, a njegova hrana ide vrtićima, umirovljeničkim domovima i školama u toj zajednici onda sudjeluje 100 posto i dobiva zlatni certifikat“, ističe Ondrašek.

Poljoprivrednici nemaju nikakva ulaganja

Ako sami proizvođač nema ovce na farmi i nije proizveo biološki otpad, ali ga želi koristiti nakon prerade i svi ostali dijelovi puta gnojiva su isti kao i kod prvog proizvođača, onda dobiva srebrni certifikat.

"Projekt bi financirala županija ili grad ili općina, a sami poljoprivrednici nemaju nikakva ulaganja. Oni bi trebali biti dobri gospodari i sukladno našim uputama aplicirati to gnojivo i repelente i da nam dopuste da možemo znanstveno statistički obraditi i popratiti projekt“, spominje profesor dodajući kako ima više ciljeva. Jedan od njih je i testiranje koliko takav model doprinosi jačanju zajednice u smislu dodatnog zapošljavanja.

Projekt bi idealno trajao pet godina tijekom kojih bi se pratili ekonomsko-ekološki učinci. Nositelj i glavni investitor bila bi županija, grad ili općina, a do kraja godine autori projekta nadaju se potpisivanju prvog ugovora.

^{Tekst realiziran u sklopu serijala Krtica - sufinanciranog iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija}

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor